Željezničari sele za Njemačku, u kompaniji ostaju nastavnici muzike i meteorolozi?

Trebaju li Republici Srpskoj javne željeznice? Ovo pitanje postavio je Vladi ovog bh entiteta Zlatko Marin, predsjednik Samostalnog sindikata transportnih djelatnosti, a sa njim su saglasni i vođe ostalih pet sindikata koje djeluju u okviru javnog preduzeća Željeznice RS.

Povod su pregovori vođeni potkraj jula ove godine između poslovodstva ŽRS-a i sindikata na kojima nije postignut dogovor po zahtjevu sindikata o povećanju plata za 150 KM linearno svim radnicima.

Umjesto toga, uprava je saopštila da je spremna radnicima isplatiti „jednokratnu materijalnu pomoć u iznosu od 150 KM na ime regresa“. A da stvar bude još apsurdnija, vršilac dužnosti direktora Željeznica RS Željko Radić „pojasnio“ je da su „nekada radnici imali pravo na regres od 380 maraka, pa da je to pravo ukinuto, ali je sada uprava voljna izaći radnicima u susret“, piše InfoRadar.

Po kojem osnovu je ova kompanija radnicima ukinula pravo na regres koje je garantovano Zakonom o radu, pitanje je na koje sindikati bezuspješno traže odgovor i od uprave ŽRS i Vlade RS, kao većinskog vlasnika, ali ga ne dobijaju.

Stoga Marin pita i trebaju li radnici ponovo ući u štrajkove kako bi ostvarili svoja na zakonu zasnovana prava?

Podsjećamo, tokom 2017, 2018. i 2019. godine radnici Željeznica RS održali su niz protesta, štrajkova koji su obustavili željeznički saobraćaj u cijeloj RS, a njih 12 bilo je i u višednevnom štrajku glađu. Samo sa ciljem da ostvare zakonom garantovana prava na redovne isplate plata i doprinosa, te naknada za prevoz i topli obrok.

Željeznice RS javno su preduzeće koje je godinama gomilalo gubitke koji su premašili desetine miliona KM. No, to nije bilo neočekivano jer je i ovo javno preduzeće bilo samo dio podjele izbornog plijena vladajućih stranaka. Sve do raskida najdugovječnijih koalicionih partnera SNSD-a i DNS-a. DNS je svoje kadrove postavljao u rukovodeće strukture tog preduzeća po nalogu također DNS-ovog ministra saobraćaja Neđe Trninića.

Foto: Facebook/ŽRS

DNS-u su Željeznice služile za partijsko uhljebljavanje, pa je broj administrativnog osoblja premašio broj izvršnih radnika.

„Samo je u našem preduzeću normalno da imamo zaposlene nastavnike muzičkog obrazovanja, meteorologe, a da nam hronično nedostaje broj mašinovođa, kvalifikovanih radnika na odžavanju kompozicija i signalizacije“, podsjeća Marin u izjavi za naš portal.

RESTRUKTUIRANJE ŽRS I NESELEKTIVNE OTPREMNINE

Sve to bio je razlog da uz konsultacije i finansijsku podršku Svjetske banke, odnosno kredit u iznosu od 51,3 miliona eura, Vlada 2017. godine krene u postupak restrukturiranja Željeznica Republike Srpske u decembru 2017. godine. Postupak se sprovodi prema Zakonu o stečaju.

U cilju finansijske stabilizacije, u prvoj fazi bilo je predviđeno da se broj zaposlenih od 3.098 do kraja 2021. godine smanji za 1.000. Nakon što je Narodna skupština RS usvojila tzv. Lex specialis za ŽRS, dio radnika je penzionisan, a dio ih je napustio kompaniju uz stimulativne otpremnine.

„Neselektivno davanje otpremnina okončalo se na način da je ŽRS napustilo izvršno osoblje, ostali smo bez kadrova neophodnih za funkcionisanje, a administracija se nije smanjila“, pojašnjava Marin.

A pozivajući se na sporazum sa Svjetskom bankom, u upravi ŽRS navode da nemaju mogućnost povećavati plate, bez striktnog odobrenja Vlade RS, dok traje proces restrukturiranja.

Iako je rok za okončanje restrukturiranja bio decembar 2021. godine, kraj cijelog procesa nije ni na vidiku. Razlog je niz kontroverzi koje je otvorio plan da se ŽRS reorganizuju kao holding.

