“Čovjek će se vratiti prirodi, ljudi u gradu nemaju šta raditi od svih dronova i robota…” – Bosanski brdski konj u Sloveniji

Ako krenemo iz Zagreba dolinom Save uzvodno prema Ljubljani, prije Zagorja ob Savi u mjestu Šklendrovec na 99. kilometru treba skrenuti lijevo uzbrdnom asfaltiranom cestom prema mjestu Rtiče kod Podkuma, gdje se nalazi ergela Planido, uzgajalište Bosanskog brdskog konja u vlasništvu Antona Dolinšeka. Tu je sjedište Međunarodnog udruženja uzgajivača Bosanskog brdskog konja (BBK), koje vodi originalnu knjigu rodovnika BBK-a i bori se za očuvanje genotipa ove pasmine. U svijetu ih ima 300, zato su njihovi napori usmjereni na očuvanje ove pasmine.

Muzej i izložba

Na ergeli Planido se nalaze 32 grla BBK-a, koja uživaju u slobodi kretanja na livadama oko imanja. Nisu to velike životinje, nešto su lakši, imaju oko 350 kg, jako su im vitke noge, tanke i veoma su elegantni i imaju dobru ravnotežu kad hodaju po strmim terenima. Najbolji su u nošenju tereta. Nema boljeg konja na svijetu za nošenje drva iz šume nego je Bosanski brdski konj.

U sklopu ergele se nalazi i zgrada u kojoj je Muzej sa etnološkom zbirkom predmeta i alata koje su u povijesti upotrebljavali seljaci na tome području. U sklopu Muzeja je postavljena izložba slika umjetnika iz Bosne, a dominiraju slike konja.

Došli smo na Dan otvorenih vrata ergele Planido, kad bilo koji posjetilac može pogledati konje, saznati nešto više o pasmini, vidjeti memorijsku konjsku sobu, gdje se prezentira kratka istorija o tom konju, a mogu vidjeti i konje na ispaši. Na ulazu nas je dočekao ljubazni domaćin Anton Dolinšek riječima dobrodošlice:

”Mi se nalazimo na nadmorskoj visini od 800 metara, u kraju Rtiče kod Podkuma, općina Zagorje ob Savi. Ovdje se uzgajaju Bosanski brdski konji u čistoj pasmini, znači, sa pedigreom i trenutno su u našoj ergeli 32 grla, ukupno sa ovogodišnjom ždrebadi. U Muzeju imamo izloženih oko 600 rekvizita alata koji su nekad naši roditelji, očevi, majke, djedovi i bake upotrebljavali kod svog rada na selu. Svi su popisani, svaki ima svoj broj, to je radio Etnološki fakultet iz Ljubljane i namijenjeno je našoj omladini, našoj djeci i unucima da mogu vidjeti kako su se naši roditelji nekada mučili i šta su sve upotrebljavali kod svoga rada. Danas je ovaj prostor namijenjen i jednoj maloj izložbi bosanskih umjetnika. Ova djela su dali Petar Beus, Omer Berber, Sadko Hadžihasanović i Ismar Mujezinović. Ja sam oduševljen sa svima, a neki su mi posebno dragi. Ova djela u ulju su meni fantastična”.

U memorijalnoj sobi (Spominska soba), Dolinšek je održao predavanje o Bosanskom brdskom konju i naveo mnogo interesantnih podataka o povijesti uzgoja konja i počecima evidentiranja pasmine BBK-a, koje je uvela Austro-Ugarska i započela sa organiziranim uzgojem.

”Za konje je važna sloboda. Smeđi ždrijebac je Durmitor iz Crne Gore iz planine (odmah iza granice, uz Trebinje), cijelu zimu bio napolju, preživio je, mada je bio izgladnio. Znači, genetika je to, izdržljivost, čelična izdržljivost. Jako dobro iskoristi hranu, bolje od ostalih. Novi tajkuni u Bosni nisu svjesni kakvo bogatstvo imaju u Bosanskom brdskom konju.”

Pokazao je samar, bisage, zobnice… Drveni samari su izrađivani po mjeri, za svakog konja posebno. Pokazao nam je i poseban način potkivanja konja u vojsci. Mobilni pribor za potkivanje su stalno nosili sa sobom.

