General Vahid Karavelić: Armija je prsima svojih boraca branila Bosnu, a međunarodna zajednica ju je prepustila na milost

General Vahid Karavelić, ratni komandant 1. korpusa Armije RBiH, obratio se danas na zasjedanju Kruga 99 kao uvodničar i kazao da se Bosna i Hercegovina od svog postanka neprekidno branila od raznih carstava, agresora i svojih susjeda. I prije 30 godina morala se braniti od svojih susjeda, gdje ta borba traje i danas. 

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:

Priznanje BiH kao suverene i međunarodno priznate države

– Naime, nakon raspada SSSR i njegovog vojnog bloka, kao i socijalističkog bloka zemalja istočne evrope, rušenjem berlinskog zida devedesetih godina prošlog stoljeća uslijedila je i disolucija SFRJ. Tom prilikom velikosrpski nacionalistički beogradski režim spoznaje svoju šansu za ostvarenjem svojih historijskih nacionalističkih ciljeva, zbog čega vojnim planom „Ram“ devedesetih godina prošlog stoljeća planira agresiju na Bosnu i Hercegovinu tačnije u aprilu 1992., u slučaju da ista dobrovoljno ne ostane u krnjoj Jugoslaviji.

Planirano je za nekoliko sedmica oružanim putem okupirati BiH i istu nasilno zadržati u krnjoj Jugoslaviji odnosno „Velikoj Srbiji“, što je najavljena još 28. juna 1989. na Gazimestanu, nakon čega je dvije godine kasnije 25. maja 1991. uslijedio i dogovor u Karađorđevu između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine.

Idejni tvorac navedenog plana bio je beogradski režim na čelu sa Slobodanom Miloševićem a praktični realizatori Jugoslovenska narodna armija, Vojska i jedinice policije SRJ i mnogobrojne dobrovoljačke jedinice iz Srbije i Crne Gore, u sadejstvu sa kolaboracionistima Srpske demokratske stranke, kasnije Vojskom Republike srpske u BiH.

Upravo u momentu priznanja BiH kao suverene i međunarodno priznate države 6. i 7. aprila 1992., od Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država beogradski režim odpočinje sa agresijom (Državnim terorizmom) na BiH, napadom na Bijeljinu 01. aprila, Zvornik 8. aprila 1992, i cijelu istočnu bosnu u sadejstvu sa naprijed navedenim snagama u BiH. Napadom vojnih snaga s fronta iz Srbije i Crne Gore u sadejstvu sa snagama JNA razmještenim po dubini teritorije, imale su za cilj okupirati oružanim putem BiH, uspostaviti okupacionu marionetsku vlast, spriječiti njenu suverenost i međunarodnu nezavisnost i istu nasilno zadržati u zagrljaju Srbije i Crne Gore.

Armija je nastajala iz pepela uz neprekidno vođenje žestoke oružane borbe

Političko rukovodstvo Bosne i Hercegovine je pratilo i cijenilo geopolitičku kao i sigurnosno odbrambenu situaciju u regionu a posebno u BiH, zbog čega su i preduzeti koraci na kakvom takvom organizovanju stanovništva za eventualnu odbranu od predstojeće agresije. Još 1991. oraganizovan je patriotski front kroz Patriotsku ligu i druge snage s ciljem pripreme za odbranu od predstojeće agresije.

Pored patriotskog fronta ona je imala i svoju policiju i svoju Teritorijalnu odbranu, međutim, te snage su prethodno razoružane po nalogu saveznih organa iz Beograda, istovremeno su u večini iste napustili pripadnici srpskog i hrvatskog naroda, nakon čega su te snage u organizacijsko-personalnom smislu ostale na jednoj trečini u večini sa bošnjačkim sastavom i manjim brojem druga dva naroda i ostalim. U momentu međunarodnog priznanja BiH ona nije imala gotovo ništa za vođenje oružane borbe za svoju odbranu, ali je imala svoje patriote koji su imali velika hrabra srca i želju za odbranom svoje domovine kao i bezbroj puta u njenoj historiji.

Odmah po međunarodnom priznanju, Predsjedništvo BiH 08. aprila 1992. donosu Uredbu o ukidanju dotadašnjeg Republičkog štaba TO i obrazuje novi štaba TO Republike BiH, proglašava stari bosnski grb s ljiljanima za oznaku vojske.

