BiH u očima CIA-e: Alija Izetbegović odbio predaju Srebrenice i Žepe

U nastavku feljtona o dokumentima Centralne obavještajne agencije SAD (CIA) o BiH u devedesetim bavimo se dokumentom koji govori o odnosu srpskog rukovodstva prema pitanju Srebrenice, koja je prije pada 11. jula 1995. i genocida nad bošnjačkim stanovništvom bila enklava pod zaštitom UN-a.

Sve su znali

U CIA-inim dokumentima se navodi da su, uz znanje američkih i evropskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava, Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka poduzele na proljeće 1995. godine diplomatsku ofanzivu prema predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću.

Njemu je ponuđena zamjena teritorija, u skladu s planom Kontakt-grupe iz 1995. da se BiH podijeli u omjeru u kojem bi 49 posto teritorije pripalo RS, a 51 posto Federaciji.

No, Milošević nije bio zadovoljan mapom koja mu je nuđena, ali želio je pregovarati, navodi CIA o zamjeni istočnih enklava za dijelove Sarajeva koji su pod kontrolom Srba!

CIA objavljuje da je ta ideja predstavljena Aliji Izetbegoviću, koji je odbio to učiniti.

– Alija Izetbegović je još 1993. godine razgovarao s predstavnicima Srebrenice i Žepe o tome da bi njihova predaja mogla biti cijena za mir, ali oni nisu htjeli ni čuti za takvu ideju – utvrđuju američki obavještajci.

U jednom CIA-inom memorandumu iz maja 1995. godine sigurnosne zone u istočnoj Bosni opisuju se kao “riblja kost u grlu Srba”. Navodi se kako budućnost Srebrenice ne izgleda dobro, uz opasku da je Srebrenica praktično neodbranjiva.

Amerikanci su smatrali da bi bilo pametno “zamijeniti barem najmanju od istočnih enklava za veći dio teritorije drugdje”. CIA navodi da je Predsjedništvo BiH odlučilo u aprilu 1995. godine poslati 15 vojnih komandanata iz Srebrenice na područja pod kontrolom vlasti u Tuzli, zabranjujući im da se vrate u Srebrenicu.

– Vlada u Sarajevu je smatrala da je zaštita UN-ovih sigurnosnih zona obaveza međunarodne zajednice – zaključili su analitičari američkih obavještajnih službi.

Sjedinjenim Državama je u tom trenutku bilo najvažnije da se zaštiti Sarajevo te po mogućnosti Goražde, o čemu je u svom memorandumu Bijeloj kuću u julu (nakon pada Srebrenice i Žepe) govorila američka sekretarka Medlin Olbrajt (Madeleine Albright).

– Bila bi sramota po Sjedinjene Države da se, nakon zločina u Srebrenici i Žepi, ne zaštite Goražde i Sarajevo – izjavila je.

Strah za vojnike

Još 5. juna CIA je sugerirala da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina zabrinute zbog pregovora s Miloševićem.

– Hrvatska smatra da dajemo Srbiji prednost te da oni ništa nisu dobili za rješenje vlastitih problema i pored toga što sarađuju s Vašingtonom. Bosansku vladu brine to što dobivaju premalo kada je u pitanju priznavanje njihove zemlje od Srbije (Od Miloševića je zatraženo da prizna granice BiH, ali ne i bosanskohercegovačku vladu) – navodi se u dokumentu.

Amerikanci su bili zabrinuti i za sigurnost svojih posmatrača na granici Bosne i Hercegovine i Srbije.

– Nemamo direktnih prijetnji, ali srbijanske paramilitarne snage povezane s Arkanom razmještene su od Tuzle do Srebrenice, a cilj im je da pronađu Amerikance kako bi ih uzeli za taoce – navodi se u CIA-inim dokumentima.

Kontakt-grupa je neprestano brinula o tome šta će biti s mirovnim snagama, jesu li previše ranjive, hoće li ih Srbi koristiti kao taoce budu li NATO avioni bombardirali srpske položaje u najugroženijim mjestima? CIA posjeduje dokument od 19. maja 1995. godine u kojem se kaže:

– Jedina realna opcija je tražiti savezničku podršku za UNPROFOR, koji bi se trebao povući s najosjetljivijih lokacija. UN-ove sigurnosne zone trebaju robusnije provoditi svoje mandate, uključujući zračne napade NATO-a!

Samo šest dana iza toga, 25. maja, propala su sva planiranja o daljnjim zračnim napadima na srpske položaje, nakon što su bosanski Srbi kao taoce uzeli oko 400 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga, kao odmazdu za jedan zračni napad.

Dvadeset sedmog maja američki predsjednik Bil Klinton (Clinton), francuski predsjednik Žak Širak (Jacques Chirac) te britanski premijer Džon Mejdžor (John Major) telefonski su razgovarali o tome kako odgovoriti na uzimanje taoca. Idućeg dana, prema navodima iz dokumenata američke obavještajne zajednice, Amerikanci su odlučili suspendirati zračne napade NATO saveza protiv Srba u doglednoj budućnosti.

Predsjednik Klinton je od svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Entonija Lejka (Anthony Lake) dobio poruku: „Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje budućih zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave.“ Karadžić i Mladić su, sada ohrabreni, mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe.

U takvoj je atmosferi došao 11. juli 1995. godine, početak najvećeg zločina na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.

U sljedećem nastavku analizirat ćemo CIA-ine otkrivene dokumente u kojima se navode reakcije američkog rukovodstva nakon što su snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu i počinile genocid.

Zatečeni zločinom

Nema nimalo sumnje da su Amerikanci, zajedno s Kontakt-grupom, znali da će Vojska Republike Srpske izvesti napade na istočne enklave, ali iz CIA-inih dokumenata je vidljivo da nisu dobro procijenili kada će doći do njih. Isto tako, bili su zatečeni razmjerom zločina.

Avaz