DVA PUTA HAPŠEN ZBOG PISANJA O ISLAMU: Sjećam se učenja Kur’ana jednog osuđenika na smrt

Ejub Hadžić, pripadnik Pokreta “Mladi muslimani”, u bivšoj državi prošao je torturu zbog svojih svjetonazorskih stavova.

S njim smo razgovarali u emisiji Sedam plus.

Na početku je ispričao svoje početke i prvo upoznavanje prvog predsjednika RBiH rahmetli Alije Izetbegovića.

• Osnovnu školu pohađao sam u Obrima kod Kaknja, te pješačio iz svog sela Slapna Gora deset kilometara do škole. 1936. godine upisujem Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu. Tada sam upoznao Aliju Izetbegovića. Naša druženja nisu bila organizovana sve do 1944. godine, kada smo pomagali muhadžirima iz istočne Bosne. Cilj je bio da se kroz naša druženja bolje upoznamo sa islamom. U tom vremenu međusobno smo dijelili knjige o našoj vjeri – prepričava Hadžić.

Kako kaže, u mladosti je počeo intenzivno pisati o islamu, što je bio jedan od razloga njegovog hapšenja.

• Nisam bio vojnik u Drugom svjetskom ratu, ni fašistički ni komunistički, jer sam bio oslobođen vojne službe zbog obrazovanja koje sam izabrao. Poslije Drugog svjetskog rata tajno smo se organizovali na našim druženjima, te počinjemo pisati članke za list El Mudžahid.. Moj zadatak je bio da kao student agronomije pišem o zabrani alkohola u islamu. Tada dolazi do prvih hapšenja 1949. godine, a tekstovi su bili jedan od razloga. U Zagrebu je uhapšeno 30 mladića i djevojaka, Mladih muslimana. Potom smo prebačeni vozom do Sarajeva – opisuje Hadžić.

Dodaje da je suđenje trajalo veoma kratko, nakon čega je osuđen na zatvorsku kaznu.

• Suđenje je trajalo desetak dana. Od nas 14, četvorica su osuđeni na smrt, a ostali na zatvorske kazne. Dobio sam sedam godina zatvora zbog pisanja o tome zašto je alcohol zabranjen u islamu. U tom periodu imao sam 23 godine – navodi Hadžić.

Sa nama je podijelio detalj iz ćelije noć nakon izricanja presude.

• Večer poslije presude proveo sam sam u ćeliji. Bila je čudno tiha noć u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Odjednom čujem glas nekoga ko uči Kur’an. Mislim da je to neko od naših koji su osuđeni na smrt. Ubrzo je taj glas utišan nako žubora koraka sa hodnika – kazao je Spahić.
• Poslije izlaska iz zatvora, vraćam se u Zagreb na nastavak studija. Nakon godinu dana diplomirao sam poljoprivredu. 1983. godine ponovo bivam uhapšen zbog knjiga koje posjedujem. Tada mi je rahmetli Alija Izetbegović zatražio mišljenje o jednoj knjizi koju mi je dao. Nisu mi mogli naći ništa pa sam pušten, ali su meni i supruzi oduzeli pasoše pune četiri godine – kazao je Hadžić.

Hayat