Danas da postaneš zvijezda, moraš biti narkoman

Nekada je bio jedan od najpopularnijih pjevača Jugoslavije. Imao velike hitove, koji su danas evergrini narodne muzike. Po glasu i izgledu zvali su ga naraodnjački Zdravko Čolić. Danas živi u Beču. On je Jasmin Muharemović.

-Bilo je naravno oscilacija kako u poslovnom, tako i privatnom životu, a svojevremeno je za to bio jednim dijelom kriv i taj nesretni rat u BiH. Ali, zadovoljan sam. Ove godine punim i proslavljam 35 godina estradnog staža, ali sretan sam što sam doživio te godine, a planiram još toliko.

Punih 35 godina rada na estradi, da li se osjećaš starim?

-Na svu sreću još uvijek sam mentalno jako dobar, jer posao pjevača je jako naporan, zahtjevan… Kako su krenuli nastupi zadnjih desetak dana sam prešao nekih dvadesetak hiljada kilometara, a zamislite koliko ih se nakupilo u tih 35 godina. Ali, na svu sreću volim ovaj posao, ja za muziku živim, to je moj život.

Kako u svemu, pa tako i u muzici došli su neki novi trendovi, da sada počinješ da li bi se upio snaći?

-Mislim da bi, ma siguran sam u to, da bi se snašao. Prvi razlog ove moje tvrdnje je to što ja znam da pjevam, i zbog toga što je danas veoma lako doći do publike zahvaljujući društvenim mrežama i velikim brojem printanih i elektronskih medija. Ja kada sam 1986. godine snimio moju prvu kasetu i ploču, čekao sam punih šest mjeseci da bi se pojavio na nekoj državnoj radio i televiziji. Htjeli mi ili ne, i danas na nastupima vladaju klasični naodnjaci, a ja sam baš takav i to bi bio jedan od razlog mog uspjeha da počinjem danas sa karijerom. Pa i danas se slušaju uveliko pjesme koje su nastale osamdesetih godina. Tada, kada sam ja počinjao, niko nije mogao postati zvijezda ko nije znao da pjeva. Ali, danas je drugačija situacija, danas i previše njih žele da se bave pjevanjem, a nemaju glas. Glas je po meni dar od Boga. Danas ga mnogi nemaju, ali su enormno popularni, no sve to je veoma kratkog daha. Po meni je isto nerealno da danas neki pjevači po nastupu uzimaju do 10 do 20 hiljada eura. Ne, zaista nisam ljubomoran. Po meni je suludo nekome dati toliki novac, a dovedete par stotina ljudi u objekat.

-Ja sam u svoje vrijeme na nastupe dovodio od 1.500 do 2.000 ljudi, a reklama je bila jedan plakat na najprometniju prodavnicu u gradu, pa reklama od usta do usta. To se vrijednovalo i cijenilo. Kod nas nema megazvijezda. Megazvijezda po meni su te neke turske i grčke zvijezde koje gostuju u dijaspori srijedom ili četvrtkom pa dovedu na hiljade ljudi. Siguran sam da niko od naših pjevača ne bi mogao napuniti ni jednu dvoranu ili klub ostalim danima, osim subote, a i to je upitno. Naše tržiste je prenatrpano nekvalitetnim pjevačima, koji nemaju svoj stil, nemaju mjeru u ponašanju, pozornost na sebe skreću tračevima… Uzmi mirkofon u ruke pa pokaži kvalitet, budi normalan, budi pristupačan običnom čovjeku.

U Beograd si došao iz sela Đemilić Planje, opština Tešanj u potrazi za svojom srećom. Ko je finansiraao snimanje tvog prvog albuma?

-Nisam imao sponzora jer u to vrijeme ih nije ni bilo. Diskografska kuća „Diskos“ je vjerovala u mene, a njihovo finasiranje je bilo da su mi pomogli snimiti dva spota i to ona najjeftinija. Naime, pokojni Novica Urošević imao je nepogrješiv osjećaj po pitanju Dragane Mirković i mene, da ćemo biti velike zvijezde. Moja prva ploča prodata je bez ikakve reklame u 300 hiljada primjeraka, druga skoro pola miliona i to je bio enorman uspjeh u to vrijeme. Mislim da je Novica na meni tada uzeo 150. 000 maraka, što je bila nenormalna cifra. Od prvog albuma nisam imao ništa, a od drugog „Prvi momak bio sam ti ja“, kupio sam kuću u Beogradu. Bilo je to 1988. godine. Danas svi kradu, varaju, razvlače pjevače na sve strane.

