Utkali su prezime u našu planinu: Porodica Šalak uputila poruku svim ljubiteljima Vlašića 

Uštipci uz različite varijante priloga: sir i suho meso, domaći pekmezi i eurokrem, kljukuša, pura ili grah, te domaći sokovi i čajevi, samo su dio prepoznatljive ponude, za koju bi, u kontekstu Vlašića, svi znali da potpisuje Šalak.

Bilo je to mjesto okupljanja, susreta, opuštanja. Nerijetko domaći ambijent i hrana,, davali su ugođaj kakav su mnogi nostalgično prizivali u sjećanje, a podsjećali su ih na djetinjstvo i roditeljski dom.

Kako god, uvijek je bilo prostora za Šalakovu „prozivku“ i doskočicu, Minine dodatne količine omiljene hrane koje ne ulaze u konačan račun, jer to „kuća časti“, a tu je i Dinka da iznese neki od svojih novih kolača.

Zapravo, cijela porodica, oba unuka i zet, vikendom su pomagali da svi dobiju naručeno.

Svi stari gosti, uvijek su se rado sjećali i sina Dine, čija je uloga u stvaranju ovog prepoznatljivog Šalakovog brenda bila izuzetno velika, pa pogled na fotografije okačene u pansionu, nerijetko su budile i radost i ljiepo sjećanje na jednog sjajnog momka, ali i tugu radi njegovo preranog odlaska.

Život je donosio radosti i tuge, a gosti i porodica Šalak nosili su te pojedinačne priče koje su vremenom postajale zajedničke. Tako su trudnice, kroz sve ove godine, postajale majke koje dovode na ukusnu hranu, prvo malu djecu ,a kasnije djevojke i mladiće.

Bilo je zanimljivo posmatrati i Saju i Tarika, kako izazivaju simpatije da kao veoma mladi, vrijedno rade u porodičnom pansionu.

Tako je bilo od 2005. godine, tako je bilo u svim godinama poslije, Vlašić i Šalak, neraskidiva veza, a privrženost gostiju davala je porodici snagu da izdrže i onda kada je bilo naročito teško, jer  gužve i umor, odnosno godine bez predaha, odmora i vikenda, učinili su svoje.

Sve to uvjetovalo je prodaju pansiona Šalak. Potpuno su se povukli iz ove branše, ali su zadržali otvorenost prema ljudima, pa iz Travnika, odnosno Slimena gdje sada žive, šalju velike pozdrave svim svojim vjernim gostima.

Zahvaljuju se na povjerenju, i zajedničkim trenucima, pa i prijateljstvu, za koje kažu da i danas jednako traje.

Ipak smatrali su svojom obavezom ovu informaciju podijeliti sa gostima, jer su mnogi još uvijek u zabludi da je pansion u njihovom vlasništvu.

Na ovaj način zatvaraju jednu lijepu priču, baziranu na ukusnoj hrani, domaćim proizvodima i prijateljstvu. Obilježili su posljerano vrijeme na Vlašiću, učinili da se o ovoj planini a zahvaljujući i njima proširi glas, i sada cijene da zaslužuju odmor i zasluženu penziju.

Svi pravi gurmani, žale, ali i svi pravi prijatelji podržavaju, da su upravo penziju istinski zaslužili vrijedni Sejo i njegova Mina, koji ispisaše jedno inspirativno poglavlje vlašićkog ugostiteljstva, koje se nije dala svrstati u postojeće kategorije, jednostavno je bilo, dok je bilo – na Šalakov način…i na tome im hvala.

Agencija DAN