Evropa (ne)može bez plina iz Rusije

Putinova odluka da Rusija prodaje plin “samo za rublje” zapravo bi mogla značiti da bi Rusija mogla potpuno obustaviti isporuku plina Evropskoj uniji. Ipak, ne izgleda da se i Rusija želi samo tako odreći tog izuzetno važnog prihoda (oko milijardu eura dnevno), a i talijanski premijer Mario Dragi (Draghi) koji je ovog četvrtka razgovarao s Putinom je u razgovoru s novinarima “uvjeren” da Rusija neće smanjiti isporuku svojeg plina čak i ako se on plaća samo eurima ili dolarima, piše DW.

Zapravo se i u ukazu koji je potpisao ruski predsjednik ostavlja mogućnost plaćanja i u drugim valutama, ali onda preko interne banke Gazproma koja bi onda iznos mijenjala u rublje. Pored svega, potpisani ugovori o kupnji plina iz Rusije redom predviđaju plaćanje u eurima, a ne u rubljama. No ovaj potez ruskog predsjednika će bez ikakve sumnje imati dugoročne posljedice.

– Jasno je da bi zemlje Evropske unije teško mogle bez plina iz Rusije ako bi isporuka doista bila obustavljena preko noći. No zapravo, Evropska unija je još 2017. donijela zakon o sigurnosti opskrbe plinom i svih 27 članica su donijele vlastite zakone i planove na temelju te smjernice za slučaj nužde. Prema njemu bi u tom slučaju trebala biti uspostavljena grupa za koordinaciju distribucije plina koja bi solidarno raspoređivala plin kojim Unija raspolaže.

Doduše po tom propisu nisu baš jasne ovlasti koje bi trebala imati ta grupa za koordinaciju, ali je barem određen raspored kome bi se najprije trebao isključiti plin: domaćinstva i zaštićeni potrošači kao što su bolnice su na zadnjem mjestu, najprije dolaze industrijska postrojenja koja troše velike količine plina.

No još je mnogo posla da se dogovori i konkretna solidarnost među članicama: barem nekakav načelan dogovor postoji samo između Njemačke, Danske, Austrije i Italije. Druge zemlje nisu žurile da postignu neki dogovor jer su i velike razlike u ovisnosti o plinu iz Rusije: za jednu Francusku tek dvadesetak posto plina stiže iz te zemlje, u Bugarskoj je to oko 90%. Tamošnja tvrtka Bulgargaz namjerava u najskorije vrijeme mnogo više plina uvoziti iz Azerbajdžana i ukapljenog plina koji stiže u Grčku, ali ta promjena izvora će trajati – i izvjesno će plin za potrošače biti skuplji.

Evropski propis predviđa i zajedničku nabavku plina, ali upravo je to nešto što je ruski Gazprom uporno odbijao i ustrajavao u pojedinačnim ugovorima o opskrbi sa svakom članicom posebno. No i napad na Ukrajinu i sad ova odluka o “plinu samo za rublje” je trajno narušila povjerenje u Rusiju kao partnera u trgovini. Diderik Samsom, bliski saradnik potpredsjednika Evropske komisije Timmermansa, najavljuje kako će EU već do kraja ove godine za čitave dvije trećine smanjiti volumen plina koji kupuje iz Rusije. Od tih ukupno 150 milijardi kubnih metara ruskog plina bi 50 milijardi kubnih metara trebalo stizati ukapljeni iz SAD-a i Katara, a još 50 milijardi bi trebalo stizati s nalazišta u Alžiru i Norveškoj, a tu su onda i kapaciteti za proizvodnju bio-plina.

No svakako će biti nužno i štedjeti plin i posegnuti za drugim izvorima energije, tako da Samsom smatra kako bi tek 2026. ili 2027. Evropskoj uniji bilo moguće biti doista potpuno nezavisna o plinu iz Rusije.

Od hitnih odluka Evropske unije je tu i namjera da se zajedničkim snagama što prije popune zalihe plina. Na sreću dolazi proljeće, a već ove jeseni bi spremišta trebala biti popunjena najmanje 80 posto, sljedeće godine prije nego što počne sezona grijanja bi trebala biti puna 90%. Dodatni je problem što je vlasnik niza skladišta u Evropskoj uniji zapravo ruski Gazprom, baš kao što je i suvlasnik mnogih nacionalnih opskrbljivača plinom, ali taj propis bi trebao vrijediti i za njega.

Jer inače postoje i drugi instrumenti u slučaju kriznog stanja, gdje Georg Cahman (Zachmann) iz evropskog instituta Bruegel zamjera Evropskoj komisiji što još uvijek stanje shvata previše olako i nije proglasila slučaj izuzetnih okolnosti. Kao što piše njemački Handelsblatt, Njemačka bi mogla i nacionalizirati podružnice ruskog Gazproma i Rosnjefta ako bi one došle u ozbiljnije poslovne probleme – što nije isključeno obzirom na postojeće okolnosti. Gazprom Germania je indirektno u posjedu najvećeg podzemnog skladišta plina u Europi, a Rosnjeft je vlasnik čak tri rafinerije u ovoj zemlji. Tako bi nesmetano poslovanje onda nacionalizirane tvrtke bila i bitna pretpostavka opskrbe ovdašnjeg stanovništva.