Lutanja Dragana Čovića: Od moderne BiH i evropskog puta do trećeg entiteta i ruskih interesa

Ubrzo nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) donijela odluku o raspisivanju i održavanju Općih izbora 2022. godine, reagirao je lider HDZ-a BiH Dragan Čović uputivši pismo brojnim međunarodnim dužnosnicima u kojem je izrazio „duboku zabrinutost“ jer je odluka donesena „bez nužne izmjene Izbornog zakona u cilju otklanjanja svih utvrđenih diskriminacija“, piše Žurnal.

„S obzirom na daljnji nastavak procesa ukidanja pariteta, ravnopravnosti i konstitutivnosti hrvatskoga naroda, Hrvatski narodni sabor će pristupiti realizaciji svih zaključaka s Izvanrednoga zasjedanja HNS-a u BiH od 19. veljače 2022. te pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, čime će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH“, istakao je, između ostalog, Čović.

Uslijedile su brojne reakcije, a reagirali su i iz ambasada SAD-a i Velike Britanije saopštivši da je, ukratko, riječ o antidejtonskom djelovanju.

Nedugo zatim je i sam Čović dao znatno umjereniju izjavu za hrvatski RTL: „Izbori su nažalost raspisani (…) Međutim, mi moramo poštivati pravila. Mi ćemo se za te izbore pripremati narednih 150 dana i radit ćemo sve da dobijemo te izbore.“

MALO BI, MALO NE BI TREĆI ENTITET

Čovićeve priče o teritorijalnoj reorganizaciji BiH, o prijetnjama i blokadama, te davanje kontradiktornih izjava u zavisnosti od toga gdje i s kim razgovara, te kome su poruke upućene, nije nešto na šta nismo navikli. Krenimo od dugo najavljivanog i obećavanog, a nikad ostvarenog trećeg entiteta.

Godina je 2003. U intervjuu za agenciju Onasa Dragan Čović, tada član Predsjedništva BiH, govori o tome kako on vidi BiH, a posebno naglašava, ne nacionalno pitanje, nego ravnomjerni ekonomski razvoj čitave zemlje:

„Ta država mora biti snažno decentralizirana, kako bi svi imali vjeru u nju. Decentralizacijom moramo osigurati ravnomjernost ekonomskog razvoja čitave BiH. (…) Hoćemo li ih zvati kantoni ili nešto slično, to je nešto sasvim drugo. Mislim da je njihov broj sasvim trivijalno pitanje, bitniji je sadržaj, a nijedna od tih sredina ne treba biti etnički čista. (…) Izbjegao bih broj tri, kada govorimo o tim kantonima, jer bi nekog asocirao na tri entiteta.“

Dvije godine kasnije, Čović u intervjuu za Nezavisne novine govori o ugroženosti Hrvata, ali ponavlja da apsolutno nije za treći entitet: „Treći entitet je opasnost. Ja sam za moderno uređenu, organiziranu BiH.“

Ubrzo se počinju otkrivati afere u kojima je jedan od glavnih aktera upravo Čović, a Tužilaštvo BiH u martu 2005. godine podiže optužnicu i protiv njega u slučaju „Čović-Lijanović“. Nedugo zatim ga tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown smjenjuje s mjesta člana Predsjedništva BiH.

No, Čović je nastavio tabanati svoj put. Ubrzo će biti izabran za predsjednika HDZ-a BiH, a sam izbor problematizirao je njegov tadašnji najveći stranački konkurent Božo Ljubić. O ovome, Čovićevom djelovanju, ali i o optužnicama, krivičnim prijavama, sudskim procesima s kojima se Čović suočavao, već smo pisali. Ono što ipak treba naglasiti – Čović nikada pravosnažno nije osuđen.

Vratimo se Čovićevim vizijama o ustrojstvu BiH. Da Čović, ipak, ne bi imao ništa protiv trećeg entiteta, bilo je jasno još u prvoj godini njegovog mandata na čelu HDZ-a BiH.

„To možete prevesti na različite načine. Ne kažem da su to tri entiteta, ali ako bi BiH bila uređivana federalno, onda Hrvati moraju imati svoju federalnu jedinicu“, kazao je on nakon jednog od sastanaka novinarima u Banjoj Luci.

Poslije propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. godine, 2008. godinu obilježili su pregovori poznatiji pod nazivom Prudski proces. Upravo u ovo vrijeme Čović aktuelizira priču o trećem entitetu.