Sljedeći dan donosi Odluku o objedinjavanju svih organizovanih i naoružanih sastava na cijeloj teritoriji BiH i stavljanju pod jedinstvenu komandu Štabova TO sa rokom 15. april 1992. Agresija na Bosnu i Hercegovinu bijesni, formiraju se mnogobrojne brojčano male jedinice sa samoproglašavanim komandantima što ubrzo dovodi do problema u rukovođenju i komandovanju mnogobrojnim malim jedinicama i šteti kvalitetu pružanja otpora agresoru oružanom borbom, zbog čega Predsjedništvo donosi prvu Odluku u maja 1992. o ukrupnjavanju navedenih sastava u brigade radi kvalitetnije odbrane.

U međuvremenu 22. maja BiH postaje i članica UN-a. U kontinuitetu oružane borbe i odbrane pristižu dobrovoljci, jedinice brojčano postaju sve veće zbog čega se javlja potreba stvaranja Oružanih snaga i Armije RBiH. Odlukom Predsjedništva RBiH od 04. jula 1992. formirane su Oružane snege i Armija RBiH u sastavu istih. Dan stavljanja i objedinjavanja svih organizovanih naoružanih formacija u BiH pod jedinstvenu komandu 15. april se službeno uzima i obilježava kao dan Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Armija čije su preteće Patriotska liga i Teritorijalna odbrana sa svojim oznakama postaje legalna i legitimna oružana sila Vlade RBiH, po uzoru na mnoge zemlje svijeta koja stasa u respektabilnu vojnu silu koja će u konačnom i odbraniti BiH. Samoproglašena Republika Srpska i HR-Herceg Bosna i njihove vojske, kao i AP Zapadna Bosna i njena vojska su bile parapolitičke i paravojne organizacije.

Armija je nastajala iz pepela uz neprekidno vođenje žestoke oružane borbe na svim frontovima diljem Bosne i Hercegovine, protiv agresora koji je aktivirao sve svoje vojne kasarne u sadejstvu sa kolaboracionistima, što je posebno bilo karakteristično za Sarajevo gdje je u gradu i njegovoj bližoj okolini bilo čak 19. lokacija sa borbenim jedinicama i 13. lokacija skladišta municije i vojne opreme. 

Armija prsima svojih boraca branila državu

Shodno aktuelnoj situaciji u Ukrajini Florence Hartmann se pitala:„Gdje je Evropa bila za BiH kada je trebalo 90-tih ?! Evropa je dužna BiH, dužna je svojim vrijednostima koje nije branila u BiH !. Poruka bh građanima: Vi ste pokazalai šta je ponos, hrabrost i otpor, a bili ste u težoj situaciji nego Ukrajinci danas“.

Velik i težak ispit hrabrosti i odvažnosti branioca Sarajeva bio je 2. maja kada su specijalne jedinice Jugoslovenske Narodne Armije uz podršku tenkova pokušale zauzeti zgradu predsjedništva RBiH, svrgnuti njeno političko-vojno rukovodstvo i istu zadržati u „Velikoj Srbiji“.

To je bila poznata bitka za predsjedništvo na platou ispred skenderije u neposrednoj blizini zgrade predsjedništva. Tog istog dana predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je zarobljen na aerodromu u Sarajevu od strane Jugoslovenske Narodne Armije pri povratku sa pregovora iz Lisabona. Narastanjem iz pepela uz neprekidno pružanje otpora agresoru, armija stvara novu strukturu u septembru 1992. formiranjem pet korpusa. 1. korpus u Sarajevu, 2. u Tuzli, 3. u Zenici, 4. u Mostaru i 5. u Bihaću.

U ljeto 1993. formira se 6. korpus u Konjicu koji se do kraja godine gasi, a početkom 1994. nastaje 7. zvani krajiški korpus u Travniku. BiH sa svojim predsjedništvom kao Vrhovnom komandom sa svojim Generalštabom, svojim korpusima i dvjema samostalnim divizijama i drugim manjim jedinicama u sadejstvu s jedinicama policije multietničkog sastava brani se, počev od brčanskog koridora, cijele istočne bosne, krajine, hercegovine do Sarajeva kao glavnog grada i strateškog cilja.

