Liste čekanja u bolnicama: Zašto pacijenti mjesecima čekaju prijem kod kardiologa ili drugih ljekara?

Mora postojati red, a to znači da se pacijent prvo treba obratiti svom domu zdravlja, uraditi osnovne laboratorijske nalaze, a potom će ga porodični ljekar uputiti internisti koji će donijeti odluku – da li pacijenta treba poslati subspecijalisti kardiologu, gastroeneterologu, nefrologu…

Kaže to Hajrudin Havić, direktor Kantonalne bolnice, i dodaje kako ova zdravstvena ustanova trenutno ima tri kardiologa, a da se pacijenti elektronski naručuju.

Hajrudin Havić

 

– Ali šta se dešava? Osam domova zdravlja imaju po deset timova porodične medicine i svi oni klikaju samo kardiologa. O tome sam sad razgovarao sa kolegom iz Velike Kladuše. Ponavljam, ne može pacijent iz doma zdravlja doći samo sa uputnicom za pregled kod kardiologa, samo zato što mu je pritisak povišen – navodi Havić.

Čeka li se godinu ili mjesec

No i oni koji trebaju pregled, često i po nekoliko mjeseci ne mogu doći na red u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” za ovu zdravstvenu uslugu, a neki koji su ovih dana to i pokušali, rečeno im je “da do kraja godine nema slobodnog termina”.

Havić odgovara kako je to nemoguće, te da pacijent najduže može čekati mjesec.

– Pacijenti koji se liječe kod naših kardiologa redovno se, prema rasporedu, kontrolišu. Oni koji prvi put dolaze, a zaista trebaju uslugu kardiologa, ako su se prijavili u martu, na pregled će u aprilu. Nemoguće je da neko čeka po šest mjeseci ili više. Problem nastaje samo kad pacijent sa uputnicom iz doma zdravlja, preskače sve već nadevene procedure, i želi zakazati pregled kod našeg subspecijaliste kardiologa – napominje Havić i dodaje da osim, liste čekanja za pregled kod kardiologa, postoji i nešto manja za dijabetologa i endokrinologa.

Kaže kako Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” tokom prethodne dvije godine nije prestajala pružati zdravstvene usluge koje su rađene i prije pandemije.

– Jedini nam je problem organizacija Intenzivne njege za covid-pacijente jer uvijek na raspolaganju moraju biti minimalno dva anesteziologa. No organiziramo se nekako – dodaje Havić.

Rasim Skomorac

 

I Kantonalna bolnica Zenica vratila se normalnom režimu rada, a to znači da se pacijentima pružaju sve zdravstvene usluge koje ta zdravstvena ustanova ima. No liste čekanja bit će neminovno produžene, ističe prof. dr. Rasim Skomorac, direktor.

– Tokom više od dvije godine svega se akumuliralo i to mora ostaviti posljedice na organizaciju posla. Operacione sale nisu radile ili su radile ograničeno, ali ni druge usluge nisu pružane u potrebnoj mjeri tako da u svim oblastima očekujemo duge liste čekanja – kaže je Skomorac.

Pomoćnik federalnog ministra zdravstva Goran Čerkez kaže “kako trenutno ne postoji nijedan razlog za neprovođenje kompletne zdravstvene usluge u svim zdravstvenim ustanovama na području Federacije BiH”.

– Neke zdravstvene ustanove nisu ni prekidale nijednu svoju uslugu i u periodima kada smo imali jako lošu epidemiološku situaciju. One koje su to učinile, trebaju se vratiti tzv. normalnom režimu rada – ističe Čerkez.

Prema njegovim riječima “neminovno je da će zdravstvene ustanove u narednom periodu osjetiti znatno veći pritisak jer se mnogi u protekle dvije godine nisu redovno javljali na kontrole i preglede”.

– Mislim da bismo svi, i ljekari i pacijenti, trebali imati više strpljenja u narednim mjesecima. Zdravstveni kadar je tokom cijele pandemije odgovarao na sve izazove, bez obzira na kapacitete koji su limitirani. Oni, naravno, i dalje nastavljaju raditi. Mislim da trebamo imati razumijevanja. To nikako ne znači da oni koji su urgentno stanje i koji su životno ugroženi, ne trebaju odmah biti adekvatno medicinski zbrinuti – naglašava Čerkez.

Na pitanje ima li Federalno ministarstvo zdravstvo strategiju kako u narednim mjesecima što bezbolnije prevazići ogroman pritisak pacijenata na zdravstvene ustanove, Čerkez odgovara “kako je to prije svega pitanje za menadžment zdravstvenih ustanova, njihovih resursa i kapaciteta”.

Goran Čerkez

 

– Nemoguće je od jedne ustanove, koja ima određeni broj ljekara, tražiti da napravi deset puta više nego što to objektivno mogu. Osim toga, trebamo znati da i neke puno razvijenije zemlje od BiH, poput skandinavskih, imaju liste čekanja za liječenje određenih karcinoma i drugih bolesti. Naravno, da ovo nikako ne bi trebalo biti opravdanje ni za koga, ali treba sagledati realne mogućnosti zdravstvenog sektora. Kako bi se stvari poboljšale, potrebno je učiniti niz intervencija, a to je odgovornost cjelokupnog društva, a ne samo pitanje zdravstva – ističe Čerkez.

Pacijenti ispaštaju

Zbog svega najviše će ispaštati pacijenti.

Bahra Rekanović, sekretar Udruženja oboljelih od multipla skleroze u USK, kaže kako pacijenti u ovom kantonu i po tri mjeseca nisu mogli do ljekara.

– Potom su nam uveli i elektronsko naručivanje. Ako je neko nekoga znao mogao je do ljekara sa starom uputnicom. Čekanje je pogubno za hronične bolesnike. Navešću vam primjer iz svoje porodice. Suprug je prije tri mjeseca doživio drugi strčani udar i dovezen u bolnicu u Bihaću. Primio je infuziju, a onda su ga, nakon dva sata, poslali kući. Prije toga, dvije godine nismo mogli do kardiologa, pa smo na kraju morali kod privatnika da uradi ultrazvuk srca. I sad se za kardiologa čeka po tri mjeseca, a ranije zbog korone samo su nas odbijali. Zbog takvog stanja natjerani smo da se sa 300 KM primanja liječimo kod privatnika – govori Rekanović.

I članice Udruženja oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih bolesti “Biser” iz Goražda suočavaju se sa problemom čekanja na preglede, što se, kako kaže Mersiha Pecikoza, predsjednica, nikako ne bi trebalo događati, s obzirom da je vrijeme vrlo važan faktor u liječenju onkoloških bolesti.

– Naši pacijenti liječe se u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Prošle godine Zavod zdravstvenog osiguranja Bosansko-podrinjskog kantona (ZZO BPK) obećao im je da će snositi troškove putovanja iz Goražda do Sarajeva. No, to obećanje nisu ispunili. U zakonu je jasno definisano da, ukoliko ljekar šalje pacijenta u drugu ustanovu, ZZO je dužan snositi troškove karte. Nažalost, naš Zavod je prije desetak godina donio internu odluku da to bude u situaciji kada se putuje više od 110 kilometara, s namjerom da pacijenti koji odlaze u Sarajevo to ne mogu ispuniti, a oni koji putuju, primjera radi, do Zenice i Tuzle mogu – kaže Pecikoza.