Profesor ustavnog prava: Blokada kao pasivno nasilje nikako ne može biti legitimna 

Nakon što je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH podsjetio na obavezu imenovanja nedostajućih sudija Ustavnog suda Federacije kako bi bio deblokiran rad te institucije, uslijedile su brojne reakcije.

Predsjednik Federacije Marinko Čavara najavio je da će potpisati imenovanje četvorice nedostajućih sudija, ali i pokušao vezati to pitanje za nepostojanje političkog dogovora oko drugih otvorenih pitanja u Federaciji.

Može li imenovanje sudija dovesti u pitanje novi zaplet – tvrdnje kako Čavara mimo svojih ingerencija kandidate poziva na razgovor, je li u njegovoj viziji politički dogovor stranaka iznad Ustava, da li je ovo bio pokušaj legalizacije blokade kao legitimnog modela ponašanja i je li ovaj slučaj uvod u novu političku trgovinu pod okriljem OHR-a, pitanja su o kojima urednik emisije “Sedmica” Radija Bosne i Hercegovine (BHR1) Amir Sužanj razgovarao sa profesorom ustavnog prava Šukrijom Bakšićem.

Ispunjavanje dužnosti

Različita su tumačenja, profesore Bakšiću, pisma koje je je visoki predstavnik Kristijan Šmit uputio predsjedniku i potpredsjednicima Federacije u vezi sa popunjavanjem Ustavnog suda Federacije BiH. Dok potpredsjednici tvrde kako poruka OHR-a ne može ni biti namijenjena njima jer je nepopunjavanje Ustavnog suda rezultat opstrukcija predsjednika Marinka Čavare, on to pitanje vezuje za nepostojanje političkog dogovora oko ključnih, dakle drugih političkih pitanja. Kako ste vi shvatili pismo iz OHR-a i šta znači ovakvo objašnjenje predsjednika Federacije?

Moja prva impresija je bila da se radi o svojevrsnom podsjećanju na jednu ustavnu obavezu koju je trebalo davno ispuniti, a nije se ispunila, a onda usljed toga slijedi i upozorenje da se pristupi ispunjavanju svojih dužnosti. Što se tiče stava predsjednika Federacije BiH, tu jednostavno mogu reći da se ne slažem jer ni u svakodnevnom životu jedan problem ne možete riješiti tako što ćete napraviti drugi problem. 

Pa onda, u životu političkih institucija, državne organizacije i pravnog poretka svako otvoreno pitanje traži konkretne odgovore na njega, a ne da se otvaraju nova pitanja i time se dalje komplikuje situacija. Na otvoreno pitanje treba naći rješenje koje će kompromisno zadovoljiti sve strane.”

Može li se uopšte blokada imenovanja sudija u pravnom smislu povezivati sa rješavanjem drugih otvorenih političkih pitanja ili, ako to ogolimo do kraja, može li politički dogovor stranaka biti iznad Ustava?

Pa, u svakom slučaju ne može. Vidite, postoji još jedna stvar koju je bitno naglasiti. Naime, Ustavni sud u svojoj nadležnosti ima tri grupe poslova, prvenstveno rješavanje sukoba nadležnosti između različitih institucija i nivoa vlasti, a potom kontrola ustavnosti zakona po prijedlogu ovlaštenoga predlagača. Onog momenta kad se pokrene procedura ocjene ustavnosti konkretnog zakona, on automatski nailazi na poteškoće u svojoj primjeni jer više niko nije siguran kakva će biti sudbina osporenog zakona, da li će on ostati u neizmijenjenom obliku na snazi ili će biti određenih preinaka. U tom slučaju se sa nefunkcionisanjem Ustavnog suda jedan broj zakona stavlja na čekanje, što ugrožava pravni poredak. 

Na kraju, ne treba zaboraviti i nešto što je za građane veoma važno – da Ustavni sud u svojoj nadležnosti ima rješavanje takozvanih ustavnih pitanja na koja su obavezni redovni sudovi – Vrhovni, kantonalni i općinski – kada u toku svojih postupaka, koji se u redovnoj proceduri vode pred ovim sudovima, naiđu na takozvano ustavno pitanje. Oni su obavezni da prekinu započeti postupak, da se obrate Ustavnom sudu sa takvim pitanjem i čekaju razjašnjenje. Ako Ustavni sud ne funkcioniše, onda to znači jedan duži vremenski period mirovanja takvih postupaka, što na određeni način ugrožava građane, bez obzira na to kojem konstitutivnom narodu pripadaju, u ostvarivanju njihovih prava.

