U BiH za sto dana nije urađena nijedna transplantacija, ko ne želi da se pokrene taj proces

– I nakon što smo 2020. i 2021. bili godinu i po bez ijedne transplantacije kada su nam pacijenti umirali pored živih donora, mislili smo da se to vrijeme nikada neće i ne smije ponoviti. Međutim, prevarili smo se. Evo svjedoci smo da se to vrijeme na žalost ponavlja jer u prvom kvartalu 2022, dakle punih 100 dana, nije urađena nijedna transplantacija u BiH. Ovo je direktan atak na živote teško bolesnih pacijenta koji su na dijalizi kao i onih koji čekaju na transplantaciju srca, jetre, pluća ili drugih organa. Ovo je tiha eutanazija i ugrožavanje ljudskih prava u pravom smislu te riječi – kazali su iz Udruženja.

I ako, kako kažu, “postoje baš svi uvjeti da se transplantacije u našoj državi rade sasvim normalno i po svim Evropskim i svjetskim procedurama, mi i dalje tapkamo u mjestu gaseći i onu posljednju nadu bolesnicima da će nekada dobiti najvažniji poziv u životu, a to je poziv na transplantaciju”.

– Sada je sve razotkriveno jer su se klinički centri, njihovi menadžeri i oni koji su zaduženi za transplantacijski program, pandemiju stavili u prvi plan i govorili kako je nemoguće raditi presađivanje organa dok traje pandemija.

Pa ipak su u drugoj polovini prošle 2021. što UKC Tuzla što KCUS uradili 10 transplantacija i ako smo imali četiri puta više zaraženih COVID-19 nego što je to slučaj ovih prvih proljetnih dana – istakao je Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja.

Prema njegovim riječima, “dva miliona KM svake godine se izdvaja za transplantacije u FBiH, dakle novac nije problem i zapravo se ne zna gdje taj novac završi, ako gotovo uopće nemamo transplantacija”.

– Imamo i pravilnik o nagrađivanju za sve koji sudjeluju u transplantacijskom procesu, za transplant koordinatore, imamo i Zakon po uzoru na najbolje Evropske zemlje, stručnjake koji znaju raditi komplicirane hirurške zahvate i transplantacije, a transplantacija nemamo. Zašto? Možda zato što je lakše pacijenta uputiti u inozemstvo gdje će TX platiti puno više nego u BiH? Treba znati da nisu svi pacijenti u mogućnosti da sebi priušte takav luksuz i da se liječe vani, a s druge strane, na taj način direktno uništavamo transpalntacijsku i druge grane medicine u našoj zemlji – kaže Žuljević.

A šta je zapravo u pitanju, tajni sporazumi, talovi, korupcija, farmaceutski lobiji ili sve pomalo, pitaju se u Udruženju.

– Imamo 3.000 pacijenata na dijalizi u BiH, od toga 2.000 u FBiH i oko 700 bi moglo biti transplantirano, ali njih više od 90 posto je bez ikakvih šansi zahvaljujući ovoj neposobnoj državi. Vrijeme je da se sazna ko ne želi da se rade transplantacije i da se napokon vrati nada pacijentima koja je davno izgubljena jer ponovo nam umiru pacijenti pored živih donora – naglašavaju u Udruženju.