Berko Zečević: Ideologija i koncept “sami smo sebe granatirali na Markalama” prisutan je danas u Ukrajini

Za historiju ne ostaje to na koliko je godina osuđen Radovan Karadžić, već samo konstatacija da je on osuđen na zatvor i da su u regiji Srebrenice vojne i policijske snage pod njegovom kontrolom izvršile genocid, poručio je Berko Zečević, sarajevski profesor, vojni ekspert te vještak i svjedok u procesu protiv Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom.

Zečević se prisjetio nekih od momenata tokom svjedočenja u Hagu, a povodu godišnjice prvostepene presude (2016) kojom je Karadžić proglašen krivim za genocid i osuđen na 40 godina zatvora. Posebno upečatljivo za Zečevića je, kako je kazao, bilo to što su savjetnici Karadžića bili ljudi koje je poznavao još prije rata.

Zorica Subotić, iz Karadžićevog tima, Zečevićeva je kolegica prije početka rata. Kazao je kako je bila odličan balistički stručnjak, ali je “uzela da brani ono što je neodbranjivo”.

– To je kolegica s kojom sam dugo godina bio dobar, ona je bila udata za mog profesora, zajedno smo bili na postdiplomskom studiju, viđali smo se i kasnije. Vi dođete na sud i vidite praktično tu osobu kako sjedi i daje podršku čovjeku koji je bio, objektivno, kreator političkih i generalno nadgledao vojne i policijske aktivnosti za vrijeme rata 1992-1995. – kazao je Zečević.

Lista sa 260 pitanja za Zečevića na suđenju Karadžiću

Prisjetio se također i momenata u pauzi jednog od svjedočenja, kada je zbog problema s kičmom morao hodati sudnicom te je prišao na metar do stola Subotić i na njenom stolu primijetio listu sa 260 pitanja koja su pripremljena za njega.

– Bio sam u nekom trenutku šokiran obimom pitanja koja bi meni trebala biti postavljena – kazao je Zečević.

Prisjetio se i susreta s Karadžićem u sudnici Haškog tribunala.

– Posmatrao sam ga kao jednog čovjeka koji se našao u okruženju u kojem nije briljirao. Osjećao sam da on pokušava da preuzme kontrolu nad cijelim procesom. Pošto je bio već u zatvoru, dugo je proces trajao, osjetilo se da on ne može da prihvati da on više nije osoba “broj jedan”, koja odlučuje o sudbini miliona ljudi, i koja ne donosi odluke. Sada je praktično samo imao priliku govoriti u onom trenutku kada mu sudije dopuste da on pita svjedoke ili vještake. Pošto je izvanredno inteligentna osoba, on je pokušao tom svojom vještinom verbalne komunikacije da preuzme kontrolu. Na njegovu žalost, ja nisam dopustio ni u jednom trenutku da on preuzme kontrolu nad samim svjedočenjem – istakao je Zečević.

Kada je riječ o presudi Karadžiću, podvukao je kako godine zatvora koje je Karadžić dobio nisu toliko značajne koliko je suština same presude.

– Jer koliko godina zatvora vrijedi jedna ubijena žena, jedna silovana žena, koliko godina vrijedi jedno ubijeno dijete, mladić, vojnik, da li Srbin, Hrvat ili Bošnjak, to je nemjerljivo. Za mene je ključno da je Sud donio odluku da ono što je Karadžić radio, da je to protivno svim ženevskim konvencijama o ratovanju, da je osoba koja je pokušala da izazove destabilizaciju međunarodno priznate države i koja je bila u neposrednoj blizini grada Sarajeva koje je četiri godine nemilosrdno granatirano – poručio je Zečević.

Podvukao je kako “za historiju ne ostaje koliko je on godina osuđen već samo konstatacija da je on osuđen na zatvor i da su u regiji Srebrenice vojne i policijske snage pod njegovom kontrolom izvršile genocid na određenom prostoru, protiv civilnog stanovništva”.

