Nedostaje nam svijest o važnosti zaštite podzemnih staništa i faune

Bosna i Hercegovina je zemlja iznimnog biodiverziteta, pri čemu posebno mjesto zauzima podzemna (subterana) bioraznolikost. Budući da Dinarski krš obuhvaća više od 50 posto teritorije Bosne i Hercegovine, najveći broj speleoloških objekata registriran je na području južne i jugoistočne Hercegovine, zapadne Hercegovine te sjeverozapadne i centralne Bosne.

Prema Katastru speleoloških objekata BiH, objavljenom 2006. godine u izdanju Speleološkog društva Speleododo (današnjeg Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva), registirana su 4.033 speleološka objekta mada se procjenjuje da je njihov stvarni broj i dvostruko veći.

Redovna profesorica Univerziteta u Sarajevu-Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za biologiju, Laboratorij za molekularnu biologiju voda i potpredsjednica Biospeleološkog društva u BiH prof. dr. Lada Lukić Bilela ističe da podzemna staništa i njihov živi svijet neizostavno zahtijevaju poseban režim zaštite i uspostavu efikasnog, sustavnog monitoringa.

– Njihova osjetljivost posljedica je prilagođenosti faune na konstantne uvjete životne sredine. Stoga i najmanje promjene, najčešće uslijed antropogenih aktivnosti, mogu imati nesagledive posljedice. Jedan od zasigurno najdrastičnijih primjera je izgradnja betonskog korita rijeke Trebišnjice, u sastavu hidroenergetskog megaprojekta Donji horizonti, koje je trajno izmijenilo vodni režim Popova polja uzrokujući ireverzibilne devastacije, praćene promjenom uvjeta i/ili gubitkom staništa. U Vjetrenici te ponorima Crnulja i Doljašnica, danas se više ne mogu naći žive jedinke kongerije (Congeria kusceri) ili marifugije (Marifugia cavatica) nego samo njihove ljušture kao podsjetnik da su tu nekada živjele – naglasila je u razgovoru za Fenu prof. dr. Lukić Bilela.

Prema njenom mišljenju ključno je pitanje općenita skrb o prirodi i njenoj zaštiti u Bosni i Hercegovini, potom o speleološkim objektima koje, osim špilja, čine i drugi krški fenomeni kao što su jame, ponori, estavele, vrulje itd.

– Bosna i Hercegovina ima potrebne zakone i većinu legislativa kojima se jasno definiraju načela, nadležnosti, građanske odgovornosti, financiranje i prekršajne odredbe (Zakon o zaštiti prirode (Službene novine Federacije BiH, broj:66/13); Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik Republike Srpske, broj:113/08); Zakon o zaštiti okoliša (Sl.novine FBiH, br. 15/2021); Zakon o zaštiti životne sredine (“Sl.glasnik RS”, br. 71/2012 i 79/2015). Međutim problem je u (ne)poštivanju zakona, nesankcioniranju počinitelja, korupciji u gotovo svim segmentima društva, a ponajviše nedostatku građanske svijesti o odnosu prema prirodi, osobito prema speleološkim objektima – naglasila je.

Stoga je, potcrtava prof. dr. Lukić Bilela, neophodna stalna edukacija stanovništva, podizanje individualne i kolektivne svijesti o značaju podzemnih staništa i pripadajuće faune, značaju šišmiša u ekosustavu te usađivanje odgovornosti o brizi za prirodu i živa bića općenito.

– U tom dugotrajnom procesu poseban značaj imaju mediji, usmjeravanjem pažnje na problematiku zaštite podzemnih habitata i davanjem dovoljnog medijskog prostora stručnjacima iz različitih oblasti koji se bave istraživanjem i zaštitom biodiverziteta krša. Vrlo je važno uvođenje interdisciplinarnih doktorskih studija usmjerenih na znanosti o kršu, kao i novih studijskih programa u oblasti ekološkog monitoringa; jedan od takvih je ERASMUS+ projekt, ECOBIAS-Development of master curricula in ecological monitoring and aquatic bioassesment for Western Balkans HEIs; vođen Univerzitetom u Novom Sadu, na kojem osim UNSA, iz BiH sudjeluju i univerziteti u Tuzli, Mostaru, Travniku i Banjoj Luci.

