Dr. Dženan Skelić: Zašto živimo u „dobu straha“ i kako smo postali sebična bagra

Današnji čovjek živi, bolje reći, preživljava pod teretom svakodnevnih strahova i nesigurnosti.

Strah od pandemije, strah od agresije na Ukrajinu, strah od prelijevanja sukoba u BiH i na Balkan, strah od nestšice brašna, ulja, goriva (gdje nestade toalet papir?!), čak i joda…

Strah je danas naša jedina izvijesnost.

„Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?“, rekao bi umni Mehmed Meša Selimović.

O tome kako živjeti iz krize u krizu, kao preživjeti i ostati koliko-toliko normalan i funkcionalan za portal Radiosarajevo.ba govori psiholog i univerzitetski profesor iz Zenice, prof. dr. Dženan Skelić, čije tekstove i zapažanja objavljuju mediji širom BiH i regije. Ovo je, jasno, jedno od viđenja situacije s kojom se suočavamo…

Razgovarao: Faruk Vele

Radiosarajevo.ba: Dr. Skelić, čini se da je ovo „vrijeme straha“. Nakon nekoliko godina pandemije, izolacije i smrti, došla je agresija na Ukrajinu, ali i strah od izbijanja sukoba u našoj zemlji? Kako smo zaglavili u ovoj psihozi?

Doba straha

Dr. Skelić: Doba straha, kako sam ga nazvao još prije nekih 20 godina, naš je realitet već decenijama. Strah je iznimno moćno sredstvo manipulacije, te ga kao takvoga autoritarni sistemi, ali i svako drugo nestabilno društvo koristi kroz ljudsku povijest.

Nekako nam je najočitiji kroz modernu američku zbilju, koja je ispunjena stvarnim ili imaginarnim prijetnjama, zvaničnog ili nezvaničnog karaktera, ali svakako upravljana od centara moći, bilo da su oni smješteni u formalnoj ili „dubokoj državi“.

Mogli smo tu svjedočiti medijskoj i kulturnoj eksploataciji i postuliranju straha od „mrskog neprijatelja“, koji se mijenjao kroz epohe, od rasnog koji je uključivao: „cvenokošce, kosooke, crnje i dr.“, preko ideološkog i vjerskog oslikanih u likovima komunista, islamista i raznih disidentnih grupacija, do imaginarnog otjelovljenog u vanzemaljcima, demonima, vješticama i drugim nadnaravnim bićima kao i potencijalnim katastrofama epskih razmjera koje su uključivale epidemije, ratove, poplave, zemljotrese, udare kometa i slično…

Egzistencija protkana takvim motivima koji iskaču sa svih strana i iz svih izvora, preko ilmskog i knjićevnog medija te naknadno kroz spinovanje svjetskih informacijskih kuća, čije kreativne uratke je bez cenzure i provjere, manje više zdušno ,prenosio svaki lokalni medij i zemalja zapadnog Balkana, prirodno da je producirala kod šireg auditorija osjećaj nesigurnosti, narastajuće strepnje i zabrinutosti zbog potencijalnih, sasim izvjesnih, negativnih ishoda koje sadašnjost ili budućnost donosi.

Potvrda realnosti i opravdanosti ovih strahova ispisana je nedavnom pandemijom, a sada podcrtana invazijom Rusije na Ukrajinu, te prijetnjom da se ruska imperijalna šapa spusti i na druge dijelove civiliziranog svijeta te tako ugrozi svjetski mir. Važno je o situaciji u Ukrajini govoriti kao o Invaziji, a ne ratu ili sukobu, kako bi jasno označili prirodu ovih događaja.

Očito je kako su svjetski centri moći i svjetsku pandemiju i invaziju na Ukrajinu eksploatisali do maksimuma u procesu proizvodnje straha, nesigurnosti, panike i osjećaja bespomoćnosti te proizvodnje apatije i poslušnosti spram autoriteta. U ovome su ozbiljnu ulogu igrali mediji, a ovi centri moći po logici stvari pod sobom imaju sve velike medije kao instrumente za pripremu i realizaciju okvira svojih djelovanja usmjerenih na upravljanje događajima u željenom pravcu.

