Rijeke u cijevima: Presude ne zaustavljaju planiranje malih hidroelektrana u BiH

Ukoliko izostanu rezultati u procesima pred domaćim pravosuđem, aktivisti iz Jablanice, gradića na jugu Bosne i Hercegovine, nastavit će na međunarodnim sudovima voditi borbu protiv rada male hidroelektrane izgrađene na rijeci Doljanci.

Izjavio je to za Radio Slobodna Evropa (RSE) Dženan Šašić, predsjednik Udruženja Za Doljanku, ističući da hidroelektrana Zlate nije prestala sa radom, unatoč prošlogodišnjim sudskim presudama kojima su joj, kako tvrdi, osporene pojedine dozvole, među kojima i okolinska.

“Iako su presude donesene u našu korist, oni su nastavili s radom. Obraćali smo se inspekcijama i sudovima, ali nije bilo konkretnih rezultata”, ističe on.

Hidroelektrana Zlate snage 4,52 megavata, počela je s radom 2020. godine, a njena izgradnja popraćena je protestima mještana i aktivista koji su upozoravali da će to postrojenje devastirati korito rijeke i njihov životni ambijent.

‘Pritisci i prijetnje’

Šašić ističe da su se u protekle četiri godine aktivisti suočavali s brojnim prijetnjama i pritiscima, ali da ih to nije zaustavilo.

“Godinama se borite. Unatoč prijetnjama i svemu što je bilo, oborite najvažnije dozvole i opet ništa. Četiri godine života prošle su mi u protestima, a niko nema sto godina života da ispravlja ovo stanje. No, branit ćemo se i dalje, da jednom ovo završimo za sva vremena”, kaže on.

Ističe da su svi nivoi vlasti “za svoj lični interes izdavale dozvole kako bi se napravila hidroelektrana Zlate i dozvolilo bogaćenje pojedinca nauštrb građana lokalne zajednice”.

Odlukom Kantonalnog suda u Sarajevu, iz jula 2021. poništena je okolinska dozvola koju je za hidroelektranu Zlate dodijelilo Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH.

Postupak je vraćen na početak, a Udruženje Za Doljanku uputilo je zahtjev Komisiji za električnu energiju Federacije BiH za oduzimanjem dozvole za rad do okončanja postupka.

Komisija taj zahtjev nije uvažila, a investitor je, u međuvremenu, podnio Ministarstvu okoliša i turizma Federacije BiH zahtjev za izdavanje nove okolinske dozvole, čemu je trebala prethoditi ponovna procjena utjecaja na okoliš.

Ministarstvo je nakon toga donijelo rješenje da, prema novom Zakonu o zaštiti okoliša, investitor nije obavezan ishodovati okolinsku dozvolu.

U pripremi krivična prijava

Članovi Udruženja Za Doljanku ističu da rade na podizanju krivične prijave protiv entitetske ministrice okoliša Edite Đapo, za koju tvrde da je ovakvim rješenjem “radila u korist investitora i zloupotrebila položaj”.

Na upit RSE da prokomentira ove tvrdnje aktivista iz jablaničkog udruženja, ministrica Đapo je, pak, odgovorila da Ministarstvo “ne pogoduje nikome i da samo provodi zakon”.

“Hidroelektrana Zlate je izgrađena i da se više ne može pristupiti procesu procjene utjecaja na okoliš”, kaže Edita Đapo, ministrica okoliša u entitetu Federacija BiH

Podsjetila je da je za hidroelektranu Zlate, na temelju ranije važećeg zakona o zaštiti okoliša pribavljena okolišna dozvola 2017. godine, kojoj je prethodila procedura procjene utjecaja na okoliš, uz odobravanje Studije utjecaja na okoliš.

“Presudom suda poništena je ranije izdata okolišna dozvola i predmet je vraćen ovom Ministarstvu na ponovni postupak, u vrijeme kada je novi Zakon o zaštiti okoliša već stupio na snagu. U međuvremenu, postrojenje je izgrađeno i pušteno u rad u februaru 2020. godine”, kaže Đapo za RSE.

Ističe da je ova “hidroelektrana izgrađena i da se više ne može pristupiti procesu procjene utjecaja na okoliš, koja se radi prije početka bilo kakvih radova”.

