NOVI TALAS NACIONALIZMA: Kako smo postali izdajnici 

Posljednjih godina gledam kako se nacionalizam lagano budi čak i kod ljudi koji su mu uspjeli odoljeti tokom rata. Neki od njih prihvataju nametnutu realnost pa traže udobnu poziciju u podijeljenom društvu. Drugi su se jednostavno prozlili, godine ne donose uvijek mudrost, češća je ogorčenost zbog propuštenih prilika. Treći su profesionalci, beskrupulozni stratezi vlastite bolje budućnosti, nastavljači tradicije prve generacije “demokratskih promjena”.

JEDINI PRAVI SUKOB

Treći su najopasniji. Od devedesetih do sada postojali su različiti pogledi na budućnost Bosne i Hercegovine. Oni koji su ostvarenje vlastitih nacionalnih interesa vidjeli samo kroz smanjenje tuđih, nisu neprestano bili suprotstavljeni, ma koliko to izgledalo nelogično. Naprotiv, decenijama dijele vlast, sarađuju i trguju. Jedine dvije struje koje su oduvijek sukobljene su između onih koji teže državi – u kojoj bi bilo dobro samo njima i njihovim i drugih koji maštaju o zemlji u kojoj će biti dobro svima. Prvi su oduvijek dominantni, a čini se da su posljednjih godina sve bliži pobjedi.

Ovi drugi u tom sukobu nikada nisu imali šanse. Nacionalisti su imali bolju logistiku, redovno uvođenje svježih snaga, jaču motivaciju i sve državne aparate na svojoj strani. I vrijeme je bilo na njihovoj strani, trebalo je samo sačekati da se protivnik umori. Oni nisu imali problema s tim. Kada se jedna generacija zadovolji i finansijski osigura dalju i bližu rodbinu, iz pozadine se istura nova, još gladnija i okrutnija, ali odmorna i dobro motivisana. Za to vrijeme, snage koje su im se suprotstavljale jedva su preživljavale izvan zaposjednutog državnog aparata, njihovi redovi su se prorjeđivali, česta su bila dezerterstva, izdaje, idejna lutanja, nenadana povlačenje. 

OSNOVNE IDEJE

Kao što se to obično dešava u sredinama u kojima su rodbinske i interesne veze godinama gusto isprepletene, posljednja generacija nacionalista nakaradno je mutirala – oni su primitivniji, direktniji i suroviji od svojih prethodnika, a sve njihove ideje su maksimalno pojednostavljene, kao što to fundamentalisti obično rade. Izdvojiću samo nekoliko najvažnijih. 

– Ideju građanske Bosne i Hercegovine, u koju su od početka devedesetih godina vjerovali mnogi čestiti ljudi, oni su sveli na mogućnost preglasavanja, u kojem bi većina ekonomski i na svaki drugi način podjarmila manjinu.

– Insistiraju na kolektivnoj krivici i na taj način onemogućavaju bilo kakvo pomirenje. Nepovjerenje među narodima trenutno je na najnižoj razini od kraja rata, država je potpuno podijeljena na mentalnoj razini, jasnije nego što to čine sadašnje granice javnih (čitaj stranačkih) korporacija.  

– Borbu protiv korupcije i institucionalnog kriminala proglasili su izdajom državnih interesa. Nakon ovladavanja pravosudnim sistemom, zahvaljujući kojem se godinama nekažnjeno pljačka državna imovina, planiraju da i sam pomen korupcije izbace iz javne komunikacije. Na taj način, u apsolutnoj tišini, projekat svođenja Bosne i Hercegovine na interesne feude bio bi konačno zaokružen.

– Ponovo je oživljena mogućnost rata, najviše zbog toga što ratna psihoza ne podnosi razum i logiku. Pred strahom od rata pominjanje ljudskih prava, korupcije ili nepostojanja ekonomske strategije postaje deplasirano. U poslijeratnom periodu nacionalisti su mogućnost rata koristili za skretanje pažnje sa vlastitih razbojničkih akcija. Kada je ta strategija razotkrivena, oni prave veliki preokret – provlače tezu da je ukazivanje na korupciju skretanje pažnje sa ratnih planova! Sa tim dražesnim twistom svi koji istražuju korupciju postali su izdajnici koji slabe odbrambenu moć njihove države.

TRAG NOVCA

Nesumnjivo je da Milorad Dodik i Dragan Čović zajedničkim snagama rastakaju svaku ideju normalne Bosne i Hercegovine. U toj namjeri, samo nakratko, zaustavilo ih je novo geostrateško preslaganje uzrokovano ratom u Ukrajini. Šta za to vrijeme rade snage koje deklarativno brane jedinstvenu državu? Umjesto da iskoriste dragocjeni predah i pokušaju iznova pregovarati kako bi se smanjile tenzije, oni stoje sa strane, huškaju i likuju. Nakon što su ideju građanske države izvitoperili u mogućnost preglasavanja i dominaciju većine, sada se nadaju da će im strane diplomate omogućiti ostvarenje mračnih žudnji –  prevlast u kontroli više javnih preduzeća iz kojih će izvlačiti novac i više javnih dobara koje će rasprodati ili rasparčati između sebe. Jer, to je jedino što ih zanima – novac i još više novca.

Novac je uvijek stajao iza svake nacionalne strategije u Bosni i Hercegovini. Dok je trajala navodna borba za nacionalne interese, radno sposobni dijelovi nacija su se iseljavali, institucije kulture propadale, obrazovanje srozavalo… Nijedna nacija nije doživjela renesansu, naprotiv, nalazimo se pred demografskom katastrofom, samo su se nacionalni tajkuni umnožavali. Toliko smo se okupirali nacionalnim pitanjima da smo zaboravili ostala temeljna ljudska prava, prva dva zanemarili smo najtemeljnije – pravo na ljudsko dostojanstvo i pravo na život. 

U borbi protiv organizovanog kriminala sve policije svijeta koriste istu strategiju – prate trag novca. Na taj način oni otkrivaju namjere i dalekosežne planove mafijaša. Ako vas zanima pravi razlog neobičnih poteza ovdašnjih nacionalnih vođa, koristite isti metod – pratite trag novca. Taj trag je krvav i odvratan a njegovo praćenje opasno, ali to je zaista jedini pravi način. Ako vas zanimaju rezultati nacionalnih strategija – jednostavno pogledajte oko sebe. A ako vas proglase izdajnikom, prihvatite to kao kompliment, ne znam šta bih vam drugo rekao.        

(zurnal.info)