Pusić: Dodik se okrenuo Rusiji zbog sumnjivo stečenog bogatstva

Ministri vanjskih poslova EU nisu se protekle sedmice saglasili oko uvođenja novih sankcija Rusiji, koje se odnose na energetski sektor te zemlje. Naime, Njemačka i Nizozemska poručile su da EU previše zavisi od ruske nafte i da se u tom smislu mora razmisliti o daljim potezima. Jesu li ovo prve pukotine među državama članicama EU kada je riječ o sankcijama Moskvi, uvedenim nakon ruske agresije na Ukrajinu.

Evropa je ovisna o uvozu energenata iz Rusije

„Nisu“, kaže za portal Autonomija nekadašnja ministrica vanjskih poslova Hrvatske i profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Vesna Pusić.

– Tokom posljednjih trideset godina, Evropa je postala veoma ovisna o uvozu energenata iz Rusije. Ovo će trajati dugo, i zato Evropa mora pronaći alternativne načine opskrba energijom; u suprotnom, postojeće stanje moglo bi izazvati pobunu unutar same Evrope – smatra Pusić.

Pusić ističe kako se Evropa uljuljkala u eri u kojoj je bila uspješna i politički i ekonomski, dok je na naše ratove gledala kao na tranizcijske sukobe na svojoj margini.

– Uzimala je ruske energente, ruski oligarsi su svoje novce držali u evropskim bankama, a mnogi evropski faktori bili su direktno ili indirektno korumpirani ruskim novcem. Neka od njihovih imena znamo. Evropa će sada morati da se vrati u period prije devedesetih godina 20. stoljeća, kada su i profili evropskih političkih lidera bili neusporedivo značajniji nego danas. Efikasno suprotstavljanje režimu Vladimira Putina i jedinstvo Zapada su imperativ; baš kao što je imperativ racionalno i postepeno oslobađanje Evrope ovisnosti od Rusije i njenih energenata – smatra Pusić.

Pusić kaže kako će sankcije ostati na snazi sve dok na vlasti u Moskvi bude Vladimir Putin.

– Iako se nadam da rat neće tako dugo trajati, u ovom momentu, nažalost, ništa ne ukazuje na to da bi se taj sukob mogao uskoro završiti. Pregovori su više pokušaj ostavljanja „umjetničkog dojma“, nego što tu netko istinski sa nekim pregovara. Možda postoje razgovori iza kulisa, ali efekta teško može biti u ovom momentu kaže Pusić.

Strah od trećeg svjetskog rata

Bivša minstrica ističe kako Zapad može puno više učiniti da pomogne Ukrajini.

– Očekivano je da i ukrajinski predsjednik i građani te zemlje žele da se u ovom času povuče što drastičniji i što radikalniji potez; tim prije što su pod bombama. Životi građana su ugroženi i oni vjeruju da bi najefikasnija pomoć bila NATO intervencija. Što bi to značilo? Na djelu su dva argumenta: prvo, NATO ne može intervenirati, jer bi to izazvalo treći svjetski rat; drugo, veoma validno i realno je da je taj rat zapravo već počeo i da je ovo što se događa Ukrajini nastavak politike koja nije dovoljno oštro reagirala ni kada su Rusi napravili invaziju na Donjeck i Lugansk, ni kada su anektirali Krim, ni kada su na teritoriju susjeda formirali svoje marionetske državice. Vjerovalo se da je riječ o akciji ograničenog dometa, koja će se na tome i završiti. Naravno, postoji i teza da će Ukrajina, ako se sada adekvatno ne reagira, biti uništena, a da će Putin krenuti dalje u osvajačke pohode ka državama članicama NATO. Što će se onda dogoditi? Zapad se kune da će braniti svaki kvadratni metar NATO teritorija, ali i tu je realna dilema: da li se time riskira ulazak u opći rat ili je riječ o nesposobnosti i nespremnosti da se shvati da je opći rat već počeo – pita Pusić

Pusić navode kako se Rusija na duži rok isključila iz svjetskog poretka.

– Dok je Putin na vlasti, Rusija se neće tamo vratiti. S obzirom na sve što čujemo i što možemo pročitati, pitanje je što je uopće ruski cilj. Kroz cijelu svoju povijest, Rusija je lavirala između samoizolacije i misticizma i evropske prisutnosti. Misticizam o kojem govorim katkada je bio pravoslavni, religijski, a katkad politički – kao u vrijeme Staljina, na primjer. Ruska kultura jedan je od temelja evropske kulture. Ona je dio Evrope. Ipak, Rusija i SSSR pobili su, prognali ili zatočili veliki broj svojih najvećih i najuglednijih pisaca i pjesnika – kremu kreme evropske kulture. Hoću reći da je taj odnos dosta kompliciran i time što je Rusija u svojoj povijesti često imala razdoblja odmicanja od evropske kulture. Čini se da je ovo jedno od tih razdoblja, to jest da je Rusija trenutno odabrala odlazak u prostor samoizolacije. Kada će odatle izroniti, ne znam. Znam samo da je predsjednik Putin Rusiju osudio na takvu poziciju. Unutar same Rusije na djelu je vrsta restaljinizacije, pa ako danas u Moskvi netko javno kaže da se u Ukrajini vodi rat, što gledamo svakoga dana, riskira da dobije petnaest godina zatvora. Sve što se događa velika je tragedija i za samu Rusiju – smastra Pusić.

Pokušaji prijetnji ruskih zvaničnika

Pusić smatra da je agresija Rusije na Ukrajinu protivna je svim interesima Kine – kako političkim, tako i ekonomskim.