Dolinšek je rekao da vjeruje u karmu, a kupio je ovo imanje poslije 5-6 god. života u Bosni. Kad su došli, nedaleko od imanja našli su potkovicu bosanskog konja! Kad je jedan od seljaka iz susjedstva kopao rov za vodovod, naišao je na potkovu, koja je ista kao potkova BBK-a. Zamislite, na obližnjem brežuljku se nalazi tursko groblje još iz vremena Otomanskog carstva. To nije nigdje zapisano, ali se to predanje prenosilo iz roda u rod.

Pridružila nam se i bivša veleposlanica Slovenije u BiH Zorica Bukinac. Stigla je iz Sarajeva, gdje je završila svoj mandat, pa je i nama ukratko izrazila svoje utiske u vrijeme mandata u Sarajevu: “Bosna me je pripremila na sve što slijedi. Ima dušu, barem jednu. Moj posao je da sa svima razgovaram. Imala sam i tu čast da upoznam Bosanskog brdskog konja. Sa gospodinom Dolinškom sam bila u kontaktu i otišla sam kod gospodina Envera Žige u ergelu kod Visokog”.

Posjetitelji stižu, stigla je i ekipa iz Udruge Bosanskog kulturnog centra iz Ljubljane, koji su pripremili i glazbeni nastup. Njihova predsjednica Majda, potpredsjednik Kerim i ostali oduševljeni su cijelim događajem. Gosti su ugošćeni domaćim pecivom i pićem, priređen je domjenak na otvorenom. Svi su se osjećali komotno na ovoj visini i svježem zraku. Krenuli smo prema konjima. U toru ima desetak pitomih i mirnih grla, pa ih posjetitelji mogu i pomilovati.

Jedan je glavni

Vlasnik pet grla BBK-a Uroš se rado odazvao kazati nešto: “Ovo je sada slovenački dio, ergela Planido. Ima veliki dio tih konja i u Bosni. Mi u Međunarodnom udruženju brinemo se za Bosanskog brdskog konja u čistoj pasmini. Ovo su konji koji imaju porijeklo većinom s Borika i oni su svi u čistoj pasmini. Jako se brinemo da ovih 300 konja koliko ih ima ukupno na svijetu, održimo i ne izgubimo tu fantastičnu životinju i taj genotip. U Sloveniji je najveći uzgajivač Anton Dolinšek u ovoj ergeli. U Bosni je najveći uzgajivač Enver Žiga iz Visokog. Napisao je više knjiga na tu temu. To su naše predivne životinje, to je jedan od dva još uvijek živa konja na svijetu koje ljudska ruka nije promijenila, to je prirodna životinja koja u prirodi može da preživi bez pomoći ljudske ruke. Znate da krave ne mogu da se porode bez pomoći, kod ovih konja to nije slučaj, oni mogu sve sami. Mogu da rade, imaju prirodan talenat da nose teret. Zbog toga mi osjećamo veliku obavezu prema našim sljedbenicima, djeci i unucima, da održimo te životinje i da i njima ostavimo to blago prirode koje mi sada posjedujemo. Pozivamo sve ljude dobre volje koji bi željeli da se pridruže, uključe i sarađuju sa Međunarodnim udruženjem. Mi nismo podijeljeni ni po religiji ni po nacionalnosti, nego imamo svi jednu zajedničku osobinu, nije bitno gdje živimo, volimo Bosanskog brdskog konja i želimo da preživi. Ja imam 1 pastuha, dvije kobile i dvoje ždrebadi. Na brdu ih ima 15. Jedan pastuh i nekoliko kobila. Mora biti samo jedan pastuh, ako su dva, oni se pobiju na smrt. Samo jedan je glavni i on dobije sve kobile. Čovjek će se vratiti prirodi, ljudi u gradu nemaju šta raditi od svih dronova i robota, svi mi ćemo se vratiti prirodnom životu gdje ne možemo preživjeti bez konja, posebno ne možemo preživjeti bez Bosanskog prirodnog konja”.

Ergelu smo napustili u nadi da će ovi vrijedni ljudi uspjeti u očuvanju čiste pasmine Bosanskog brdskog konja, kao dijela bosanske baštine.

 

 

Oslobođenje