Čitanje od ranog djetinjstva stvara dobre navike

Roditelji nemaju vremena za čitanje, djeca u osnovnim školama nerijetko izbjegavaju čitanje lektira, da bi već u srednjoj školi sve to obavljala putem interneta i prepiski s drugim srednjoškolcima, kako iz svoje, tako i iz drugih škola u gradu.

Negativna je to strana današnjeg užurbanog tempa života. Mnogi od nas knjige za djecu pamte kao prve susrete s pisanom riječju, koje su nam prenosili naši roditelji, bake i djedovi, čitajući nam naše najdraže priče…

Nasuprot tome, knjige pisane posebno za djecu imaju neprocjenjivu vrijednost jer im mogu ponuditi mnogo koristi, koja će vjerovatno biti dio njihovih života čak i u odrasloj dobi.

Jelena Angelovski, doktor književnosti i nastavnik u osnovnoj školi u Pančevu, ističe da čitanje treba da bude zabavno, lako, uzbudljivo, te treba da drži pažnju i podstiče maštu tako da je bilo kakvo čitanje korisno.

“Ako je potrebno da dete pročita nekoliko ne baš vrhunskih dela svetske literature, da bi se ‘zarazilo’, nije kraj sveta, setimo se samo kako smo ‘gutali’ dela sestara Bronte ili Agate Kristi. Jer, kada jednom shvati kako se otvaraju novi svetovi u knjigama, nikada ih neće napustiti”, navodi Angelovski.

Kao majka troje djece, ona navodi da je neizostavno izdvojiti vrijeme i posebnu pažnju posvetiti čitanju djeci u mlađem dobu, da bismo ih “navukli” da istražuju i da svojim pitanjima uvijek traže nove odgovore.

Prema njenim riječima, djela Duška Radovića su kao stvorena za mlađe čitaoce (“Smešne reči”, “Na slovo, na slovo”, “Zamislite” i “Strašan lav” za male, a “Kapetan Džon Piplfoks” za velike), jer od njega učimo kako da se igramo jezikom, kako da uživamo u riječima, njihovom zvuku i spoju.

“Deca doživljavaju njegove pesme kao igru i na taj način lako uče ono što je za razumevanje književnosti najvažnije – da budu slobodni u jeziku”, navodi ona.
Po njenoj proporuci, djeca treba da čitaju i djela Branka Ćopića, jer on otvara djeci bajkoliki svijet doba nevinosti, uči ih da vole ljude, da ih razumiju i prihvate spontano i prirodno.

“Od mlađih pisaca, moram izdvojiti i Uroša Petrovića ‘Zagonetne priče’, te roman ‘Princ od papira’ Vladislave Vojnović”, navodi Angelovski.
Ljubav prema čitanju se razvija i stalnim čitanjem uvećava. Počinje sa slikovnicama, časopisima i velikim knjigama za roditelje, a završava se posjetom i čestim boravkom u biblioteci

Jedina ustanova u Banjaluci koja posebnu pažnju posvećuje mlađim čitaocima je Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, odnosno njeno odjeljenje Dječja biblioteka Borik, koja, pored velikog broja naslova, organizuje i mnogobrojne radionice za djecu.

“Djeca predškolskog uzrasta čitaju slikovnice: ‘Štrumfovi’, ‘Majstor Bob’, ‘Milica’ i slično, a najčešće knjige iz kolekcije ‘Korak po korak’ u izdanju ‘Kreativnog centra'”, istakla je Aleksandra Čvorović, bibliotekarka Dječjeg odjeljenja. Ona dodaje da djeca nižeg osnovnoškolskog uzrasta najčešće čitaju knjige “Tea Stilton”, “Džeronimo Stilton”, “Grozni Gaša”, “Sara B. Savić”, te “Pet prijatelja”, i navodi da sve te knjige imaju mnogo nastavaka.

Odziv djece je svake godine isti i ne opada, ali iz Dječjeg odjeljenja napominju kako se kod njih ipak upisuju samo djeca koja žive u blizini biblioteke.

“Ipak, zadovoljni smo što održavamo isti broj čitalaca iz godine u godinu, voljeli bismo da taj broj raste, ali današnja djeca su okružena s mnogo sadržaja i važno je da u svemu i knjige imaju svoje mjesto”, završila je Čvorovićeva.

Javna ustanova Biblioteka Sarajeva posebno organizuje rad u Dječjem odjeljenju Radićeva, gdje se realizuje niz aktivnosti sa djecom predškolskog uzrasta, učenicima osnovnih škola i tinejdžerima.

“Pružamo djeci i roditeljima smjernice kako da što bolje iskoriste mogućnosti biblioteke i razviju vještine korištenja štampane i elektronske građe”, istakla je Amela Đelilović-Malešević, voditeljka službe u JU Biblioteka Sarajeva.

Ona dodaje da su u posljednje vrijeme njihovi česti korisnici i posjetioci majke s djecom, što ih posebno raduje zato što je čitanje od najranijeg doba veoma važno.

Naslovi koji se najviše čitaju u Dječjem odjeljenju Biblioteke Sarajevo su edicija “Pet prijatelja” Enid Blajton, zatim “Dnevnik Pauline P” Sonje Polak, kao i roman “O mamama sve najbolje” Sanje Pilić.

Prema riječima Rasima Prguda, direktora Narodne biblioteke u Mostaru, Dječje odjeljenje posjećuje veliki broj djece, posebno učenika osnovnih škola koji su i članovi Dječjeg odjeljenja.

“Posjedujemo veliki broj naslova za pomenuti uzrast i takođe imamo posebno odjeljenje za djecu”, ističe Prguda i dodaje da se najviše traži lektira, ali i ostali naslovi prilagođeni njihovom uzrastu.

“Najtraženiji naslovi koje djeca traže u našoj biblioteci su Andersenove i Grimove bajke, zatim djela Nure Bazdulj-Hubijar i Bisere Alikadić”, navodi Prguda.