Kojović: Potreban je reset, ne vjerujem da SDA, HDZ i SNSD mogu biti dio rješenja za BiH

Državni parlamentarac i donedavno predsjednik Naše stranke Predrag Kojović u razgovoru za Klix.ba govorio je o turbulentnoj političkoj situaciji u BiH izazvanu izmjenama izbornog zakona, ali i onome što očekuje našu zemlju i sve njene građane.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je prije dva dana nametnuo samo tehničke izmjene izbornog zakona i ostavio još malo vremena domaćim političkim liderima za dogovor o onome o čemu se špekulisalo 10 dana i što ide u korist interesa HDZ-a.

Smatrate li da je besmisleno ostavljati prostor za dogovor, ako se otprilike već zna šta će Schmidt nametnuti i koji bi bio interes HDZ-a da popusti u međuvremenu?

Ne mislim da je besmisleno i ne mislim da se zna šta će u slučaju da dogovora nema Schmidt nametnuti. Tako sam ja na posljednjem sastanku shvatio visokog predstavnika. Pokazao je odlučnost da izborni proces učini što je moguće poštenijim. Najviše je govorio o blokadi u Federaciji BiH, o neimenovanju nove izvršne vlasti, o nepopunjenosti Ustavnog suda FBiH, o zloupotrebi Doma naroda. I govorio je na način koji je ostavio malo sumnje da će takve stvari tolerisati nakon oktobra.

Iako je predstavnica gospodina Čovića na sastanku Schmidtovu odluku o tehničkim izmjenama izbornog zakona u nekoliko navrata, nepristojno uporno, nazivala “nemudrom” i prijetila “problemima na jugu zemlje” i zahtijevala da proglasi sve izmjene o kojima se pričalo posljednjih dana moj je utisak da se to neće dogoditi. Skoro sam siguran da presuda Ljubić neće biti implementirana kroz uvođenje etničkog cenzusa od tri posto.

Što se tiče HDZ-a, zaista se trudim da razumijem njihovu poziciju, njihove argumente i da o njima sudim bez ikakvih predrasuda. Naravno da želim BiH u kojoj se svaki građanin BiH, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost osjeća kao kod svoje kuće na cijeloj teritoriji. Ali želim i efikasnu državu, administraciju koja radi za interese građane i vlast koja ubrzano vodi BiH ka EU, ka boljem životnom standardu, ka ljepšem životu za sve građane. Ne bih se nikad pomirio s tim da živim u državi u kojoj se sistematski diskriminira neka etnička ili druga grupa građana. Zato stalno i govorim da će i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i Ostali biti istinski ravnopravni onda kada princip vladavine zakona učini da su svi građani BiH ravnopravni na cijeloj svojoj teritoriji.

HDZ je smatrao da je mostarskim dogovorom sa Izetbegovićem riješio ono što oni smatraju da je problem. To rješenje koje su potpisali Čović i Izetbegović je međunarodna zajednica, koja mu je svjedočila i koja tu ulogu svjedoka ozbiljno shvata, se pokušalo nametnuti i kroz pregovore o izbornoj i ustavnoj reformi i lobiranjem i pritiskom na visokog predstavnika Schmidta. Sve to nas nije odvelo nikuda osim što je u zemlji kreiralo atmosferu u kojoj se sasvim sigurno ne može postići nikakav razuman dogovor. Potreban je reset, potrebno je stvoriti atmosferu, uslove u kojima se može razgovarati. Naravno da postoje crvene, rekao bih civilizacijske, linije koje Naša stranka nikada neće biti spremna preći ni po koju cijenu. Ali, ako je HDZ spreman razgovarati o evropskoj, modernoj državi BiH u kojoj su svi njeni građani ravnopravni na svakom pedlju njene teritorije – mi smo spremni. Ovo je naša zemlja i svi se trebamo osjećati kao kod kuće.

Možda nije politički korektno, no budimo otvoreni. Smatrate li da je Schmidt pod utjecajem snažnog hrvatskog lobija te da se olako upustio u cijelu ovu avanturu, samo tri mjeseca uoči izbora?

Preiskusan je gospodin Schmidt za takve stvari. Mostarski sporazum Izetbegović-Čović govori o konceptu legitimnog predstavljanja. Dakle o sistemu u kojem Hrvati biraju Hrvate, Bošnjaci glasaju za svoje i tako dalje. Cijelu prošlu godinu je međunarodna zajednica protraćila pokušavajući da nas natjera da prihvatimo taj mostarski dogovor Ćovića i Izetbegovića.

Nije koncept legitimnog etničkog, rasnog ili klasnog predstavljanja ništa novo. Zapravo je taj model političkog razmišljanja toliko star da se u modernom svijetu o njemu govori samo u udžbenicima političke historije. To je ideja iz prošlosti i tamo mora ostati. U današnjem svijetu, nacija je skup ravnopravnih državljana. Državom vladaju zakoni, a ne politički lideri ili predstavnici etničkih grupa. Zakoni garantuju ravnopravnost na individualnom, građanskom, principu. Postoje, naravno, i kolektivna prava koja se štite posebnim pravnim i političkim mehanizmima ali pripadnost ili ne pripadnost nekom etničkom ili drugom kolektivu nije i ne može biti opravdanje za diskriminaciju bilo koga. Možda ne zvuči tako pompezno, ali to je politički aksiom na kojem su bazirane moderne demokratske države.

I još nešto… SDA, HDZ i SNSD zajedno vladaju, ako se ovo što radi državi i građanima, uopšte može tako nazvati. Oni su uzrok problema i ne vjerujem da mogu biti dio rješenja za BiH. Oni su kreirali atmosferu u kojoj je nemoguće postići dogovor o najjednostavnijim, životnim pitanjima građana, a kamoli o nečemu što je kompleksnije i zahtijeva čisto srce, savjest i upotrebu intelekta. Kad se ribarima mreža zaplete u čvorove oni je bace u more, popuše cigaru i kad je izvuku iz vode, čvorovi se lako odvežu. To je ono što očekujem da glasači glasno kažu drugog oktobra.