Psihoza kojoj svjedočimo, na svjetskom planu, očito je producirana i upravljana. Psihohistorija kaže kako je moguće upravljati budućnošću čovječanstva ako taj proces upravljanja počiva na temeljitoj analizi, pripremi i predanom sprovođenju planova, izazivanju i kontroliranju određenih događaja i njihovih efekata na mase. To je ono što imamo na sceni! Upravljanje vještački izazvanim krizama koje imaju za cilj za sada običnom čovjeku nevidljive ishode.

Tumor svake krize

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na paniku i histeriju s nabavkom brašna, ulja i drugih namirnica, čak i joda zbog mogućih „atomskih napada“? Kako vidite ovu otimačinu?

Dr. Skelić: Sve što se dešava ima svoj smisao u kreiranju psihoze „nadolazeće kataklizme“. Svako doba velikih prevrata i društveno-civilizacijskih promjena imalo je svoje „proroke“, koji su pojačavali količinu akumulirane energije koja će u konačnici dovesti do eksplozije, te njome izazvanog haosa i onda iz tog haosa stvaranje „novoga reda“, kao rješenja svih prethodnih disfunkcionalnosti ljudske zajednice koje su dovele do kraha. To Kun naziva „promjenom paradigme“.

Kada pokrenete priču o ratu, pojačavate efekat te priče tračevima o nestanku zaliha i neophodnosti trke za svakodnevnim resursima. Tako se strah od rata pojačava strahom od gladi iako djeluje kako je strah od gladi nastao zbog straha od rata! Svaku ovakvu situaciju neko koristi za profit. Nisu profiteri samo ratni malignitet, već tumor svake vrste krize.

Centri svjetske moći to dobro znaju te pojedinačnu pohlepu niti ne moraju ukalkulisati u svoj projekat već je podrazumijevaju kao primarni okvir društvene zbilje. Vidjeli ste kako je otimačina i prevare oko vakcina i medicinske opreme djelovala orkestrirano i svugdje isto. Nije to zbog toga što je takvo ponašanje naručeno, već što se na njega uvijek može računati u skladu sa ljudskom prirodom.

To što naš društveni i zakonski okvir ne funkcioniraju te stoga imamo nekontrolisano divljanje cijena i sa njima povezano opsesivno – kompulzivno sakupljačko ponašanje i razmišljanje, samo je dodatna komplikacija prirođena nefunkcionalnim zajednicama, koje ne štite svoje članove niti u krizi niti u najavi iste.

U u procijepu ljudskog propadanja

Radiosarajevo.ba: Jesmo li postali sebični u svim ovim krizama ili je kriza iznijela „najgore od nas“ na površinu?

Dr. Skelić: Najgore od nas je već 30 godina dio našeg kolektivnog i personalnog identiteta. Humanitarna pomoć i otimačina oko nje je iz nas na površinu izvukla najprimitivnije aspekte samoživog nagona za preživljavanjem, koji na mahove gasi svaku vrstu altruizma i humanosti. Sjetite se samo beskompromisne borbe, recimo, oko Caritas-ovih božičnih paketića po školama i obdaništima dugo poslije rata. Upravo činjenica da je rat davno prestao a gramzivost ostala, jasan je već tada bio signal da se naš mentalni sklop izmjenio i da smo od „dobrijeh Bošnjana“ mahom postali nemoralna, sebična bagra. Svaka nova kriza to samo produbi jer se mi od rata nismo udaljili sem hronološki. Naša psiha je ostala zaglavljena tamo, u tom procjepu ljudskog propadanja. Kriza iz većine izvuče najgore a iz manje najbolje. Manjina to ponekad materijalizira u umjetnosti i ostavi dublji trag koji onda strši pa stvara privid da je kolektivitet nadrastao svoju patnju kroz kreativnu katarzu.

