Dnevnice radnika probile plafon. Ovo zanimanje u BiH dnevno zaradi 400 KM

Dnevnice fizičkih radnika, berača, kopača, kao i zanatlija poput zidara, armirača, keramičara i drugih, toliko su poskupjele da ih je postalo nemoguće naći za manje od 100 marka uz obezbjeđen obrok.

Nekada podcijenjeni radnici, čije smo usluge navikli plaćati po relativno povoljnim cijenama, danas zarađuju više nego kancelarijski službenici i direktori, a zbog obima posla prinuđeni su da odbijaju angažmane, dižu cijene i postavljaju uslove.

Sagovornici portala Capital pričaju da poslodavci danas radnike “traže svijećom” i da je ovo prvi put da se više isplati raditi privatno i samostalno, na dnevnicu, nego za državu u javnom sektoru.

Branje voća

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS Stojan Marinković kaže da se branje voća već sada plaća 100 maraka dnevno uz obrok, ali i da je po toj cijeni teško nalaze radnici koji će izgurati kompletnu berbu.

“Ljudi ne pitaju, daju toliko kada im je potreba i tu nema pregovora. Posao se mora završiti. Kasnije će se vidjeti da li je to bilo rentabilno. Radnika nema, a kada ih nađete, nikada niste sigurni da će vas ispoštovati do kraja berbe ili radova. Finalni proizvod ne trpi tolike troškove, ali bez njih je nemoguće završiti posao”, kaže on.

Dodaje da i pored ovako velike zarade, i dalje nema mnogo zainteresovanih jer ljudi to ne žele da rade.

Keramičar zaradi dnevno 400 KM

Direktor Zanatsko preduzetničke komore Republike Srpske Jovan Bratić priča da je logično da dnevnice rastu jer je tražnja ogromna, zanatlija nema i moralo je da dođe do podizanja cijena.

“Prvi put smo doživjeli da su plate svih zanatlija i fizičkih radnika više nego u javnom sektoru. Moramo biti realni i prihvatiti stvarnost. Ako poslodavac meni uplaćuje doprinose na platu od 650 maraka, pitam ja vas kakva mene penzija čeka? Šta me motiviše? Mi smo na najboljem putu da ostanemo bez radnika ako ne krenemo gledati iz njihovog ugla”, kaže Bratić.

On objašnjava da kriza sa zanatlijama kod nas nije od juče i da se ona sada samo pokazala u najjačem svjetlu. Zanatstvo se nikada nije rehabilitovalo, nema interesovanja učenika za ove srednje škole. Bratić govori da bi ovakvo poskupljenje njihovih usluga možda moglo da probudi interesovanje, ali mora se imati u vidu da se do sada se u školama jedva popunjavalo po jedno odjeljenje zanatlija.

“Pustite patriotizam i zablude da nigdje nije kao kod nas, da nema nigdje ovakvog kiseonika. Djeca se na to ne pale. Oni danas surfaju po internetu, traže dobre plate i odlaze. Naše je da im ponudimo bolje uslove, dobre plate i sigurnost, da bismo očekivali produktivnost”, kaže on.

U zanatskom sektoru najplaćeniji su operateri na CNC mašinama čija plata nije ispod 1.500 maraka. Serviseri naplaćuju “izlazak na teren”, svoje vrijeme za koje će vam utvrditi šta je kvar. Keramičari u međuvremenu naplaćuju minimalno od 15-28 maraka po kvadratu.

“Najslabiji majstor ako položi deset kvadrata dnevno, neće zaraditi ispod 150 maraka. Vidio sam neki dan na jednoj građevini keramičara koji dnevno zaradi 400 maraka. Naravno, to je fizički zahtjevan posao, ne smije se podcjenjivati, ali zarada je izuzetna“, kaže on.

Tržište će opustošiti fabrike

Međutim, ne zarađuju sve zanatlije dobro. Dio njih, zaposlenih u fabrikama i dalje rade za male plate, zbog čega je samo pitanje trenutka kada će se oni odliti u slobodnjačke vode.

Predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće RS Danko Ružičić upozorava da je ovaj rast cijena znak nedostajanja radne snage i da je sve prepušteno tržištu.

“To je po meni posljedica nedostatka kolektivnih ugovora kojim bismo regulisali status svih zanatskih radnika u privredi. Nemamo nijedan u grani koja nije državna. Mnogi ne bi otišli na zapad da su imali dobre plate i normalne uslove za život”, kaže on.

Ružičić kaže da su u njegovom sektoru plate vrlo male, prošle godine oko 710 maraka u prosjeku za sve zaposlene u ovoj oblasti, a da su ove godine malo više, oko 800 maraka.

Cijena satnice

“Ako računamo da je radnik radio idealnih 176 sati, odnosno 22 dana po osam sati u jednom mjesecu, a znamo da su svi radili više, to znači da se cijena satnice sa četiri marke povećala na 4,5 maraka. Uporedite to sa jednim od zanatlija koji danas naplaćuju ogromne dnevnice, čak i kada uzmete u obzir da njima niko ne uplaćuje doprinose i da ne rade svaki dan”, kaže Ružičić.

Ipak, on kaže da su potresi na tržištu rada najava našim poslodavcima da će, ako ne krenu da cijene radnike koji sada rade za ovu i ovakvu platu, ubrzo ostati potpuno bez njih.

“Ne smije se više gledati na radnika kao da je najamnik i plaćati mu platu 650 maraka ubijeđen da je sve riješeno. Poslodavci će morati misliti i o platama i o odnosu prema radnicima, prekovremenom radu i svim onim stavkama koje su do sad zanemarivali”, kaže on.