 Put svile, ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju, projekt Sedamnaest plus jedan… Sve propada! Kroz ekonomski uspjeh, Kina želi širiti politički utjecaj. Kako? Kroz akt o slobodnoj trgovini. Ruska agresija na Ukrajinu cijeli je taj prostor okupirala. Gdje je sada slobodna trgovina? Kako uopće razgovarati o slobodnoj trgovini kada usred prostora za koji je Kina bila zainteresirana bijesni rat? – ističe Pusić.

Nedavne šokantne izjave ruskog ambasador u BiH Igora Kalabuhova u kojima je otvoreno prijetio BiH, ali pitao i „otkud vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske…?‘, Pusić shvata kao pokušaj prijetnje.

– Da li je to i u kojoj mjeri doista u skladu sa stavom ruskih vlasti ili je, pak, riječ o pokušaju da se ruski ambasador, radikalizujući vlastitu poziciju u smislu pokazivanja da je „papskiji od Pape“, dodvori svojim šefovima? Sa tim barem imamo iskustva. Što god da je, riječ je – za početak – o ogromnom bezobrazluku, zbog kojeg se strani diplomata obično odmah izbaci iz zemlje domaćina. Ono što me više brine od navedene izjave je pismo što ga je objavio bivši predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev, u kojem se on prijetećim tonom obraća Poljskoj. Ako, pritom, u obzbir uzmemo nedavno objavljeno istraživanje, koje pokazuje da nešto više od sedamdeset procenata ruskih građana vjeruje da bi Poljska mogla bila zemlja koju bi Rusija sljedeću napaa – upozorava Pusić.

Pusić smatra kako je rusko društvo prestravljeno i da se nekakva velika pobuna protiv Putinovog režima u ovom času ne može očekivati.

– Zato me i brine ruska prijetnja Poljskoj. Širenje ruske agresije je tema o kojoj se u Rusiji, među elitama, očito ozbiljno raspravlja.. Što bi bilo kobno i što ide u prilog tezi s početka našeg razgovora: da li je doista treći svjetski rat već počeo – kaže Pusić.

Putin je sličan Miloševiću

Bivša minstrica se slaže s analogoijama između Putina i Miloševića.

– Miloševićev ratni zločin baziran je na kultu ličnosti, na snažnom nacionalizmu i teritorijalnim aspiracijama prema susjedima, veoma sličnim ruskim. Razlika je u tome što je, u usporedbi sa Rusijom, rat na prostoru nekadašnje Jugoslavije bilo mnogo manjih razmjera. Naravno, nama čiji su životi bili ugroženi sve je djelovalo jednako strašno. Sa druge strane, sam NATO se veoma dugo dvoumio: nije reagirao ni nakon Dubrovnika, ni nakon Vukovara, Sarajeva, Srebrenice… Tek kada je Slobodan Milošević počeo voditi svoj četvrti rat, kada je pedeset procenata albanskog stanovništva na Kosovu bilo prinuđeno dati se u bijeg, tek tada se NATO odlučio intervenirati na zemlju koja je po svojoj veličini beznačajna. To nisu, dakle, odluke koje se donose brzo, lako i jednostavno; čak i u navedenim okolnostima. Oni koji donose takve odluke odgovaraju i svojim državama i svojim biračima, kojima moraju reći – evo, zbog toga smo ušli u rat. A to nije lako – smatra Pusić

Pusić napominje kako j Rusija je i do sada koristila Srbiju ili određene političare u Srbiji za ostvarenje vlastitih političkih i drugih ciljeva, čime je, u smislu destabilizacije regije, upravo u toj zemlji bila najvidljivije i najaktivnije prisutna.

– Naravno, i Milorad Dodik je važan instrument u ruskim rukama, ali Srbija ostaje ključna ruska baza. Političari u Srbiji danas svjedoče činjenici da su ljudi za koje su do jučer vjerovali da su svemoćni i nedodirljivi – predsjednik Putin, na primjer – dobili prilično oštre sankcije Zapada, te da na vidiku nema opcije kako ih se osloboditi. Ako su takvu kaznu doživjeli „svemoćni“ Putin, ruski oligarsi i političari, onda balkanski destabilizatori mogu samo misliti kako bi oni prošli. Njih je puno lakše sankcionirati. Najzad, pitanje je koliko Rusija ima vremena i interesovanja da se u ovakvom momentu bavi našim destabilizatorima i njihovom zaštitom na koju su oni računali i u što su se pouzdavali – ističe Pusić.

Pusić ističe kako je Dodik tražio zaštitnike u Rusiji, jer je znao da ne može očekivati pomoć

– Nikada nisam mislila da je Dodik glup; mislila sam da je lovac u mutnom, oportunist, čovjek koji se zahvaljujući politici veoma obogatio, ali ne i budala. Dodik je zaštitnike tražio u Rusiji, jer je znao da ne može očekivati pomoć Zapada u očuvanju svog sumnjivo stečenog bogatstva. Čim je shvatio da su se stvari okrenule na ozbiljno, Dodik se, tijekom razgovora sa njemačkom ministricom vanjskih poslova, praktično raspitivao kako bi BiH što prije mogla naći u EU. Evo dokaza da se naši regionalni destabilizatori ne uzrujavaju zbog svojih država; uzrujavaju se zbog sebe. Njih se dojmila osobna sudbina Putina, koji je šef velike zemlje od 140 milona ljudi i, ako ga Zapad izolira, ostati će živjeti u toj izolaciji još neko vrijeme. A što će oni? Gdje će se izolirati? Nemaju kud. Niti jedna od zemalja u regiji nema druge opcije do Evrope. Ako ni zbog čega, onda zbog zemljopisa – pita Pusić.