Srna prenosi izjavu Čovića u kojoj naglašava da će HDZ BiH „i dalje tražiti treći entitet, odnosno uređenje koje će na potpuno identičan način riješiti interese Hrvata, Srba i Bošnjaka“.

„Hoće li se to zvati treći entitet ili federalna jedinica, manje je važno od toga da ima svoju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast“, istakao je tada on za Radio Livno.

Dvije godine kasnije, nakon što je postalo izvjesno da će Željko Komšić osvojiti i drugi mandat kao član Predsjedništva BiH, Čović opet obećava – BiH će dobiti treći entitet, a u konačnici će to biti tri entiteta, naglašava, koji će biti većinski srpski, većinski hrvatski i većinski bošnjački.

U jeku medijskog rata između SDP-a i HDZ-a, u februaru 2011. godine Čović daje izjavu za Dnevni avaz u kojoj ističe da nema nikakve priče o trećem entitetu, da je riječ o scenariju koji nema utemeljenja i da je riječ o jednoj novoj tezi zastrašivanja: „No, nema nikakve priče o trećem entitetu i nekakvim otcjepljenjima, bilo kakvim tvorevinama, koje bi trebale jednu takvu potporu, bar kada su u pitanju Dragan Čović i HDZ BiH.“

Ironično, jer je samo nekoliko mjeseci ranije, nakon Općih izbora 2010. godine i pobjede Željka Komšića, simpatizerima HDZ-a poručio:

„Moramo svu svoju snagu usmjeriti da građanima BiH kažemo kako je treći entitet ili treća federalna jedinica s hrvatskom većinom jedina realnost naše zemlje.“

I narednih godina, pa sve do danas, Čović je davao dijametralno suprotne izjave, ponavljamo, u zavisnosti od situacije na političkoj sceni, te od toga gdje, s kim razgovara, te kome se obraća. Poređenja radi, 2017. godine Čović za HRT izjavljuje da je treći entitet realna mogućnost za BiH, da o tome treba razmišljati i da „misli da bi to bilo rješenje koje bi bilo prihvatljivo svima”.

Istovremeno, pred međunarodnim zvaničnicima, ali i u izjavama za određene medije šalje drugačije poruke – BiH je nemoguće dijeliti, želja je da BiH bude moderna, evropska država. U međuvremenu, treći entitet počeo je upotrebljavati i kao svojevrsnu prijetnju.

„Samo neodgovorna bošnjačka politika može dovesti do trećeg entiteta“, poručio je on nakon nedavno održane sjednice HNS-a.

NEISPUNJENA OBEĆANJA

Još otkad je i formalno došao na čelo HDZ-a BiH, Čović je svojim biračima davao velika obećanja. Većina se ticala hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH. Najave, poput ove iz 2009. godine u vezi s ustavnim promjenama, nikada nisu ostvarene.

Prisjetit ćemo se i da je u prethodnih nekoliko godina upravo Čović bio možda i najoptimističniji kada je riječ o ustavnim promjenama (kasnije izmjenama Izbornog zakona), posebno nakon potpisanog Mostarskog sporazuma 2020. godine.

Međutim, ovo veliko obećanje Čović nikada nije ispunio. Isto kao i obećanje u vezi s kanalom na hrvatskom jeziku koji bi bio u sklopu javnog RTV sistema BiH.

Sistem javnog emitiranja kakav danas imamo uspostavljen je krajem 2005, odnosno početkom 2006. godine. Još tada su se iz HDZ-a BiH mogle čuti najave da neće podržati ovaj zakon jer ne predviđa uspostavu kanala na hrvatskom jeziku.

„Sjednica najviših tijela HDZ-a u Neumu: Zastupnicima naređeno da ne glasaju za zakon o Javnom RTV servisu“, glasila je vijest objavljena u septembru 2005. godine.

Njihovi zahtjevi za kanal na hrvatskom jeziku nisu prestajali, pa je u januaru 2008. godine objavljeno kako je „Predsjedništvo HDZ BiH s Draganom Čovićem na čelu zaključilo će ta stranka u narednom periodu, kroz institucije na svim nivoima vlasti u BiH, učiniti sve da hrvatskom narodu u BiH osigura radio i TV na hrvatskom jeziku“.