Blokada ne može biti legitimna

Ne treba zaboraviti da je Čavara pod američkim sankcijama zbog opstrukcije političkih procesa. U diplomatskim krugovima se nezvanično mogu čuti ocjene kako je ovo njegovo objašnjenje u pravnom i političkom smislu nastojanje da se blokade kao način političkog djelovanja legitimiziraju, da se to predstavi kao legitiman model ponašanja.

Kad ste spomenuli legitimni model ponašanja u političkom odlučivanju, on podrazumijeva podnošenje konkretnih prijedloga, koji su i konstruktivni i sa odgovarajućom argumentacijom, na koje slijedi jedna otvorena rasprava svih zainteresovanih subjekata, što bi rezultiralo, uz poštovanje propisanih većina, donošenjem odluka, koje su onda po isto tako propisanim procedurama podložne izvršenju i njihovom preispitivanju. 

Blokada kao pasivno nasilje nikako ne može biti legitimna. Ne smije se dozvoliti da neko svojim neaktivnim pristupom, dakle, svojim nedjelovanjem, prisiljava nekoga na ovakvo ili onakvo ponašanje, odnosno djelovanje u ovom ili onom pravcu. Isto kao što ni aktivna upotreba sile nije legitimna, ni ovo pasivno nasilje ne može se tolerirati.

Profesore Bakšiću, interesantna je jedna dimenzija pojašnjenja gospodina Čavare. Rekao je doslovno da je po ustavnim odredbama trebalo da raspusti parlament, ali nije, kako ne bi još više zakomplikovao političku situaciju u zemlji. Kako možemo shvatiti ovakvo objašnjenje?

Pa kao jednu vrstu, hajde da kažemo, prazne prijetnje. Vidite, već postoji tu i jedna ograda –ja bih to uradio, ali neću iz ovog ili onog razloga. Mislim da je i gospodin Čavara, kao iskusan političar, svjestan svojih i političkih i pravnih nadležnosti i mogućnosti.”

O sudijama Ustavnog suda FBiH

Nekoliko visokih funkcionera i neki od medija protumačili su ovaj slučaj kao nagovještaj nove političke trgovine. Može li, prema vašem mišljenju, potpis Čavare na imenovanje sudija Ustavnog suda Federacije biti neka vrsta izgovora visokom predstavniku da nametne izmjene Izbornog zakona po volji HDZ-a BiH?

Nažalost, moram reći da te bojazni i ja dijelim s obzirom na indikativno vrijeme u kojem je pismo upućeno. Vidite, problem nepopunjenog Ustavnog suda FBiH traje već godinama, što znači da se moglo i ranije u tom pravcu djelovati. Gospodin Schmidt je na toj poziciji već nekih nepunih godinu dana i on je imao vremena da ranije reaguje. E, zašto baš sad u osmom mjesecu, u sezoni godišnjih odmora, kad je već tradicionalno svuda u svijetu, pa i kod nas, smanjenje intenziteta svih aktivnosti, pa tako i na političkoj pozornici? 

Onda, do izbora nas dijeli nepunih dva mjeseca, a svjedoci smo da je nedavno bio pokušaj izmjene Izbornog zakona sa onih famoznih tri procenta, tako da tu postoji određena bojazan. Ljudi koji su to uočili su u pravu. Mogao bi se, nažalost, desiti takav scenario: kao, evo, dali smo nešto jednoj strani, sad ćemo onda izaći ususret i drugoj strani.

Šta bi u ustavno-pravnom smislu značila takva intervencija OHR-a?

Takva intervencija bi OHR na izvjestan način dovela u određenu protivrječnost s obzirom na sadržaj njegovog mandata. Popunjavanje Ustavnog suda je u svakom slučaju doprinos funkcionalnosti države Bosne i Hercegovine, što je jedan od zadataka Ureda visokog predstavnika po Aneksu 10 i po Bonskoj deklaraciji. 

Na drugoj strani, ako bi Izborni zakon bio usvojen po želji HDZ-a BiH, onda bismo dobili model, odnosno dobili bismo izborni sistem koji, neovisno od toga kojim političkim snagama u našoj zemlji se dopada ili ne dopada, u dobroj mjeri odstupa od evropskih standarda izbornih sistema. Onda se postavlja objektivno pitanje koliko bi jedan takav izborni zakon bio dodatno opterećenje Bosni i Hercegovini na putu ka eurointegracijama. Onda bi OHR došao u situaciju da je svojim činjenjem doprinio usporavanju tog puta, pa bi na određeni način tu povukao negativne poteze vis-a-vis svoje službe – kazao je razgovoru za BHRT profesor ustavnog prava Šukrija Bakšić.