Potom, važnu ulogu imaju i različite nevladine organizacije koje se aktivno bave zaštitom prirode, osobito podzemnih staništa. To su u prvom redu brojne speleološke udruge u oba bh. entiteta, koje usko i uspješno surađuju. Njima također treba osigurati medijski prostor s nadom da će svojim aktivnostima zainteresirati mlade ljude, a često ih opredijeliti i za dalje studije prirodnih znanosti (odnosno grupacije fakulteta prirodno-matematičkih i biotehničkih znanosti) za što imamo puno pozitivnih primjera – kazala je.

Uvijek se, podsjeća, treba rukovoditi time da nevladine organizacije mogu činiti značajan segment u oblasti neformalnog obrazovanja i da u tom smislu treba podržavati njihove aktivnosti na općinskom, kantonalnom, entitetskom odnosno državnom nivou.

– Pri tome prvenstveno mislim na speleološke i alpinističke škole te razne edukacijske programe u okviru projekata nevladinih organizacija s ciljem obrazovanja/informiranja određene interesne skupine za problematiku zaštite špilja, špiljske faune, šišmiša i sl. – kazala je.

Profesorica dr. Lukić Bilela smatra da treba poticati fondacije i ministarstva (kantonalna i federalna) u pružanju konstantne podrške znanstvenim projektima sa tematikom istraživanja krša, podzemnih voda i podzemne faune, s ciljem nabavke adekvatne opreme za potrebe istraživanja i monitoringa.

Ističe i potrebu za pružanjem kontinuirane financijske podrške studentima, za odlazak na regionalne i evropske ljetnje škole koje se bave tematikom istraživanja u kršu.

Na taj način se postupno stvara školovani mladi multidisciplinarni kadar koji će, sa različitih aspekata, doprinijeti zaštiti podzemnih staništa i njihovog živog svijeta. Pokrenut će nove istraživačke projekte, primjerice izolacije novih bioaktivnih tvari, istraživanja od značaja za javno zdravstvo itd.

– Iznimno značajnu ulogu u zaštiti špilja, općenito u zaštiti prirode, ima lokalna zajednica i zato treba biti aktivno uključena u odlučivanje, implementaciju planova upravljanja speleološkim objektima te zaštićenim područjima. Lokalna zajednica je direktno zainteresirana za razvoj i unaprjeđenje životnog prostora, najbolje poznaje svoje mogućnosti i potrebe. Stoga će zasigurno dalje raditi na zaštiti špilje, turističkoj promidžbi tog područja, uz ponudu lokalnih proizvoda i brojnih drugih sadržaja radi osiguravanja zdravog životnog prostora i održivog razvoja, svakako i ekonomskog boljitka. Naša iskustva suradnje sa lokalnim zajednicama najčešće su pozitivna, upravo to treba iskoristiti da se pomogne lokalnoj zajednici u ostvarivanju zajedničkih ciljeva na adekvatnoj zaštiti prirode – napomenula je.

Profesorica dr. Lukić Bilela boravila je krajem oktobra 2021. na 6. Evropskom simpoziju o zaštiti špilja u Njemačkoj, na baltičkom otoku Vilmu. Bio je to važan skup, u organizaciji Njemačke federalne agencije za zaštitu prirode (BfN), Evropske Komisije za zaštitu špilja (ECPC) i Evropske speleološke federacije (FSE), posvećen procjeni, praćenju i zaštiti špiljskih biotopa i geotopa kroz Natura 2000 i slične programe u Evropi.

