Zlatko Lagumdžija prodao vikendicu pa kupio kuću i stan za više od milion KM

Bivši predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDPBiH) i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija je 2018. i 2022. godine kupio stan sa ostavom i parking mjestom te kuću sa četiri apartmana za 1,07 miliona maraka. Nekretnine se nalaze u hrvatskom gradu Rovinju, jednom od ljepših gradova na istarskom poluostrvu.

Dio novca za kupovinu ovih nekretnina Lagumdžija je finansirao prodajom vrijedne nekretnine u Sarajevu.

On i njegova supruga Amina su u septembru 2021. godine prodali vikendicu sa zemljištem od 6.060 kvadrata arapskoj firmi „Al-Joof“ iz Sarajeva. Vlasnik ove firme, policijski general Saoud Salem Shafi Alshafi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Lagumdžijama je za nju platio 1,17 miliona maraka. Ovo imanje se nalazi u elitnom sarajevskom naselju Poljine.

Četiri mjeseca poslije Lagumdžija kupuje stan od 90 kvadrata sa parkingom i podrumskim prostorom u centru Rovinja. Stan je udaljen tristotinjak metara od obale mora.

„U Rovinju sam već duže vremena, ljetujem, tako da sam u Rovinju uzeo”, izjavio je Lagumdžija kratko novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Odbio je reći koliko je platio novu nekretninu, navodeći da je podigao kredit. Novinari su pronašli da je Lagumdžija ove nekretnine platio nešto više od 550.000 maraka.

Međutim, to nisu jedine nekretnine koje ima u ovom popularnom turističkom gradu. Još u maju 2018. godine kupio je kuću sa četiri stana koju je platio 518.000 maraka. U ugovoru o kupoprodaji nekretnina je navedeno da je prodavcima platio nešto više od trećine ovog iznosa iz vlastitih sredstava, a da će ostatak namiriti novcem od kredita.

Osim ovih Lagumdžija u Hrvatskoj posjeduje i naslijeđeni stan u Dubrovniku čiju je vrijednost prije desetak godina procijenio na 290.000 maraka.

Supružnici Lagumdžija posjeduju i dva stana, poslovni prostor i tri parking prostora u Sarajevu koje su kupovali između 1999. i 2012. godine. Platili su ih skoro 900.000 maraka.

Lagumdžija je u dva navrata bio ministar vanjskih poslova BiH, a poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH četiri mandata. Skoro deceniju i po je bio predsjednik SDP-a BiH.

Kupljeno nasljedstvo

Na kraju prvog ministarskog mandata 2003. godine Lagumdžija je zajedno sa puncem Fahrudinom Radonjom za 90.000 maraka kupio na Poljinama zemljište sa ruševnim objektom na čijim temeljima je kasnije izgradio vikendicu.

U imovinskim kartonima iz 2006, 2010, i 2014. godine Lagumdžija je ovu nekretninu navodio kao imanje koje je naslijeđeno od roditelja u koje je konstantno ulagao.

Međutim, novinari CIN-a su 2013. godine otkrili da je ovu nekretninu kupio, a ne naslijedio. Tada je rekao da je dio novca za kupovinu vikendice i zemljišta na Poljinama iskoristio prodajom naslijeđene vikendice u sarajevskom naselju Hotonj zbog čega ju je u imovinskim kartonima tretirao kao nasljedstvo.

Novinari su tada otkrili da za izgradnju vikendice i uređenje zemljišta nije navodio tačan iznos. Osim kupoprodajne cijene od 90.000 maraka, Lagumdžija je uložio dodatnih 240.000 maraka za uređenje nekretnine, dok ju je u imovinskom kartonu procjenjivao na 180.000 maraka.

Smatrao je da nema potrebe navoditi i iznos ulaganja u građevinu, rekavši tada novinarima da su imovinski kartoni bezvezni. „Potpuno bezveze. Neko tamo stavlja stan, neko nešto, neko ništa, ja sam u datom momentu opalio cifru tu.”

Lagumdžija se 2014. godine povukao iz politike i posvetio profesorskoj karijeri i privatnom biznisu. Ne Ekonomskom fakultetu u Sarajevu je šef Katedre za menadžment i informacione tehnologije.

Ubrzo je osnovao Fondaciju „Društva zajedničkih vrijednosti” koja je smještena u njegovom stanu u Ulici Ćemaluša koji je dobio od Fakulteta.

Ubrzo nakon osnivanja Fondacije pokrenuo je i konsultantsku firmu „L Tim” sa kojom kaže da radi „po svijetu dosta”.

Tokom svoje političke karijere navodio je da najveći izvor prihoda ostvaruje od autorskih prava i honorara, a gostujući je profesor na više međunarodnih univerziteta.

Također je rekao da posjeduje i vrijednosne papire, ali novinarima nije želio otkriti njihovu vrijednost.