Umjesto spomenika za 102 ubijene djece u Prijedoru, politika trguje i priprema nešto drugo

Na sjednici Skupštine Prijedora raspravljalo se o gradnji spomenika ubijenoj djeci proteklog rata, a inicijativa ide u smjeru gradnje obilježja svoj ubijenoj djeci, iz svih prethodnih ratova. Ovakvom idejom značajno bi se umanjilo sjećanje na zločin prema ubijenoj bošnjačkoj djeci u periodu 1992-1995.

Roditelji ubijene djece u Prijedoru godinama su insistirali na gradnji spomen-obilježja na gradskom zemljištu. U ovome im značajno pomaže i međunarodna zajednica koja shvata značaj kulture sjećanja i ispravnog adresiranja zločina, međutim za gradnju je potreban i konsenzus Skupštine Prijedora.

Na posljednjoj održanoj sjednici u utorak 25. maja, održana je i neka vrsta slobodne rasprave o daljnjim koracima za izgradnju spomenika. Kako ističe predsjedavajući Skupštine Grada Mirsad Duratović, zvanični dogovor nije postignut, ali ideja postoji.

Međutim, ideja se odnosi na to da bude izgrađen spomenik svoj ubijenoj djeci iz Prvog i Drugog svjetskog rata, te proteklog rata. Duratović je SNSD-ovom Saši Bursaću ponudio bjanko potpis na takav spomenik na kojem bi se našle hiljade imena u kojima bi se vrlo lako utopila imena 102 ubijene djece iz proteklog rata.

On ističe kako se sa ovakvom idejom gradnje spomenika slažu i roditelji ubijene djece, međutim neki smatraju da je to ipak samo Duratovićev način trgovine sa SNSD-om kako bi ostao na poziciji u kojoj je sada.

Aktivista za ljudska prava iz Prijedora Edin Ramulić smatra da je ovakva inicijativa za gradnju te potez Duratovića neprihvatljiva i skandalozna.

“Uloga Mirsada Duratovića je tu najspornija. On je sve založio, sav svoj kredibilitet, kako bi podišao svojim koalicionim partnerima iz SNSD-a, koji ga drže na funkciji. Oni su ga izabrali i oni imaju kontrolu nad njim. On odbija susret sa predstavnikom roditelja, razgovor o tome i odbija staviti na sjednicu potrebne korake za gradnju”, rekao je Ramulić.

Duratović je u razgovoru za Klix.ba pak kazao da ima pisanu potvrdu od predstavnika roditelja ubijene djece Fikreta Bačića da je upravo zajednički spomenik ono što roditelji ubijene djece žele.

Igra brojevima umjesto očuvanja sjećanja na ubijenu djecu

Ideja izgradnje zajedničkog spomenika sporna je iz više razloga. Čini se da je ovakva inicijativa samo kompenzacija onoga na čemu insistiraju porodice žrtava i međunarodna zajednica, a ukoliko bude realizovana, mogla bi i trajno naštetiti karakteru onoga što se desilo u Prijedoru od 1992. do 1995.

“Kako bi umanjili pritisak međunarodne zajednice, oni su se međusobno dogovorili da to ovako urade, ali je ta ideja neprihvatljiva”, ističe Ramulić.

On pojašnjava kako je plan SNSD-ovog odbornika u Prijedoru da na spomeniku stoji desetine hiljada imena u kojima bi se “utopio” broj od 102 Bošnjačke djece te umanjio značaj njihovog stradanja.

“Iako je broj ubijene djece u Drugom svjetskom ratu na ovom prostoru manji od 1.000, Saša Bursać navodi da se radi o desetinama hiljada. Znači planira uključiti sve one iz drugih država i prostora. To su brojke i za Jasenovac i slično. Osnovna ideja je da se u igri brojki, pokaže kako je malo 102 djece samo iz Prijedora u odnosu na 30.000 ukupnih stradanja kako je planirano da stoji”, navodi Ramulić.

On posebno ističe i segment u kojem je vrlo nerealno izgraditi spomenik od 30.000 imena na prostoru u centru grada, gdje je spomen-obilježje planirano.

“Tu se jasno vidi da je namjera opstruirati gradnju. Prvo za prikupljanje tih imena je potreban dugi niz godina. Drugo i kad bi došlo do toga, nemoguće je na taj prostor staviti 30.000 imena. To zahtjeva ogroman prostor da se ispišu sva imena”, kaže Ramulić.

Pored ove ideje, SNSD ima još jedan prijedlog za izgradnju spomenika, a to je zajednički spomenik sve ubijene djece bez popisivanja imena. Ovakvo nešto bi bilo lakše za realizovati, ali bi bila potpuno izgubljena smisao projekta.

“To bi bilo praktično rješenje – da se podigne spomenik svoj djeci u svim ratovima, bez imena, međutim tako bi se izbjegao zahtjev roditelja da imena njihove djece budu ispisana u gradu”, zaključio je Ramulić.

Klix.ba