Zašto je uvođenje seksualnog obrazovanja u školama i dalje tabu tema u BiH?

Ideja o uvođenju seksualnog obrazovanja u školama na području Bosne i Hercegovine javila se još 2010. godine. Međutim, ovo pitanje i dalje predstavlja tabu temu i donosi niz različitih, oprečnih stavova.

Seksualno obrazovanje od ključne je važnosti prilikom prevencije i zaštite od seksualno prenosivih bolesti, ali može biti i prevencija od mnogih drugih problema s kojima se suočavaju djeca i mladi, među kojima je npr. seksualno uznemiravanje ili pedofilija.

S tim u vezi svoje mišljenje o sveobuhvatnoj seksualnosti djece i mladih istakla je i Dunja Mijatović, komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, u svome tekstu na ovu temu.

“Seksualnost je sastavni dio ljudskog života. Djeca i mladi imaju pravo na dobivanje pouzdanih, naučno utemeljenih i sveobuhvatnih informacija o tome. Ipak, obrazovanje o seksualnosti u školama je osjetljivo pitanje. Otkako je 1970. prvi put uveden u evropske školske programe, roditelji, verski lideri i političari svađaju se, često u visoko polarizovanim raspravama, o tome koliko i šta treba učiti u kojoj dobi”, navodi Mijatović.

Seksualno obrazovanje i dalje tabu tema, ali i neophodna edukacija

Seksualna pedagogija danas predstavlja naučnu disciplinu koja se bavi seksualnim odgojem i obrazovanjem koje prelazi granice medicinskog i vjerskog odgoja. I iako je seksualno obrazovanje potreban na svim odgojno-obrazovnim razinama, kako bi se stekla zdrava seksualna osviještenost, socijalizacija i spriječilo rizično ponašanje, u Bosni i Hercegovini ovo pitanje je i dalje sporna tema.

Seksualno obrazovanje u našoj zemlji pitanje koje nije sistemski riješeno i nije dio formalnog obrazovanja, iako su mnoge države članice Vijeća Evrope postigle značajan napredak po ovom pitanju.

“Unatoč neodoljivim dokazima da sveobuhvatna seksualna edukacija koristi djeci i društvu u cjelini, trenutno se suočavamo s ponovnim protivljenjem pružanju obaveznog obrazovanja o seksualnosti u školama. Takav otpor je često ilustracija šireg protivljenja potpunom ostvarenju ljudskih prava određenih grupa, posebno žena, lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, a donekle i same djece, na osnovu razloga da će prijetiti tradicionalnim i vjerskim vrijednostima”, navela je Mijatović.

Posebnu opasnost predstavlja to da djeca mogu mnoge dezinformacije prikupiti i putem interneta i društvenih medija.

“Edukacija o seksualnosti u školama danas je sve neophodnija jer djeca u većini slučajeva mogu – i mogu – druge informacije pribaviti, posebno putem interneta i društvenih medija. Iako to mogu biti korisni i prikladni izvori informacija, oni također mogu prenijeti iskrivljenu sliku seksualnosti i nedostajati informacija o emocionalnim aspektima seksualnosti i pravima. Putem web stranica ili društvenih medija djeca također mogu pristupiti naučno netočnim informacijama, primjerice u vezi s kontracepcijom”, navela je Mijatović u svom tekstu o ovom pitanju.

Osim toga, koristi od seksualne edukacije, kada su sveobuhvatni, nadilaze informacije o reprodukcijskim i zdravstvenim rizicima povezanim sa seksualnošću.

“Suprotno onome što tvrde protivnici, istraživanje provedeno na nacionalnom i međunarodnom nivou pokazalo je prednosti sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, uključujući: odgođeno seksualno iniciranje; smanjeno preuzimanje rizika; povećana upotreba kontracepcije; i poboljšani stavovi koji se odnose na seksualno i reproduktivno zdravlje”, pored ostalog, navodi Mijatović te zaključuje:

“Kako se izazovi i otpor seksualnom obrazovanju povećavaju, ono što je najpotrebnije je snažno političko vodstvo koje će podsjetiti društvo da je pristup sveobuhvatne seksualne edukacije ljudsko pravo i da je to od koristi svima. Edukacija o seksualnosti podrazumijeva poznavanje svojih prava i poštivanje tuđih prava, zaštitu zdravlja i usvajanje pozitivnog stava prema seksualnosti i odnosima. Radi se i o stjecanju vrijednih životnih vještina, poput samopouzdanja, kritičkog razmišljanja i sposobnosti za donošenje informiranih odluka. Očito nema ništa loše u ovome.”