Radiosarajevo.ba: Dobro, ali kako pomoći sebi i drugima da „zdrave glave“ izađemo i iz ovih iskušenja?

Dr. Skelić: Nekoliko je stvari bitno za preživljavanje opšte krize: 1) ne baviš se onim na šta nemaš uticaj, pa o tome niti razmišljaš niti razgovaraš sa sobom ili drugima; 2) izbjegavaš kontekste koji te suočavaju sa stvarima na koje nemaš uticaj pa bježiš od medija, rasprava ili kafanskih filozofiranja na te teme; 3) realno sagledaš mogućnosti svoga djelovanja pa ga sistematiziraš i razradiš po etapama koje imaju smisla i mogu biti realizirane; ne pretjeruješ ni u čemu već se držiš „zlatne sredine“; 4) čuvaš svoje tjelesne i mentalne resurse za eventualnu stvarnu prijetnju, te si usmjeren na šetnje, opuštanje, tjelovježbu i relaksiranje; 5) ne učestvuješ u stvaranju panike niti širenju dezinformacija, tračeva i spinova; 6) vjeruješ u to da je smiren um sposobniji riješavati probleme te stoga izbjegavaš donositi nagle odluke i zaključke; 7) udružuješ se sa srodnim i sličnim ljudima, dodatno se povezujući sa njima te stvarajući osjećaj pripadnosti i svijesti o mogućnosti oslanjanja na zajedničke potencijale i kordiniranog djelovanja u slučaju nužde.

Osjećaj pripadnosti „čoporu“ koji donosi ova posljednja stavka pružit će značajan stepen relaksacije pojedincu, ali će mu i sve prethodno olakšati nošenje sa situacijom i umanjiti doživlja neizvjesnosti i prijetnje.

Radiosarajevo.ba: Pandemija COVID-19 nekako je potisnuta iz javnosti nakon izbijanja agresije Rusije na Ukrajinu, koliko je pandemija ostavila traga na našem psihičkom zdravlju i kako dalje?

Dr. Skelić: Pandemija je bila instrumentalizirana kao što je to i sa ovom invazijom slučaj. To je puno jasnije u kontekstu odnosa spram pandemije nakon izbijanja ratne krize. Nema tu nikakve zavjere izvan logične „zavjere stvaranja dodatnog profita“. Taj se profit sada dodatno stvara krizom ratne prijetnje, gdje cijene divljaju, resursi se ograničavaju, inflacija jede kapital malih, a veliki trljaju ruke jer cvate jedna od grana industrije koju oni posjedaju a to je “namjenska industrija“, odnosno vojni resursi. Kada upravljate krizom, tada je lako stvarati profit iza nje jer znate šta kada treba kupovati a šta prodavati i u šta i na koji način ulagati.

Eto, to je ta stvarna zavjera koju neko maskira u blesave ideje o Anunakiima, Dedžalima, vanzemaljcima i reptilskim klonovima, masonima i iluminatima… Ne treba ti nikakva bajkovita konstrukcija da bi opisao i razumio ono što se dešava, ukoliko si spreman da vidiš „carevo novo ruho“, ali većina ljudi sklonija je tome da aplaudira raskošnoj nevidljivoj odori.

Instrumentalizacija straha kojoj smo svjedočili u okviru menadžmenta potencijala pandemije ostavila je višestruko negativne posljedice po svakako rovito mentalno zdravlje BiH populacije. Nama još nikada rat nije izašao iz glava a na njega su se kalemili neimaština, fukarluk, zemljotresi, poplave, pandemija i druge krize, što je uz ekonomsku mikrotraumu koja djeluje u kontinuitetu sve ove decenije, previše i za najotpornije pojedince. Tako je pandemija pokrenula čitav niz strahova, fobija i generalnih nesigurnosti, koje su ponderirale već postojeće negativne mentalne poteškoće i opterećenja. Sreća pa smo žilava nacija, koja se sa krizama suočava stolječima i uvijek nađemo smisao tamo gdje ga gotovo niko ne vidi, a nalaženje smisla je iznimno važna strategija suočavanja sa stresom. Vjerujem kako će i nas uskoro pogledati „Tihe “, pa nam donijeti napokon malo sreće!