Apelacija Ustavnom sudu BiH

Udruženje Za Doljanku pokrenulo je novi upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, tvrdeći da je Ministarstvo na nezakonit način donijelo rješenje koje se odnosi na okolinsku dozvolu.

Uz podršku organizacije Aarhus centar iz Sarajeva, uputili su i apelaciju Ustavnom sudu BiH sa zahtjevom da ubrza taj spor.

Nina Kreševljaković, pravna savjetnica u toj organizaciji, kaže za RSE da je, uz okolinsku dozvolu, drugom sudskom odlukom dovedena u pitanje i valjanost građevinske dozvole.

Kako kaže, to proizilazi iz odluke Kantonalnog suda u Mostaru, s kraja prošle godine, kojom su poništena rješenja Ministarstva građenja Hercegovačko-neretvanskog kantona i Službe za upravu i prostorno uređenje Općine Jablanica.

Ustavni sud BiH, sala za rasprave i odlučivanje, pred kojim je Udruženje “Za Doljanku” uputilo apelaciju sa zahtjevom da ubrza spor o navodno nezakonitoj odluci resornog Ministarstva.

Ovaj upravni postupak vodio se po žalbi na građevinsku dozvolu za izgradnju centrale Zlate, a ustanovljeno je da ni Općina, ni Ministarstvo nisu priznali Udruženje Za Doljanku kao stranku u postupku.

“Međutim, hidroelektrana je nesmetano nastavila sa radom, iako smo se obraćali inspekcijama. Zato smo se odlučili obratiti Ustavnom sudu BiH, da tražimo da se ubrza, i u roku od 30 dana, riješi spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Učinili smo to kako se ne bi čekalo tri godine kao i u prethodnom postupku, a za to vrijeme je hidroelektrana napravljena”, ističe Kreševljaković.

Kako je navela, nakon što budu iscrpljene sve mogućnosti pred domaćim sudovima, tada, ukoliko to bude potrebno, može početi borba pred međunarodnim sudovima.

Koncesije u BiH su u nadležnosti države, te entitetskih i kantonalnih vlasti, kao i vlasti Brčko distrikta. Vlast na državnom nivou nadležna je samo za koncesije za međuentitetske i međudržavne projekte, dok o svim ostalim, ovisno o vrsti i veličini projekta, odlučuju entitetske vlade.

U Federaciji BiH ta je nadležnost, kao i za ostale neophodne dozvole, podijeljena između entiteta i vlada deset kantona.

Advokat investitora tvrdi da je sve po zakonu

Koncesiju za izgradnju centrale Zlate na rijeci Doljanci, 2014. godine odobrile su vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona. Dodijeljena je firmi EKO-VAT d.o.o. Jablanica, koja je u vlasništvu porodice popularnog bivšeg bosanskohercegovačkog košarkaša Mirze Teletovića.

Košarkaš Mirza Teletović, čija je porodica vlasnik firme EKO-VAT, kom je pak dodjeljena koncesija za izgradnju centrale Zlate na rijeci Doljanci, 2014. godine. (Foto: Armin Durgut/PIXSELL)

Na poziv RSE za razgovor o radu hidroelektrane Zlata i navodima aktivista za zaštitu rijeke Doljanke, investitori su odgovorili putem advokata Farisa Koldže.

Koldžo je u dopisu za RSE negirao tvrdnje da je Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH pogodovalo investitoru, ističući da je sve u vezi sa okolinskom dozvolom učinjeno “u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima”.

Također tvrdi da presuda Kantonalnog suda u Mostaru, donesena krajem prošle godine, nema “apsolutno nikakve veze za građevinskom dozvolom”.

“Dakle, građevinska dozvola je i dalje na snazi i nikada niti jednim aktom nije poništena. Društvo EKO-VAT d.o.o. Jablanica uvijek radi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, a čega su svjesni i iz Udruženja Za Doljanku”, naveo je Koldžo, optuživši udruženje Za Doljanku da ne radi na zaštiti rijeke “već da ostvari različite imovinske koristi od evropskih i svjetskih fondova”.