– Vrlo sam zadovoljna jer smo, s obzirom na sve okolnosti, puno toga napravili u zaštiti speleoloških objekata i kontinuiranim radom se približavamo europskoj praksi u zaštiti špilja. Špilje i pripadajuća fauna zaštićeni su kroz entitetska zakonodavstva, uzorkovanje i posjeta speleoobjektima je regulirana kroz dozvole koje odobrava Federalno ministarstvo okoliša i turizma za teritorij FBiH odnosno Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa za teritorij RS. Mišljenja sam da jedino treba pooštriti slanje izvještaja po učinjenom istraživanju, kao i sadržaj izvještaja te se fokusirati na kontinuirani monitoring.

Nadalje, izradili smo i Crvenu listu, kao podlogu za Crvene knjige ugrožene flore i faune. Svakako da se Liste trebaju i moraju revidirati/dopunjavati shodno situaciji na terenu ali prvi, značajan korak je napravljen 2013. godine, uz financijsku podršku Federalnog ministarstva okoliša i turizma – istaknula je prof. dr. Lukić Bilela.

Kako je kazala – za potrebe ulaska u EU, kroz europske projekte WWF Europe’s Living Heart Project (faze III i IV) definirali smo kriterije za određene tipove staništa, u konkretnom slučaju habitat 8310 (Špilje zatvorene za javnost), u okviru kojeg smo kriterije za uvrštavanje proširili i na neke špilje koje su jednim dijelom turistički uređene ali su faunički izuzetno značajne (npr. Vjetrenica, Megara, Hukavica, Hrustovača, Rastuša). Time je primjer dobre prakse iz Bosne i Hercegovine, predstavljen na navedenom simpoziju, podržan od europskih eksperata za zaštitu špilja.

Nadalje, na skupu je predstavljena distribucija i uključivanje speleoloških objekata u potencijalna Natura 2000 područja. Pri tome moram spomenuti projekt ‘Podrška provedbi Direktive o pticama i Direktivi o staništima u BiH’ (WWF Europe’s Living Heart Project; faza IV, 2013-2015.), koji je financirala švedska Vlada i Delegacija Europske unije u Bosni i Hercegovini, a proveli Prospect C&S u konzorciju s Eptisom, ELLE-om i Latvijskim fondom za prirodu. U taj su projekt bile uključene institucije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko, uključujući Republički zavod za zaštitu kulturne, povijesne i prirodne baštine.

Najvažniji rezultat tog projekta bio je prijedlog potencijalnih Natura 2000 područja, njih 122, odnosno 956,776.59 ha (ili 18,63% teritorija BiH), pri čemu se nastojalo da većina speleoloških objekata bude u okviru N2K prodručja (npr. Popovo polje-Vjetrenica, BA8300062), dok neke špilje sa svojom okolicom čine zasebno N2K prodručje npr. Hukavica pećina, BA8200030).

Ipak, kao jedan od gorućih problema u zaštiti biodiverziteta profesorica dr. Lukić Bilela izdvaja činjenicu da Bosna i Hercegovina još uvijek nije potpisnica Nagoya protokola, u okviru Konvencije o biodiverzitetu (CBD) koja regulira pristup genetičkim resursima i ravnopravnu podjelu koristi/benefita koji proizilaze iz njihove upotrebe.

Naglašava da Prirodno-matematički fakultet (PMF) i Biospeleološko društvo u BiH (BIOSPELD), u suradnji s kolegama iz zemalja regije i svijeta, kontinuirano rade na valoriziranju speleoloških objekata, inventarizaciji flore i faune, podizanju svijesti o značaju tipskih lokaliteta (lokalitet gdje je prvi put opisana neka vrsta, odnosno takson), uspostavi adekvatnog monitoringa u špiljama, odnosno zalažu se za planirano i stručno vođeno, turističko uređenje špilja.