Šta je danas sa tom kućom?

-Nisam je prodao, nekretnina nikad ne gubi vrijednost. Rentiram je strancima na po deset godina.

U kojem svijetu si bio sretniji u onom jugoslovenskom ili u ovom današnjem?

-Moram da budem realan i kažem, ne naostalgično, u Titino vrijeme je sve funkcionisalo kako treba i moralo da funkcioniše. Jugoslavija je bila sigurna i sređena zemlja, bio je najmanji stepen nacionalizma. Nikada nisam imao nikakvih neprilika, nemam ih ni danas, ali vremena su bila povoljno drugačija. Nikada nisam pjevao nacionalističke pjesme, a pojedini pjevači i to rade samo da bi uzimali novac, posebno ova mlađa generacija, a po meni je to veoma pogrešno. Mi smo javne ličnosti, putujemo svijetom, pa bi te zbog toga neko malo mogao i da izbuba. Bio sam Jugosloven i to ne krijem, a meni je danas moja BiH sve na svijetu i jedna i jedina moja domovina. Naša bh. dijaspora je nauspješnija i najbolja u svijetu.

Mnogi mladi pjevači, koji se nisu ni rodili kada si ti objavljivao hitove, snimaju covere ti istih tvojih pjesama?

-Ma, neka snimaju, ali jedno mora da bude jasno u tom coveru nema duše. Sve je to industrijska muzika, tek toliko da se neki pjevačić dokaže da zna kao nešto da pjeva, ali sa tuđom pjesmom. Ti coveri uništavaju muziku i po meni je strašno.

Po tebi ko je bolji Ceca ili Jeca?

-Jelenu Karleušu vrlo malo poznajem, a sa Cecom sam nekako u isto vrijeme započeo karijeru. U njen život i istoriju iste ne želim da ulazim, ali da zna da pjeva zna i to dobro. Jelena je opet drugačija, narod voli te malo prirodno drske žene, Jelena je veoma inteligentna i po meni nedostaje njeno prisustvo u “Zvezdama Granda”. Imala je te neke pozitivno bezobrazne komentare. Njih dvije su dva različita svijeta, treba biti iskren i reći da je Ceca napravila kudikamo bolju i veću karijeru, ima masu hitova koje će živjeti kroz generacije. Pamtim je kada je počinjala da je zaista bila veoma uporna, bila je sigurna u svoj uspjeh, ustvari sva ta neka naša generacija Dragana, Ceca, Mira Škorić, ja…Cecu posebno pamtim i po druženju dok je živjela u Švicarskoj i bila su to divna vremena.

Kako su se tada u to vrijeme slagale Ceca Ražnatović i Dragana Mirković?

-Ceca i Dragane se nikada nisu nešto posebno voljele, bilo je i u to vrijeme prepucavanja između njih dvije. Ceca je oduvijek bila laf, voljela je da se druži, nikada nije u našem društvu glumila zvijezdu, a mnogi su to činili i to je bilo pogrešno. Bilo je tu i ljudskosti i karaktera sa njene strane. Nisam je vidio 30 godina i ne znam kakav bi danas naš susret bio.

Da li je u tvoje vrijeme bilo svađa, tračeva, tuča među pjevačima?

-Ako je i nekada bilo nešto, ali vrlo rijetko bilo je to zbog popijene veće količine alkohola, kod onih koji su ga konzumirali. Najjači alkoholičar u to vrijeme bio je Mitar Mirić, pa Jašar Ahmedovski, Bora Čorba, a ja sam bio jedini Novicin pjevač koji nije konzumirao alkohol. U to vrijeme svađe su bile umanjene jer tada nije bilo droge, a danas se skoro pa cijela estrada drogira. Danas je uslov da postaneš zvijezda, moraš da budeš narkoman. Sa ogromnim honorarima trebaš ili moraš da kupiš sebi i malo bijelog praška, što je veoma pogrešno.

Express