Posljedice u obrazovanju

Radiosarajevo.ba: Koliko će se posljedice izolacije i ovog načina života osjetiti na djeci?

Dr. Skelić: Djeca su mlada, a mladost je prilagodljiva. Život je inače po svojoj prirodi fleksibilan, prilagodljiv, otvoren ka nepoznatom, sklon izazovu i riziku novog, tako da vjerujem kako će se mladost brzo vratiti uobičajenom obrascu življenja bez nekih značajnih negativnih posljedica.

Veća je zabrinutost za stare kojima je ovo donijelo veliki rizik od zatvaranja, samoizolacije, trajnije socijalne distance i nesigurnosti od interakcija, kombinovane sa strahom od bolesti i smrti. Kada su djeca u pitanju, posljedice će se ogledati više na obrazovnom planu, jer je standardni koncept obrazovanja i sa njime povezanom disciplinom ozbiljno ugrožen i pitanje koliko će trajati i da li će uopšte biti moguć potpuni povratak zlatnom obrazovnom standardu. Moguće je doduše da upravo i slijedi trajno napuštanje klasičnog obrazovanja te da je ovo bio uvod ili probni balon kako bi se ispitale mogućnosti novog koncepta i spremnost poulacije da ga prihvati.

Uzeti sudbinu u svoje ruke

Radiosarajevo.ba: Kako vidite političku situaciju u našoj zemlji? Ove godine su izbori. Ljudi su, izgleda umorni. No. hoće li se ponovo strahovima dobivati izbori?

Dr. Skelić: Najveći problem su kao i svih ovih godina, oni koji ne glasaju. Zahvaljujući njima pobjeđuju oni koji su decenijama razrađivali sistem ziborne krađe i kupovine. Oni imaju sigurne glasove koje će kupiti i sigurne brojače koji će za njih krasti glasove a to je sve moguće jer uvijek isti izlaze na izbore. Uvijek je veća kontrola i mogućnost manipulacije poznatim kontekstom nego nepoznatim.

Međutim nije dovoljno da ljudi izađu na izbore i glasaju za nešto drugo i drugačije od nacionalističkih stranaka. Neophodno je da građani uđu u političke opcije koje osjećaju ideološki bliskima.

Što je više dobrih i poštenih ljudi u strankama, to je veća šansa da se njihov glas čuje, a mišljenje i stav nametnu te realiziraju kroz djelovanje. Nažalost, trenutno je stanje takvo da su u svim partijama ološ i bagra većina, te je stoga djelovanje tih stranaka diktirano njihovim nemoralnim svjetonazorima. Ima u strankama dobrih ljudi, ali im treba podrška koja nije dostatna samo u vidu glasa na izborima već mora biti sadržana i u glasovim unutar stranaka. Uđi u partiju i učini je ideološki i moralno svojom, a ne da njome upravljaju razni uhljebi i moralni otpad.

Radiosarajevo.ba: Nedavno sam razgovarao sa akademikom Karahasanom koji veli „Raja, ne bojte se“, koliko nam nedostaje optimizma, nade… Koliko je to, s druge strane, spasonosno?

Dr. Skelić: Raja treba da se boji, ali da zna čega i kako da izvor prijetnje koji je objekt tog straha eliminiše, udalji ili umanji! Trebamo se bojati toga da ćemo još 30 godina protratiti u čekanju boljih vremena i toga da nam neko drugi riješi probleme. Trebamo preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke, pokrenuti promjenu tako što ćemo postati dio nje, njeno aktivno i djelatno izvorište.