Rad na zaštiti tipskih lokaliteta BiH rezultirao je, kaže, monografijom ”Špiljski tipski lokaliteti Bosne i Hercegovine s osvrtom na Natura 2000 područja” (u izdanju PMF i BIOSPELD, 2019). U protekloj godini objavljena je monografija ‘Vjetrenica – centar špiljske bioraznolikosti Dinarida” (u izdanju Javnog poduzeća Vjetrenica, Ravno i ADIPA, Hrvatska; 2021), na kojoj je sudjelovalo više od 30 autora iz zemalja regije i svijeta.

Za speleološki turizam kaže da je važan segment turističke djelatnosti i kod nas se postupno razvija u skladu s europskim trendovima. S tim u vezi, možemo govoriti o klasičnom, avanturističkom i rekreativnom speleoturizmu (prema Buzjak, 2008; Hrvatski geografski glasnik 70/2; 73-89.), a sasvim sigurno je da speleološki objekti u BiH pružaju mogućnosti za sve navedeno.

– Turistička špilja mora zadovoljavati određene uvjete u smislu obezbijeđene infrastrukture (pristupne ceste, staze), prihvatnog mjesta pred ulazom u špilju (infopunkt), uređenih staza u špilji, pažljivo planirane rasvjete koja se gasi kad nema posjetioca, educirane vodičke službe, obezbijeđenog promidžbenog materijala, potom i stalne službe koja brine o špilji i njenoj okolici. Važno je osigurati i kontinuirani monitoring, kontrolirati broj posjetilaca (dnevni, sezonski ili uz potpunu obustavu u određenim periodima npr. zbog opasnosti od iznenadnih bujica, hibernacije ili formiranja porodiljnih kolonija šišmiša), neprestano ulagati u inoviranje sadržaja, edukaciju vodiča i potrebe ciljnih skupina posjetilaca – istaknula je.

Zapravo, i planiranje turističkog uređenja speleoobjekata najbolje je, kaže, napraviti shodno interesima i očekivanjima potencijalnih posjetilaca, odnosno turista, koji mogu biti zainteresirani samo za posjet turistički uređenim špiljama ili pak samo neuređenim špiljama.

– Zatim, posebni sadržaji mogu se ponuditi tzv. zahtjevnim speleoturistima uz stručne vodiče i odgovarajuću opremu, dok posebnu skupinu čine speleolozi koji su završili speleološku školu i članovi su speleoloških udruga a turistima se smatraju samo ukoliko posjećuju špilje/jame rekreativno, bez namjere istraživanja – kazala je.

Kako je naglasila, turističko uređenje špilje je ozbiljan pothvat kojem prethodi opsežna valorizacija speleološkog objekta i okolnog područja. Prekomjerni broj posjetilaca može imati negativni utjecaj na živi svijet špilje, zbog toga je neophodno napraviti stručni elaborat i obavljati redoviti monitoring.

Primjerice mogu se mijenjati fizičko-kemijski parametri zraka i/ili vode (temperature, vlaga), uslijed prekomjerne/neprestane ili loše odabrane rasvjete može doći do razvoja lampenflore, biološkog onečišćenja (unosa mikroorganizama, spora, sjemenki), eventualnog zagađenja (npr. stare baterije, plastični materijal), oštećenja sedimenta i speleotema te buke.

U Bosni i Hercegovini (u oba entiteta) predhodno su, kako navodi, za nekoliko turistički uređenih špilja napravljena opsežna istraživanja odnosno valorizacija (npr. Megara na planini Bjelašnici, Vjetrenica u Popovom polju); neke špilje su bile uređene prije posljednjeg rata i čeka se njihova obnova, jedna od njih je Resanovačka Ledenica u općini Bosansko Grahovo, špilja izuzetne ljepote i važan tipski lokalitet.

Za sadržaje koje nudi turistički uređena špilja kaže da trebaju biti pažljivo osmišljeni, u prvom redu edukacijski, uz nastojanje da budu važni i za promidžbu lokalne zajednice.