Nažalost, Međunarodna zajednica iako je priznala BiH i primila je u UN, nadasve znajući ko je napada uvela joj je embargo na oružje, što je značilo smrtnu presudu za armiju. Komparirajući sa trenutnim stanjem u Ukrajini Christiane Amanpour kaže:„Sarajevo nikada nije palo, svi su otpisali Sarajevo i branioce tokom četiri godine. Čak su imali i UN-ov embargo na oružje.Vezali su im ruke iza leđa. Dok su srpskim separatistima oružje dostavljali Srbija, Rusija i svi ostali koji su ih podržavali. Uprkos svemu tome, Sarajevo nije palo, a ništa nije dobilo od zapada. Sve je do onoga što je u srcu ljudi i onoga što su u stanju uraditi.

Tokom gotovo cijelog perioda rata Armija je prsima svojih boraca branila Bosnu u krajnjoj oskudici svega onoga što je potrebno za vođenje oružane borbe. Međunarodna zajednica je prepustila Armiju na milost i nemilost agrasoru. 

Međunarodna zajednica nije reagovala na vapaje BiH

Danas u slučaju agresije Rusije na Ukrajinu predsjednik Ukrajine MZ kaže: „Mi smo ljudi. Vaša humanitarna dužnost je da nas zaštitite, da zaštitite ljude. Vi to možete napravit. Ako to ne napravite ili ako nam u najmanju ruku na date avione kako bi smo se sami zaštitili, zaključak je samo jedan : Želite da nas ubiju“. Ovi vapaji Ukrajine su urodili plodom što je svakako dobro za razliku istih takvih vapaja BiH na koje MZ uopšte nije reagovala.

Danas branioci Ukrajine iako su napadnuti od strane Rusije ni blizu nisu u teškoj situaciji u kakvoj su bili branioci BiH. Dali je rat u BiH pouka za MZ pa se dobro organizovala sada u slučaju Ukrajine ili neki strah od nekog trečeg svjetskog rata pa obilato pomaže armiju Ukrajine, neznamo, ali je u svakom slučaju za pohvalu.

Zašto MZ to isto nije učinila i prema Armiji RBiH?, naprotiv, bila je indirektni saučesnik u dva Udružena zločinačka poduhvata nad BiH, njenom Armijom i genocidu u Srebrenici, nad građanima BiH, prije svega Bošnjacima kao narodu. Ako je BiH bila pouka za MZ i njen sadašnji postupak u Ukrajini, zaočekivati je da će i u eventualno novim takvim krizama isto reagovati, čime bi se zasigurno osujetile nakane mnogih nekih novih agresora sutra, koji bi se odlučili na tako nešto. U BiH rat je trajao dugo upravo zbog slabosti i grešaka MZ, nasuprot tome zaočekivati je da će zbog ovakvog puno boljeg postupka MZ rat u Ukrajini trajati znatno kraće.

Historijske činjenice govore da je malo prostora u svijetu na kojima je kroz historiju bilo toliko nasilja kao što je bilo na prostorima današnje BiH. Kroz historiju bila je žrtva više svjetskih carstava. Ni jedan lokalni, regionalni pa ni svjetski rat je nije zaobišao. Atentatom Gavrila Principa u Sarajevu 1914. bio je povod početka Prvog svjetskog rata, a zatim najdužom vojnom opsadom Sarajeva, kao i Udruženim zločinačkim poduhvatima i genocidom u Srebrenici, BiH je postala historijski poznata u svijetu.

BiH od nastanka pa do danas izložena nasilju, teroru

Od svog nastanka do danas gotovo u kontinuitetu zbog svog specifičnog geopolitičkog položaja ona je izložena nasilju, teroru i agresijama, što ukazuje da će i u budućnosti njen prostor potencijalno biti tome izložen ukoliko MZ nebude postupala na način kako postupa sada u Ukrajini i dok se neosigura veća pravda i neizvrši ozbiljna reforma svjetskog društvenog poretka.

 Stoga pošto je ta ista MZ kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma i činjenice da se od rata do danas nastavila borba za nestanak BiH, i da i dalje traje, čak i jača na istoj ideologiji od strane istih retrogradnih političkih snaga koje su dovele i do rata, na MZ je velika odgovornost za budučnost BiH.

Ona je dužna, odgovorna i morala bi sve učiniti i danas ispraviti svoje greške prema BiH, na način da osigura njenu trajnu budučnost izgradnjom njenog društveno političkog sistema na načelima i principima savremene demokratije, kao multietničke i sekularne društvene zajednice, odnosno građanskog društva – poručio je general Karavelić.

Avaz