„Želimo kanal na hrvatskom jeziku kao dio javnog RTV sistema BiH i vrlo jasno ću kazati, dobit ćemo ga iduće godine kada se vratimo u vlast“, obećao je Čović na predizbornom skupu 2014. godine u Širokom Brijegu.

Iako je slično obećavao i narednih godina, od toga nije bilo ništa. Istina, formirana je RTV Herceg-Bosne, u vlasništvu 22 općine, grada i kantona s većinskim hrvatskim stanovništvom, ali i dalje nije riječ o mediju koji postoji u sklopu Javnog RTV sistema BiH.

Koliko su realne najave Čovića najbolje pokazuje i vijest iz 2004. godine kada je Čović prognozirao da će BiH pristupiti Evropskoj uniji do kraja decenije, a da su već ispunjeni uslovi za NATO.

Ni skoro 20 godina poslije, stvari se previše nisu promijenile. Čović je u februaru 2021. godine najavio da će do kraja juna biti ispunjeni prioriteti iz Mišljenja Evropske komisije. Očigledno, to se nije desilo.

Dodajmo i ovo – Dani krajem 2003. godine prenose da Dragan Čović nije glasao na izborima za Hrvatski sabor Republike Hrvatske. „Neizlaskom na izbore za Hrvatski sabor predsjedavajući Čović je želio doprinijeti jačanju države Bosne i Hercegovine“, pojašnjeno je tada iz njegovog kabineta.

Isti taj Čović sada ne propušta glasati na hrvatskim izborima i to redovno proprate medijske ekipe.

BLOKADE, GRAĐANSKI NEPOSLUH I RUSKI UTICAJ

Ipak, postoje određene konstante u Čovićevoj politici. Riječ je politici blokada, iako će rijetko kada to i priznati, onda kada se donesu odluke koje nisu po volji HDZ-a BiH. U posljednje vrijeme radi se o (ne)finansiranju nadolazećih izbora, tačnije neusvajanju budžeta institucija BiH. Ranije je Čović sa stranačkim kolegama pokušavao uvjeriti sve da uopće nisu ispunjeni uslovi za održavanje izbora.

Iako, istina, tu odgovornost dijele sa stalnim partnerom SDA, još uvijek nije formirana nova Vlada FBiH, a novi Opći izbori su za nekoliko mjeseci. Dalje, na sve načine su Čović i kolege iz HDZ-a BiH, koordinirano s Dodikom i SNSD-om, pokušali osporiti legalno izabrani saziv Centralne izborne komisije BiH, a pamte se blokade i drugih institucija, poput Ustavnog suda FBiH.

Da Čović i HDZ BiH, sada dodatno ojačani strankama okupljenim oko HNS-a, reagiraju na sličan način kada god se donose odluke mimo njihove volje, pokazuje i situacija iz 2011. godine kada je sam Čović, komentarišući odluku bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka o suspenziji odluke CIK-a BiH o legalnosti uspostave vlasti u Federaciji BiH od 27. marta 2011. godine, nakon Općih izbora održanih u oktobru 2010. godine, pozvao na „građanski neposluh“.

Recimo i to da Žurnal već godinama već sistemski analizira i upozorava na metode uticaja Rusije, ne samo na bh. politiku i ekonomiju, nego i na druge segmente poput kulture ili obrazovanja. Čović, uz njegovog vjernog partnera Milorada Dodika, prepoznat je kao marioneta Rusije putem kojih se zaustavljaju NATO integracije BiH i njen prosperitet.

Neispunjena velika obećanja, loše prognoze, nedosljednost, blokade institucija, neutemeljen optimizam, uništavanje brojnih nekada uspješnih firmi, od Aluminija do Vitezita, koje djeluju na područjima pod kontrolom HDZ-a, bliska saradnja sa Dodikom i podilaženje ruskim interesima, sumnjivo bogaćenje i povećavanje broja veleljepnih nekretnina, nestajanje dokumenata iz sudskih predmeta, samoubistva svjedoka… Sve ovo pratilo je političku karijeru Dragana Čovića.

Čovićevo mostarsko imanje

Na kraju, podsjetimo na to da je Žurnal opisao genezu nastanka kriminalne mreže za izvlačenje budžetskog novca za privatne firme povezane sa Draganom Čovićem i HDZ-om BiH, od privatizacije Sokola, preko Hercegovačke banke do javnih preduzeća HT Mostar i Elektroprivrede HZHB.

D. Cviko (Žurnal)