Kao primjer navodi špilju Vjetrenicu u Zavali u Popovu polju za koju ističe da je (uz Postojnsku jamu u Sloveniji) vodeća u Evropi i svijetu po bioraznolikosti špiljske faune. Vjetrenica je proglašena Zaštićenim pejzažem i nominirana je na Listu svjetske baštine UNESCO.

Od ukupne duljine kanala od preko 7000 m, oko 600 m je otvoreno za posjetioce dok u preostali dio mogu ući obučeni speleolozi/speleoronioci i znanstvenici. U neposrednoj blizini Vjetrenice nalazi se Biospeleološki muzej – Vjetrenica, prvi takav u regiji, na čijoj su uspostavi radili su JP “Vjetrenica”, Udruge ADIPA (Hrvatska) i BIOSPELD, uz pokroviteljstvo Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Lijep primjer su i Bijambarske pećine u Kantonu Sarajevo (Zaštićeni pejzaž Bijambare; Natura 2000 područje) jedno od omiljenih izletišta, mjesto gdje se promoviraju prirodne ljepote Nišićke visoravni uz bogatu ponudu lokalnih proizvoda. Istraženo je sedam speleoobjekata, turistički je uređena Srednja Bijambarska pećine, koja je i tipski lokalitet za dvije vrste podzemnih kornjaša (Coleoptera) te značajno stanište više vrsta šišmiša, a stazom je povezana sa Gornjom Bijambarskom pećinom.

– Svakako da turističko uređenje špilja (uz stručni nadzor, monitoring), stalnim obogaćivanjem sadržaja, može značajno doprinijeti ekonomskom razvoju toga područja. Najprije je potrebna edukacija o značaju špilja i njihovog živog svijeta, tek potom i njihova turistička promidžba. Posjetioci će tad sigurno više biti zainteresirani za posjetu nekoj od turistički uređenih špilja, pročitati zanimljive edukacijske table, vidjeti i naučiti nešto novo, potom upoznati i lokalne proizvode toga kraja – kazala je.

Profesorica Lukić Bilela ističe da se u Bosni i Herecgovini još uvijek mali broj stručnjaka bavi istraživanjem i zaštitom podzemnih staništa i njihovog biodiverziteta.

Pri tome misli na visokoobrazovani kadar, znanstvenike iz oblasti biologije, hidrologije, geologije itd. Međutim, taj se problem uspješno prevazilazi međuregionalnom i međunarodnom suradnjom, u okviru multidisciplinarnih timova.

Primjerice, već trinaest godina se održava međunarodna speleološka i speleoronilačka ekspedicija “Ponor Kovači – Izvor Ričine”, u organizaciji SD “Mijatovi Dvori” iz Tomislavgrada i suorganizaciji Udruženja BIOSPELD iz BiH te ADIPA iz Hrvatske.

To je godinama mjesto okupljanja znanstvenika, stručnjaka, studenata, speleologa i speleoronilaca koji zajedno istražuju, razmjenjuju iskustva i redovito, tijekom cijele godine surađuju na različitim projektima.

U speleološkim istraživanjima sudjeluju za to educirani speleolozi, koji djeluju kroz speleološke udruge, s glavnim ciljem izrade speleološkog nacrta te znanstvenici i stručnjaci različitih profila, ovisno o specifičnim ciljevima znanstvenog istraživanja.