Zečević je u Hagu svjedočio kao balistički vještak u slučaju masakra na sarajevskoj pijaci Markale, koji je izvela Vojska Republike Srpske (VRS) i u kojem je ubijeno 68, ranjeno 142 građana Sarajeva, a za koji je Karadžićeva odbrana tvrdila da iza njega stoji Armija BiH.

Logika izvrnutog mentaliteta vođa

Advokati Karadžićeve odbrane pokušali su dovesti u pitanje Zečevićev integritet kao stručnjaka, a sve to je, kako je sam istakao, s ciljem da se stvori jedna lavina usporavanja presuda Međunarodnog suda u Hagu, te da se u konačnici “dokaže” da je Armija BiH, koja je branila integritet teritorije BiH i bila legalna organizacija po međunarodnom pravu, sada vojna organizacija koja je ubijala vlastiti narod.

– Taj sistem, taj koncept razmišljanja, takva ideologija sada se primjenjuje i u Ukrajini. Tamo isto tako se nemilosrdno uništavaju urbani dijelovi Ukrajine i govori se da oni koji pucaju ne pogađaju urbane dijelove, nego odjedanput neka strana, a koja može biti samo ukrajinska, ubija vlastiti narod. To je logika jednog izvrnutog mentaliteta vođa. Gdje god nedostaje demokratija, gdje imate uskogrudu i jednostranačku partijsku organizaciju, možete u nekom momentu da očekujete takav rezultat intelektualnog razmišljanja. To je klasika, klasika sistema kada oni koji imaju nadmoć u vojnoj sili, pokušavaju da neselektivno djelovanje artiljerijski, minobacački i aviobombama na urbane dijelove predstave ne kao djelovanje njihove vojne sile nego djelovanje onih koji se brane i pokušavaju da prežive u tom okruženju – pojasnio je Zečević.

Zečević je dodao kako je nakon rata pokušao javnosti i političkim strukturama dokazati da se mora biti više ofanzivan u smislu prezentiranja onoga što se desilo, u kotekstu savremenih komunikacijskih sistema i interneta, odnosno objasniti ljudima na jedan interaktivan način šta se dešava kad jedan artiljerijski ili minobacači projektil djeluju u urbanoj zoni, odnosno šta se dešava sa objektima i ljudskim tijelom.

– Nažalost, u proteklom periodu naišao sam na veoma slabu podršku u tom smislu, međutim u posljednjih par godina imao sam sreću da me podrže privatna lica i dobijem neku podršku. Očekujem u narednih godinu dvije da ću prezentirati vizuelno i staviti na internet dostupne podatke o tome šta se stvarno dešava kad jedan artiljerski ili minobacački projektil eksplodira. Radim na tome već tri godine, treba mi još godina i po do dvije da pokušam završiti. Trajanje će zavisiti od finansijskih sredstava – zaključio je Zečević.

Radovan Karadžić osuđen je 24. marta 2016. godine na kaznu od 40 godina zatvora za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Tri godine kasnije, Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) potvrdilo je presudu Radovanu Karadžiću za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i povećalo kaznu s 40 godina na doživotni zatvor.

Čitanje presude predsjedavajućeg Vijeća, danskog sudije Vagna Joensena, kojom je osuđen na provođenje ostatka života iza rešetaka, bivši predsjednik Republike Srpske i Srpske demokratske stranke pratio je bez gotovo ikakve reakcije.

Karadžić počinio zločine učešćem u četiri udružena zločinačka poduhvata

Predsjedavajući Vijeća danski sudija Vagna Joensen rekao da smatra da je prvostepena kazna od 40 godina zatvora bila neadekvatna “s obzirom na neviđene razmjere i brutalnosti zločina”. Sudija Joensen je također rekao da je kazna neadekvatna kada se poredi s osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.

Karadžić je pravomoćno proglašen krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca.

Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Karadžić počinio zločine putem učešća u četiri udružena zločinačka poduhvata i to u udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo, i to činjenjem zločina u općinama širom BiH te u udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva.

Isto se odnosi na njegovo učešće u udruženi zločinački poduhvat s zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u udruženi zločinački poduhvat eliminisanja bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije Den Prade, bilo je stava da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bosanskohercegovačkih opština.