Također, naglašava da je firma EKO VAT dala višestruki doprinos lokalnoj zajednici.

“Od početka rada, samo Općina Jablanica prihodovala je između 50.000 i 60.000 maraka (oko 30.000 eura) od koncesione naknade”, naveo je među ostalim.

Iz kabineta načelnika Općine Jablanica nije odgovoreno na upit RSE za razgovor o radu hidroelektrane Zlate i iznosu uplaćenih naknada za koncesiju u budžet te lokalne zajednice.

Sudske odluke ne zaustavljaju investitore

U BiH je do sada izgrađeno 119 malih hidroelektrana, od čega je 69 u Federaciji BiH, a 50 u Republici Srpskoj. Prema podacima organizacija koje se bave zaštitom okoliša, u pripremi je izgradnja dodatne 354.

Sve više je i sudskih presuda kojima se osporavaju dozvole koje su dodijelili različiti nivoi vlasti, ali u velikom broju slučajeva to nije zaustavilo investitore.

Tako je planirana izgradnja dviju malih hidroelektrana na rijeci Buni, južno od Mostara), iako Bunski kanali imaju status zaštićenog spomenika prirode.

Investitor je obnovio proces izdavanja dozvola i nakon presude Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je poništena okolinska dozvola Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH, te nakon što je Kantonalni sud u Mostaru donio presudu kojom je poništena odluke o vodnoj suglasnosti.

No, hidroelektrane na Buni do danas nisu izbrisane iz Prostornog plana Grada Mostara, a za 5. maj u Mostaru je zakazana usmena rasprava za izdavanje prethodne vodne suglasnosti, koju dodjeljuje Agencija za vodno područje Jadranskog mora.

Anes Podić iz Udruženja Eko akcija kaže za RSE da je u BiH veliki broj investitora povezano za strukturama vlasti koje dodjeljuju dozvole. Kako kaže, investitori uz te “veze” iskorištavaju i zakonske nedostatke, te na taj način vrlo lako dolaze do dozvola.

Anes Podić iz Udruženja Eko akcija: “Gotovo da nije bilo male hidroelektrane u BiH koja je bila zakonito izgrađena.”

“Primjerice, Buna je zaštićeno područje i ne bi smjelo biti gradnje, ali investitor ne odustaje. Pokazalo se u raznim pravnim postupcima da gotovo da nije bilo male hidroelektrane u BiH koja je bila zakonito izgrađena. Svugdje je bilo nekakvih problema ili sa koncesionim ugovorima ili sa pojedinim dozvolama. Kad bi se zaista uradila revizija kako treba, pogotovo kad je u pitanju utjecaj na okoliš, vrlo malo bi njih ostalo”, ističe Podić.

Od izgradnje nisu odustali ni investitori malih hidroelektrana na rijeci Kruščici, u istoimenom naselju u srednjoj BiH. Stanovnici tog naselja su od augusta 2017. do decembra 2018. godine danonoćno boravili u improviziranom šatoru pored rijeke kako bi spriječili izgradnju dvije hidroelektrane.

Istovremeno su vodili pravnu borbu, a presudama Kantonalnog suda u Novom Travniku investitorima su poništene okolišne i građevinske dozvole, te urbanističke suglasnosti.

Međutim, na snazi su, također, ostali koncesioni ugovori koje je dodijelila vlast Srednjobosanskog kantona. To je omogućilo investitoru jedne, od dvije planirane hidroelektrane na Kruščici, da ponovo krene u proceduru izdavanja dozvola.

Zahvaljujući aktivizmu građana i nevladinih organizacija, proteklih godina, spriječena je izgradnja nekoliko hidroelektrana, poput onih u Nacionalnom parku Sutjeska, te na rijeci Uni.

Korist investitorima

U Koaliciji za zaštitu rijeka u BiH, koja okuplja 30-ak organizacija, godinama insistiraju da vlasti u BiH uvedu moratorij na izgradnju.

Upozoravaju da BiH nema potrebu za novim hidroelektranama i da one donose korist, isključivo investitorima koji potpisuju ugovor o garantiranoj otkupnoj cijeni električne energije, a imaju i beneficije u vidu subvencija koje građani plaćaju svaki mjesec, s obzirom na to da na računu za električnu energiju postoji stavka poticaja obnovljivih izvora energije.