Kakav je sada plan i šta umorni građani mogu očekivati, smirivanje ili radikalizaciju?

https://b2a8894defefd92b6c220acabc796f33.safeframe.googlesyndication.com/safeframe/1-0-38/html/container.html

SDA, HDZ i SNSD nemaju izbora nego, ponovo, kampanju širenja straha i beznađa. Federalnom SDA premijeru se sudi zbog kriminalnih respiratora, Republika Srpska je u dugovima, kriminalu i ruskom blatu do grla, a Čovića je progutala izgradnja sopstvenog spomenika i kladionički lobi. Jedino što građani sa sigurnošću mogu znati je da će u naredne četiri godine dobiti ono što zaokruže u oktobru. Ako zaokruže, što je naravno njihovo pravo, SDA, HDZ i SNSD onda će i naredne četiri godine sve biti isto, ili još puno gore, kao i ove prethodne a oni, građani, najbolje znaju kako to izgleda. Ako građani hoće promjenu ovoga što gledamo onda tako moraju i glasati.

Iza vas su četiri godine u Parlamentarnoj skupštini BiH. Kako ocjenjujete rad ovog saziva i da li su protraćene još četiri godine?

Nemam pri ruci egzaktne podatke ali sumnjam da se nešto promijenilo u posljednjih par sedmica… Klub Naša stranka-Nezavisni blok je predložio i usvojio više zakona od Vijeća ministara. Zapravo, da nije bilo opozicije u državnom parlamentu to zakonodavno tijelo bi u političkom smislu bilo mrtvo u protekle četiri godine. Šteta koja je opstrukcijama SNSD-a i HDZ-a nanesena državi BiH i svim, ali zaista, svim njenim građanima je skoro pa neprocjenjiva. Da su, ako ništa drugo, ispunili glavne uslove iz 14 prioriteta, da smo dobili kandidatski status, da smo dobili pristup milijardama iz evropskih fondovima za ekonomski razvoj zemlje,…Teško je i zamisliti koliko bi naša zemlja izgledala drugačije samo nakon četiri godine.

Već neko vrijeme niste na čelu Naše stranke. Koliko vam je to pomoglo da realnije sagledate stanje, kako u stranci, tako i u opoziciji?

Predsjednik Edin Forto je pravo rješenje za NS. Uvijek sam govorio da je on tiha voda koja pokreće velike stvari i kako vrijeme prolazi to postaje vidljivije svima. S druge strane, energiju koju sam trošio baveći se menadžmentom organizacije sada mogu usmjeriti na ono zbog čega sam se i počeo baviti politikom a to je borba za snažnu, modernu, evropsku BiH u kojoj su naše etničke i druge različitosti bogatstvo, naš najveći i najbolji resurs u modernom svijetu, a ne hendikep kako ga etničke stranke žele predstaviti.

Od opozicionara često možemo čuti da će doći do promjene na nivou cijele BiH odnosno poraza etnonacionalnih stranaka, no da li je to realno za očekivati ako se zna da HDZ nema opoziciju dok je u RS-u razbijena u više blokova. Čemu onda takve pompezne i prilično populističke najave, ako je realnost da će HDZ i SNSD gotovo sigurno opet biti na vlasti, na svim nivoima vlast i da će, u slučaju pobjede, trenutna opozicija iz FBiH s njima kreirati vlast?

Svako ko izgovara riječ nemoguće izvan matematike, po mom mišljenju ne razumije u potpunosti značenje te riječi. Ali u pragmatičnom smislu razumijem vaše pitanje. Nema jačeg oružja od ideje čije vrijeme je došlo i sasvim je izvjesno da dolazi vrijeme u kojem će građani BiH shvatiti da država postoji radi njih a ne obrnuto i da imaju pravo na dostojanstven, evropski život. To će se dogoditi prije ili kasnije. Ja se borim da se to dogodi što prije i ako tako misle i građani onda će se dogoditi već u oktobru.

Prerano je za špekulacije o stranačkoj strukturi vlasti u naredne četiri godine ali vam mogu garantovati da Trojka neće ući u vlast samo radi ministarskih i drugih fotelja.

Bosanci i Hercegovci nemaju pravo na defetizam. Preskupo je plaćena nezavisnost i odbrana naše zemlje da bi zbog nacionalističkog igrokaza sad pesimistički digli ruke od nje. Nacionalista i šovinista ima na svim stranama, uvijek je bilo, ali je najveći broj Bosanaca i Hercegovaca posvećen životu na bosanski način u kojem je to kakav si čovjek i komšija puno važnije od toga kako se zoveš.

Zašto opozicija ili bar Trojka ne izađe sa zajedničkim listama na izbore za sve nivoe vlasti?

To je matematičko pitanje. Formula po kojoj CIK na osnovu broja glasova dodjeljuje mandate uglavnom favorizira pojedinačne, a ne zajedničke liste. Ono što je krucijalno, pa usudio bih se reći i historijski politički uspjeh, je da smo uspjeli postići dogovor o Denisu Bećiroviću kao zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva. Njegova pobjeda bi sasvim sigurno značila veliki iskorak za BiH. Osim lica koje javnost poznaje je jedan pošten, pametan i vrijedan Bosanac i Hercegovac i ja ću biti ponosan da ga kasno naveče drugog oktobra nazovem i kažem, čestitam ti moj predsjedniče.

I za kraj, šta očekujete 3. oktobra?

Da pobjede oni koji BiH zovu naša zemlja.

Klix.ba