– Prema tome, zaštitom speleoloških objekata aktivno se bave speleološke udruge te udruženja koja se bave općenito zaštitom prirode. Oni su zapravo i najbrojniji, možda i najpouzdaniji zaštitnici špilja jer u prvom redu istražuju špilje svojega zavičaja, povezani su s lokalnim zajednicama, najbolje mogu pratiti stanje na terenu, primijetiti bilo kakvu negativnu pojavu, obavijestiti one koje je potrebno i povesti ekspertne timove na mjesto događaja. Mogu sudjelovati u monitoringu npr. šišmiša, uzorkovati materijal na zamolbu stručnjaka i općenito biti autoritet u svojoj lokalnoj zajednici, a takvih primjera dobre prakse imamo puno u Bosni i Hercegovini (SNIK ATOM Zavidovići, SD “Mijatovi dvori” Tomislavgrad, “Zelena brda Trebinje”, “Ponir” i “Netopir” iz Banjaluke i mnogi drugi). Njihov angažman je jako važan, jer uz istraživanja, organiziraju i speleološke škole koje osposobljavaju mlade za speleološka istraživanja, odnosno buduće speleološke pripravnike i speleologe. Kod nas je polaznika daleko manje nego u zemljama regije i to je svakako nešto na čemu treba kontinuirano raditi – istaknula je.

Naglašava da su špilje često dostupne kako dobronamjernim planinarima i rekreativcima, tako i nedobronamjernim posjetiocima koji tamo odlažu otpad (krupni otpad, građevinski i klaonički otpad, često i ostatke minsko-eksplozivnih sredstava), oštećuju speleoteme, postavljaju zamke za špiljsku faunu u svrhu kolekcionarstva i trgovine rijetkim i ugroženim vrstama.

– Ovdje bih nažalost spomenula i neke evropske znanstvenike koji su bez dozvole za istraživanje uzorkovali u špiljama BiH ili su čak imali dozvolu ali su prikupljali znatno više uzoraka nego je navedeno u dozvoli, kršeći time ne samo zakon, nego i etički kodeks znanstveno istraživačke djelatnosti – kaže.

Kako naglašava prof. dr. Lukić Bilela, nedostaje nam građanska svijest o važnosti zaštite prirode, o značaju speleoloških objekata, vrijednosti podzemnih staništa i njihovog iznimnog biodiverziteta.

– Potom socijalna osviještenost i pomak sa antropocentričnog i egocentričnog u ekocentrični sustav vrijednosti usmjeren na prirodu. U konačnici nedostaje nam edukacija, ne samo u ovoj oblasti, nego temeljno i opće obrazovanje što je došlo do izražaja tokom pandemije Covid-19. Kad ljudi nisu usvojili osnovne pojmove o zaraznim bolestima i značaju cjepiva kako da očekujemo senzibilitet prema podzemnim staništima i ugroženoj fauni o kojoj realno, većina ljudi ima maglovite ili čak nikakve predodžbe – mišljenja je.

Međutim, kako je kazala prof. dr. Lukić Bilila, senzibilitet se postupno stvara, ranom i kontinuiranom edukacijom koja treba započeti još u vrtićkoj dobi a potom se intenzivirati kroz školovanje – u okviru plana i programa različitih predmeta, pri čemu posebnu ulogu zauzima STEM obrazovanje.

– Tu je zatim organiziranje škola u prirodi, ljetnjih škola i kampova, interaktivnih radionica i brojnih drugih oblika formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja. Potrebno je ustrajno pružanje informacija svim dobnih skupinama o iznimnom biodiverzitetu koji posjedujemo i koji trebamo čuvati, uz objašnjenje zašto čuvati. Vrlo je važno uključivanje stručnjaka koji će na jednostavan i zanimljiv način približiti ljudima znanja o podzemnoj fauni, osjetljivosti podzemnih ekosustava, pri čemu esencijalnu ulogu imaju mediji. Na medijima stoga leži odgovornost pažljivog biranja sugovornika, jer će pogrešna, nejasno predočena, nedovoljno objašnjena i neprovjerena informacija donijeti puno štete. Vrijeme je da počnemo učiti na iskustvu i okrenemo se stručno vođenoj zaštiti podzemnih ekosustava i prirode općenito – ističe u razgovoru za Fenu dr. Lada Lukić Bilela redovna profesorica na Odsjeku za biologiju Prirodno matematičkog fakulteta UNSA i potpredsjednica Biospeleološkog društva u Bosni i Hercegovini (BIOSPELD).