U Koaliciji procjenjuju da sve do sada izgrađene male hidroelektrane proizvode tek tri posto ukupne električne energije u BiH. Također, naglašavaju da usprkos brojnim prednostima koje ima BiH koristi tek jedan posto potencijala solarne energije.

Pod pritiskom aktivista za zaštitu rijeka, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je u junu 2020. godine zaključak o potpunoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana u Federaciji BiH.

Vlada bh. entiteta Federacija BiH utvrdila je u aprilu prošle godine Prijedlog zakona o dopunama Zakona o električnoj energiji, ali je on nakon toga u oba doma Parlamenta razmatran i prihvaćen u formi nacrta. Time je vraćen u redovnu parlamentarnu proceduru, uz zaključak da može poslužiti kao osnova za izradu prijedloga.

Vlada FBiH je 28. aprila ove godine ponovo utvrdila prijedlog dopunama ovog zakona, te time najavila konačnu obustavu daljnje izgradnje malih hidroelektrana.

Zakon predviđa obustavljanje izdavanja energetskih dozvola za male hidroelektrane, kojim se smatraju objekti instalirane snage do deset megavata. Na gradnju će imati pravo oni koji budu imali zaključene ugovore o dodjeli koncesije do dana kada zakon stupi na snagu.

Prijedlog zakona o električnoj energiji upućen je u parlamentarnu proceduru, a kako bi stupio na snagu potrebno je da ga usvoje oba doma Parlamenta Federacije BiH.

Kreševljaković ističe da su vlasti do sada davale uglavnom predizborna obećanja, u koja građani sve manje vjeruju.

“Ovaj proces je bio zaustavljen i ne znamo razlog za to, osim što pretpostavljamo da se poigravaju s javnošću i zamazuju nam oči. Iskreno, sumnjam da je njihova prava namjera da se zakon uopće usvoji ili uzimaju dovoljno vremena da mogu reći ne može se sad usvojiti jer se bliže oktobarski izbori”, kaže ona.

U drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, u februaru je stupio na snagu Zakon o obnovljivim izvorima energije, kojim su ukinuti podsticaji za male hidroelektrane snage iznad 150 kilovata (kW).

Novi sistem podsticaja za projekte obnovljivih izvora energije baziran je na aukcijama, što podrazumijeva da se za svaki novi projekat raspisuje aukcija ili tender u kojem se ocjenjuju sve pristigle ponude.

‘Evropska praksa’

I dok u sve većem broju lokalnih zajednica raste bunt mještana, koji traže zabranu izgradnje malih hidroelektrana, iz udruženja Hidroenergija, koje okuplja proizvođače električne energije iz malih hidroelektrana, smatraju da je “potpuno nerazumljiva ‘hajka’ na male hidroelektrane”.

Iz ovog udruženja su se ranije oglasili saopćenjem u kome su naveli da male hidroelektrane “ugrožavaju bh. rijeke isto onoliko koliko ugrožavaju i evropske rijeke”.

Tvrde, također, da je u Evropi izgrađeno 21.800 postrojenja, te da je i dalje nastavljena izgradnja.

“Mi imamo izgrađenih tek 119, a dostupni potencijal je za 500 mHE. Kada izgradimo 500 mHE, zauzeti ćemo tek manje od dva posto našeg ukupnog vodotoka. To je minorno u odnosu na rijeke u zemljama EU čija članica želimo biti”, naveli su ranije iz udruženja.

U novembru 2020. godine, u okviru Samita Berlinskog procesa, BiH je potpisala Deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan i Deklaraciju o zajedničkom regionalnom tržištu Zapadnog Balkana.

Ona, uz ostalo, podrazumijeva razvoj tržišnih modela za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije, postepeno ukidanje subvencija za ugalj, ali i gašenje svih rudnika uglja i termoelektrana do 2050. godine.

BiH je 2005. godine potpisala Ugovor o uspostavi Energetske zajednice sa Evropskom unijom (EU) i još sedam zemalja, čime se obavezala da do 2020. godine 40 posto planirane potrošnje struje bude iz obnovljivih izvora.