„No to je, u trenutnim okolnostima, proces koji bi privatizaciju ovog javnog preduzeća uveo na mala vrata. Dijelovi novog holdinga poput mašinskih radionica su nefunkcionalni jer se u njih 50 godina nije ulagalo. Što znači da smo kao takvi potpuno nespremni da izađemo na tržište, pa bi nam stečaj bio jedina opcija“, kazao je za naš portal Goran Čamdžić, Predsjednik Sindikata održavanja šinskih vozila ŽRS.

Sindikalni aktivisti ukazuju na, kako kažu „maćehinski odnos Vlade RS prema ovom javnom preduzeću“. Kao primjer navode činjenicu da su Željeznice RS izuzete iz sporazuma koje je Vlada RS potpisala sa Strukovnim sindikatom medicinskih sestara i tehničara RS, Strukovnim sindikatom doktora medicine RS, Sindikatom uprave, Sindikatom policije, Sindikatom prosvjete i Sindikatom radnika u pravosuđu o povećanju plata za 100 KM od 1. avgusta.

“Ako smo javno preduzeće, a jesmo, kako je onda moguće da smo izuzeti iz sporazuma o povećanju plata javnog sektora. I zašto smo diskriminisani?“, pita Zlatko Marin.

Na ovo pitanje nismo dobili odgovor ni od Vlade, ni od Konfederacije sindikata RS ali i onih sindikata koji djeluju u sastavu Saveza sindikata RS-a, a obuhvaćeni su ovim sporazumom. Stoga je i ovo samo jedan u nizu primjera nesolidarnosti unutar samih sindikata u kojima se štite samo parcijalni, ali ne i opšti interesi radnika.

Ekonomista Zoran Pavlović ukazuje da su Željeznice RS kao razvojni potencijal privrede neiskorištene. Podsjeća da je transport željeznicama jeftiniji od drumskog transporta, al da su transportni lobiji toliko snažni da su preuzeli potpunu dominaciju i da se ni u vrijeme energetske krize tu ništa ne mijenja.

NJEMAČKA TRAŽI ŽELJEZNIČARE

Restrukturiranje ŽRS-a nije u protekle tri godine rezultiralo ni u ulaganjem u infrastrukturu niti kupovinom novih kompozicija, a što ih dodatno čini nekonkurentnima. Kada se tome doda da se putnički saobraćaj odvija isključivo unutar entiteta i da je jedini putnički voz koji je saobraćao od Bihaća do Sarajeva ukinut nakon izbijanja pandemije korona virusa, teško je očekivati da Željeznice RS čekaju bolji dani.

I stoga dok dio zaposlenih izvršnih radnika, kako su nam kazali, čeka kraj 2022. godine da ode u penziju, dio njih razmišlja o odlasku iz BiH. Na ruku im ide i činjenica da su Njemačke željeznice 17. jula objavile oglas kojim traže 15.000 željezničara. Trenutno je aktuelan konkurs za manevriste, a oglas je objavljen na srpskom i hrvatskom jeziku.

Na konkurs se mogu prijaviti i muškarci i žene, a ni godine nisu problem, naravno, za one koji imaju odgovarajuće kvalifikacije. “Nema dobne granice, jedino treba imati na umu da po njemačkom zakonu dozvolu za upravljanje vozom mogu dobiti samo oni koji su stariji od 21 godinu”, navodi se u rubrici „Najčešća pitanja“.

Foto: Facebook/ŽRS

Njemačke željeznice nude radnicima sigurnu platu, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, usavršavanje njemačkog jezika i pomoć pri preseljenju u Njemačku.

“Za preseljenje će se pobrinuti stručnjak iz naše kompanije, koji će kandidatu pomoći sa svim potrebnim dokumentima koje treba popuniti. Uspješni kandidati će dobiti individualni plan preseljenja sa svim potrebnim informacijama”, navode Njemačke željeznice.

Stoga bi pruge u RS mogle ostati prazne, ili će njima u skladu s ugovorima o Pristupanju trasportnoj zajednici koje je BiH potpisala s Evropskom unijom saobraćati strani operateri. A u Željeznicama RS, odnosno onom što od tog preduzeća ostane, radit će partijski podobni nastavnici muzike i meteorolozi, samo ne i željezničari.

Gordana Katana / Inforadar.ba