Prevozili samo ljubimce, dozvolili pušenje: Ove avionske kompanije su zaista postojale

Krajem 1970-ih, američka vlada je uklonila federalnu kontrolu nad cijenama avionskih karata, rutama i ulaskom novih zračnih prijevoznika na tržište, piše Klix.

Kao rezultat toga, pojavio se nalet novih zračnih prijevoznika, a neki od njih bili su posebno neobični.

1. Pet Airways

Osnovan 2009. u Delray Beachu na Floridi, Pet Airways je bio zrakoplovna kompanija isključivo posvećena kućnim ljubimcima kao što su mačke i psi.

Letjeli su, bez vlasnika, u glavnoj kabini posebno prilagođenih zrakoplova u kojima su sjedala zamijenjena nosačima. Svaki zrakoplov mogao je prevoziti oko 50 kućnih ljubimaca, a “Pet Attendant” ih je provjeravao svakih 15 minuta. Prije polijetanja životinje bi dobile šetnju prije leta i odmor u kupaonici u posebno dizajniranim salonima u zračnim lukama.

Ideja je pokrenuta kako bi vlasnici ljubimaca znali da su im životinje sigurne, nego da se voze u prtljažniku aviona, što su iz Pet Airwaysa opisali kao “opasno”, navodeći ekstremne varijacije u temperaturi i nedostatak odgovarajuće rasvjete.

Avioprijevoznik je radio oko dvije godine, opslužujući desetak američkih gradova uključujući New York, LA, Denver, Chicago i Atlantu. Cijene su se kretale od 150 dolara do 1200 dolara ovisno o veličini životinje.

U 2012., avioprijevoznik je upao u financijske probleme i počeo otkazivati ​​letove, da bi sljedeće godine potpuno prestao s radom, nakon što je prevezao oko 9000 kućnih ljubimaca.

Međutim, njegova je web stranica još uvijek aktivna.

“Početku letova, nakon covida, nadamo se sredinom 2022.”, stoji na stranici sugerirajući da bi avioprijevoznik za kućne ljubimce mogao ponovno krenuti s radom.

2. Hooters Air

Godine 2002. Robert Brooks, predsjednik lanca restorana Hooters, kupio je Pace Airlines, čarter prijevoznika s flotom od osam zrakoplova, većinom Boeinga 737. Sljedeće godine ga je pretvorio u Hooters Air, zrakoplovnu tvrtku dizajniranu prema lancu restorana.

Tijekom leta u avionu su se nalazile dvije takozvane “Hooters girls”, koje su se družile s putnicima i igrale trivijalne društvene igre s putnicima, a za nagradu su osvajali razne gadgete. Djevojke su nosile iste majice bez rukava i narančaste kratke hlačice koje su popularizirane u restoranima.

Međutim, nisu služile hranu niti obavljale druge dužnosti, zato su bile zadužene tri stjuardese s certifikatom FAA.

Zrakoplovna kompanija imala je sjedište u Myrtle Beachu u Južnoj Karolini, mjestu za odmor poznatom po golf igralištima i odmaralištima na moru, koja su izgubila izravan zračni promet u općem restrukturiranju komercijalnog zrakoplovstva nakon 11. septembra.

Zbog svojih niskih cijena i izravnih veza s gradovima kao što su Atlanta, Newark i Baltimore, Hooters Air je privukao putnike svih vrsta — uglavnom golfere i turiste, ali i obitelji.

Međutim, nikada nije bio dovoljno uspješan da zaradi novac, te je prestao s radom početkom 2006. zbog rasta cijena goriva nakon uragana Katrina i Rita.

3. The Lord’s Airline

Striktno bez alkohola u avionu, Biblija i Tora umjesto časopisa tijekom leta, prikazivani su samo religiozni filmovi i četvrtina cijene karate namijenjena financiranju misionarskog rada: to su bile jedinstvene značajke The Lord’s Airlinea, koji je osnovao biznismen iz New Jerseya Ari Marshall 1985., kada je kupio stari DC-8 koji je trebao biti jedini zrakoplov zrakoplovne kompanije.

Plan je bio imati tri leta tjedno iz Miamija do zračne luke Ben Gurion u Izraelu, nudeći izravnu rutu do Jeruzalema.

