Korona nije prošla, a to potvrđuje slika iz ovog grada: Hiljade radnika u fabrikama, ne mogu ići kući

U kineskoj metropoli tvornice opet smiju raditi, pod uslovom da ih radnici uopće ne napuštaju. Tako ljudi već sedmicama jedu i spavaju u pogonima Volkswagena, Siemensa i drugih velikih firmi.

Tanki karton i na njemu vreća za spavanje, radnik s kojim je pričao Deutsche Welle, postavio je svoj “krevet” između dva proizvodna pogona. Ne želi da mu objavimo ime. Treba mu novac i ne želi riskirati otkaz. On radi za Quanta Computer Inc. u Shanghaiu, tajvansku firmu koja snabdijeva američki Apple.

Otkako je u kineskoj metropoli izbila korona, ovaj čovjek ne može napustiti tvornicu. On i još dvije hiljade kolega ne izlaze već mjesec dana. Nakon što je lokdaun najprije zatvorio sve tvornice, kompanije od vlasti dobivaju odobrenja za nastavak rada, ali pod uslovom da radnik koji kroči u krug tvornice više ne smije van. Radnici su u takozvanom “mjehuru”, računa se da tako virus ne može ući, piše Deutsche Welle.

Veliki psihički pritisak

Šangaj je gospodarski centar Kine. Kad Šangaj stoji, to osjeća cijeli svijet. 

– Većina od 4.000 firmi koje opet smiju raditi imaju ključnu ulogu ili su neizostavni isporučitelji u branšama auto-industrije, gradnje strojeva, hemijskoj ili farmaceutskoj industriji – rekla je Betina Šon Behancin (Bettina Schön-Behanzin), potpredsjednica Evropske trgovinske komore u Kini.

Dodaje da većina kompanija sada radi samo s trećinom ili polovinom kapaciteta. Otprilike trećina firmi u kojima su radnici sada zatočeni jesu strane kompanije. 

– Prema našim informacijama, trenutno nije moguće ni zamjenjivanje radnika – kaže Šon Behancin, koja je i sama već dva i pol mjeseca pod lokdaunom u svom stanu u Šangaju, prenosi Deutsche Welle.

– Ko uđe u tvornicu, tu je. Ljudi smiju izaći samo u slučaju bolesti. Možete zamisliti koliki je to psihički pritisak – dodaje ona.

Proizvodne hale su pretvorene u spavaonice. Ponegdje su nastali kampovi sa šatorima. Poduzeća improviziraju kupaonice, dovoze sapun i pastu za zube. 

– Bila je takoreći trka ko može najbrže nabaviti najviše vreća za spavanje i posteljine – prenosi Piter Vilemsen (Peter Willemsen), predsjednik kineskog ogranka vrtke Rheinmetall, njemačkog proizvođača oružja i automobilskih dijelova.

“Ne moraju doći”

U Kini ova firma proizvodi automobilske dijelove širom zemlje. U tvornici u Šangaju trenutno svega tridesetak radnika radi u “mjehuru”. U drugim provincijama je prilikom lokdauna i po 700 radnika znalo biti zatočeno u tvorničkom krugu.

– Pitamo ljude žele li doći ili ne. Ne moraju doći. Neki kažu da ne mogu jer se kod kuće moraju brinuti o porodici. To je u redu i ne dovodi do otkaza – rekao je Vilemsen.

Doduše, pitanje je od čega će onda radnici živjeti. Jer, plate obične radne snage u Kini često su vrlo male. Tek prekovremeni sati i dodaci čine posao isplativim. Vilemsen tvrdi da je privrženost firmi ono što većinu dovodi u tvornicu. 

– Dolaze i kažu: Važno mi je da radim kako bismo ostali profitabilni i imali bolju budućnost – dodaje on.

Radnike zatvorene u tvornicama drže i Volkswagen, Henkel, Siemens, Bosch i drugi njemački mega-koncerni. Svi su odbili odgovoriti na upite njemačkog javnog servisa ARD o ovoj temi.

U firmi s početka priče Quanta Computer Inc radnici su podigli malu bunu. Nakon pet sedmica u tvornici, mnogi mladi radnici su htjeli otići. Bilo je nereda i sukoba. Naposljetku su neki smjeli kući. Oni koji su ostali, dobili su trostruko veću plaću. Ni u ovoj tajvanskoj firmi nisu željeli odgovarati na pitanja novinara, prenosi Detusche Welle.