U FBiH voćarski, povrtlarski i ratarski prinosi manji za 50 posto, u Semberiji stanje katastrofalno

Zbog ovogodišnje suše, koja bi prema upozorenjima Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije, mogla biti najgora u posljednjih 500 godina, prinosi voćarskih, povrtlarskih i ratarskih kultura na području Federacije BiH bit će manji za 50 posto.

Upozorio je to Admir Kahriman, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Federacije BiH, navodeći primjer jabuke koja se, kako kaže, u pojedinim voćnjacima već bere iako nije dosegla određenu veličinu, što znači da neće moći ići u prodaju.

Nekih kultura uopće neće biti

– To znači da će i prinos jabuke biti sigurno manji za 50 posto od prošlogodišnjeg. U dijelu Krajine i u Tuzlanskom kantonu, zbog klimatskih uvjeta, u toku je skidanje silaže. I tu je nažalost prinos za 50 posto manji na istim parcelama u odnosu na 2021. godinu. Ako se ovakva suša i dalje nastavi, moram kazati da prinosa nekih kultura uopće neće ni biti, a to znači da ćemo sigurno u narednim mjesecima imati nedostatak određene hrane u prodaji, a ono što bude na policama i stolovima, bit će znatno skuplje jer cijela Evropa kuka zbog suše – objašnjava Kahriman.

Što se tiče hljebnih žita, tu je, dodaje naš sagovornik, solidan prinos, a razlog je što su te kulture prispjevale prije suše do početka šestog mjeseca.

– Kad kažem solidan prinos, mislim da će on biti identičan prošlogodišnjem – dodaje Kahriman.

Ništa bolje stanje nije ni u entitetu RS. Savo Bakajlić, predsjednik regionalnog udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice, kaže “kako je situacija u Semberiji katastrofalna”.

– Ljudi su, kako bi spasili stoku, počeli skidati silažu, ali ona nije nikakvog kvaliteta, nego samo da preživimo. Bojimo se da ćemo morati pribjeći eutanaziji stočnog fonda, gdje će ljudi rasprodati stoku jer nemamo matematike na ovakvom sistemu i ovako skupoj sjetvi koju smo imali, rekao bih najskupljoj u historiji, da opstanemo. Država se što prije mora uključiti jer u suprotnom nećemo moći početi jesenju sjetvu niti održati stočni fond. Treba li BiH ostati bez hrane i svojih proizvođača i spasti na uvoz koji je već udario u plafon, što je rezultiralo gašenjem brojnih poljoprivrednih gazdinstava – navodi Bakajlić.

Dodaje “kako u nekim podmajevičkim krajevima ima šljive, ali da nema plasmana”.

– Proizvođači stavljaju šljivu u hladnjače i čekaju bolja vremena. Uglavnom, nije dobro, što će se tek odraziti naredne godine. I 2021. je bila sušna, kada je kukuruz obmanuo. Bojim se da treću dočekati ne možemo na ovakav način – poručio je Bakajlić.

Nedostatak sredstava kojim bi se kupilo mineralno gnojivo tokom maja i juna, razlog je, kako navodi Kahriman, ovogodišnjih velikih gubitaka u voćarstvu i kukuruzu, kako silažnom, tako i onom u zrnu.

– Da su se biljke prije suše dovoljno razvile, sigurno bi mogle pretrpjeti ono što je uslijedilo u sedmom mjesecu. Međutim, mi nismo mogli gnojivo plaćati po 3.000 KM, što se odrazilo na prinose. Prije dva-tri dana pala je kiša, ali nije svugdje, a u mnogim njivama i gdje jeste bilo padavina, to se ne osjeti – govori Kahriman.

Kako riješiti sistem navodnjavanja

Rješavanje klimatskih uvjeta dug je i skup posao u kojem BiH, kako kaže Kahriman, kasni, a kako bi se u narednim godinama izbjegli gubici, morat će, dodaje, svaka zasijana parcela imati sistem navodnjavanja.

– Zanemariv je broj farmera u našoj zemlji koji to sebi mogu priuštiti. Tu će se morati uključiti država. Pozitivna stvar je što je posljednjih godina sve više onih koji se bore da nešto proizvedu, ali u nekim dijelovima nećete moći imati navodnjavanje jer nemate izvorišta. Može se navodnjavati kap po kap, ali to ide samo za pojedine kulture. Bojim se prognoze da će se morati uraditi sistematizacija gdje, šta i kako će se moći sijati, što će dovesti do nedostatka određenih kultura na prodajnim policama. Osim toga, neko ima po pet manjih parcela na različitim mjestima, što znači da neće moći za svaku od njih, zbog visoke cijene, kupiti pet uređaja za navodnjavanje ako živi u nekom brdovitom predjelu, ali će zato farmer u Posavini moći kupiti samo jedan sistem za navodnjavanje, a kasnije samo crijeva kojima će proširivati parcelu koja se navodnjava.

Moje mišljenje je da smo se kasno sjetili da razgovaramo o ovome što će nam sigurno donijeti probleme, a najveći je ugroženost animalne proizvodnje. Biljna proizvodnja zavisi od godine do godine, i trošak su sadni materijal i mineralna gnojiva. No kad se drugim faktorima uništi proizvodnja mlijeka i mesa, jako je teško doći do novih grla – ističe Kahriman.

Poljoprivredni proizvođači u Federaciji BiH imaju redovne podsticaje, ali su oni, dodaje Kahriman, nedostatni.

– Obratili smo se premijeru Federacije BiH Fadilu Novaliću i ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudinu Dediću da pokušaju interventnim mjerama pomoći animalnu proizvodnju kako bismo zadržali postojeća grla. U suprotnom morat ćemo smanjiti njihov broj pošto nećemo imati hrane, a ne možemo je sami kupiti. Ali nama te interventne mjere neće trebati u decembru kad raspustimo grla. Također, shvatam da nekad i nema zakonske osnove u budžetima da se može djelovati. Međutim, ostaje nam da čekamo odgovor, nadamo se da će premijer i ministar svojim znanjem i umijećem iznaći način da nam pomognu – zaključio je Kahriman.

Faktor.ba