“Rusi imaju svoju zrakoplovnu kompaniju. Britanci je imaju. Ima i Playboy. Pa zašto Gospod ne bi imao svoju zrakoplovnu kompaniju?” rekao je Marshall 1986. prema The Associated Pressu.

Do 1987., međutim, zrakoplovna tvrtka nije uspjela ispuniti uvjete za FAA licencu zbog nedovršenih modifikacija i radova na održavanju zrakoplova. Ulagači su postali nervozni i maknuli su Marshalla, postavili novi upravni odbor koji je trebao pokrenuti stvari.

Novi predsjednik, Theodore Lyszczasz, nije se susreo s Marshallom i njih su se dvojica počela svađati preko medija.

Naposljetku, Lyszczasz i njegov brat pojavili su se u Marshallovoj kući tražeći korporativne zapise, što je, prema novinskim izvješćima, rezultiralo svađom i Marshall ih je tužio za neovlašteni upad na posjed. Oslobođeni su, ali je Lord’s Airline na kraju propao.

4. Smokers Express & SmintAir

FAA je 1990. zabranila pušenje na svim domaćim letovima u SAD-u, ali William Walts i George Richardson, dva poduzetnika iz okruga Brevard na Floridi, nisu bili sretni zbog toga. Početkom 1993. odlučili su zaobići pravilo osnivanjem zrakoplovne tvrtke koja se temelji na privatnom klubu. Zahtijevala je članarinu od 25 dolara i bila je otvorena samo za osobe starije od 21 godine.

Zrakoplovna kompanija trebala je biti smještena u regionalnoj zračnoj luci Space Coast u Titusvilleu na Floridi, a plan je bio ponuditi odreske i hamburgere u avionu uz prilog besplatnih cigareta.

Međutim, gotovo godinu dana nakon što je objavljeno, avioprijevoznik još uvijek nije imao licencu ni avion, i iako su osnivači navodno tvrdili da su prikupili preko 5000 članstva, regulatori su uskratili Smokers Expressu dozvolu za rad, zbog čega je nestao u kratkom vremenu.

Godine 2006. ideju je obnovio njemački poduzetnik Alexander Schoppmann, koji je najavio namjeru pokretanja Smoker’s International Airwaysa, ili skraćeno SmintAir.

Schoppmann, koji je pušio 30 cigareta dnevno, želio je pokrenuti dnevnu liniju između Tokija i Dusseldorfa, svog rodnog grada, doma velikog broja japanskih iseljenika i europskih ureda stotina japanskih tvrtki.

Obje zemlje su u to vrijeme još uvijek imale značajan broj pušača. Međutim, SmintAir je doživio istu sudbinu kao i Smokers Express: nije uspio prikupiti kapital potreban za početak rada i nikada se nije digao u zrak.

5. MGM Grand Air

Osnovana 1987., MGM Grand Air bio je prvoklasna, superluksuzna zračna kompanija koja je imala pravilo da nijedan let nije mogao imati više od 33 putnika, iako su avioni mogli prevoziti 100 ili više putnika.

Zrakoplovna tvrtka obećala je da nema čekanja u redovima, da neće čekati na let i da nema čekanja na prtljagu te su čak nudili i uslugu limuzine od vrata do vrata. Posebni saloni u zračnim lukama nudili su luksuzne sadržaje i usluge vratara.

Na brodu je bilo pet stjuardesa i bar, kao i privatni odjeljci za sastanke. Kompletan obrok s finim vinom i šampanjcem uvijek je bio dostupan, a zahod je imao zlatne slavine. Sve se to nudilo po cijeni nešto višoj od karta u prvom razredu drugih zračnih prijevoznika.

U početku popularan među slavnim osobama i vrlo bogatima, MGM Grand Air je na kraju otvorio više ruta, ali se borio da popuni sva 33 mjesta u svojim zrakoplovima.

Letovi su se usporili 1990-ih, kako su privatni zrakoplovi postali sve rašireniji, a 1995. avioprijevoznik je prodan i promijenio ime u Champion Air, nudeći čarter letove sportskim timovima i vladinim agencijama. Na kraju kompanija se potpuno ugasila 2008.