BiH: Učenika školama sve manje, neke već zatvorene

Ako je suditi po vitalnoj statistici, Bosnu i Hercegovinu ne čeka svijetla budućnost, a kada tomu dodamo i kontinuirano iseljavanje, evidentno je da bi vlasti trebale povesti više računa o demografskoj obnovi i stimuliranju mladih da ostanu na svojim ognjištima.

Ni Livno, a i cijeli Kanton 10 nisu iznimka u tom smislu. Učenika u osnovnim i srednjim školama sve je manje, a neke od seoskih škola su i zatvorene.

Premda je u Livnu ove godine zaustavljen pad novoupisanih i dalje je evidentno smanjenje ukupnog broja učenika.

• Dvadeset do 25 učenika je više. Ali kad uzmemo konačan broj učenika, to je opet smanjenje jer nam iz devetih razreda ide ogroman broj učenika. U protekle tri godine Osnovna škola ‘Fra Lovre Karaula’ je izgubila otprilike 90 učenika, to su četiri razredna odjela“, navodi Josip Kovač, v. d. ravnatelja Osnovne škole „Fra Lovre Karaula“, Livno.

Dječja graja u školi u Golinjevu se ne čuje već pune tri godine. Ugašena je jer nije bilo dovoljno učenika, a nekada je samo iz sela Golinjevo u njoj bilo 40 školaraca.

A u pet područnih škola „Fra Lovre Karaula“ ove godine nije upisan niti jedan prvašić.

• U Strupniću, Zagoričanima, Podgradini, Kablićima i na Megdanu. Tih pet velikih sela nema niti jedno dijete za prvi razred“, ističe Kovač.

Jedna obitelj se vratila iz Irske, a druga iz Njemačke. A prošle godine se iz Leipziga u Livno doselila i jedna njemačka obitelj s četvero djece. Zbog čega?

• Živjeli smo u blizini gradske bolnice. Helikopter je stalno letio iznad nas, a u blizini je bila i zračna luka i distribucijsko čvorište brze pošte. Djecu smo morali voziti u školu na drugi kraj grada. Htjeli smo se riješiti gradskog života. Htjeli smo gledati kako nam djeca odrastaju u sretnoj i zdravoj okolini“, priča Susanne Goepel, nova stanovnica sela Golinjevo kod Livna.

Kaže kako su se na prvi pogled zaljubili u selo iznad Buškog jezera, a i susjedi su ih dobro prihvatili.

• Na početku sam se više šalila s tim da ću ih upozoriti da se trebaju vratiti nazad u Njemačku i da je to sve skupa drugačije nego u Njemačkoj. Zbog jezika smo se intenzivnije družili. Ja imam četvero djece, Susanne ima četvero djece, idu zajedno u školu, i sve je se to nekako povezalo“, priča nam Susannina susjeda i prijateljica Anita Puđa.

I dok mladi zbog nezaposlenosti i loše političke klime svoju budućnost vide izvan Bosne i Hercegovine, posebice u Njemačkoj, ovaj primjer govori da ima i Nijemaca koji svoj život grade u našoj zemlji.