Hektari obradive zemlje u FBiH su neiskorišteni, umjesto da sijemo, ovisimo o uvozu

U Federaciji Bosne i Hercegovine je više od 700 hiljada hektara obradivog zemljišta, a poražavajuće je da je oko 40 posto svake godine neiskorišteno. Prema riječima Nedžada Biće, predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH, Posavina je žitnica koja je prije rata hranila cijelu Bosnu i Hercegovinu i još izvozila, a danas se sije tek tridesetak posto.

Na zemlji se radi 50 posto manje nego prije rata

– Masa je obradive zemlje koja svake godine ostane neiskorištena, a razloga je dosta. Imate ljude koji hoće da rade na zemlji, ali nemaju svoje zemlje, dok oni koji je imaju ne žele da siju, sade, ali ni da tu zemlju daju pod zakup drugome. A ako nekome ustupite zemlju da sije bez ugovora, onda taj poljoprivrednik ne može da aplicira za poticaj. U sistemu je zabilježeno da se obrađuje oko 2.900 hektara kultura, a koji je stvarni broj, to niko ne zna jer imate ljudi koji se bave poljoprivredom, a nigdje nisu zavedeni – govori nam Bićo.

Dodaje kako se u svakom slučaju sada 50 posto manje radi na zemlji nego prije rata.

– Posavina je i danas većim dijelom žitnica, ali to nije ni blizu prijeratnog. Oni su radili prije rata i dosta povrća, međutim sada su se uglavnom okrenuli žitu. Možda procenat-dva da se sada uzgaja paradajz, paprika, to uglavnom rade ljudi za svoje potrebe – govori nam Bićo.

Upitali smo zašto stanovnici Bosne i Hercegovine, iako imaju sve predispozicije, ne žele da uzgajaju povrće, voće, da se bave poljoprivredom, već ovisimo o uvozu.

“U RS-u postoji porez na zemlju”

– Pa ima dosta ljudi koji žele da siju, a nemaju svoje zemlje, a sa druge strane nije mali broj onih koji imaju obradive površine, ali ne žele da sade, ne žele ni da je ugovorom iznajme za sijanje drugima ili daju u zakup, ali on bude toliko skup da se ljudima ne isplati tu sijati. Treba vlast da poduzme nešto. Da natjera te koji imaju obradivu zemlju da je siju, ako neće, neka je nekome daju da radi ili ako neće ni to, neka ga država oporezuje, pa neka taj novac ide za poticaj poljoprivrednicima. U RS-u postoji porez na zemlju i svako ko neće da obrađuje svoju zemlju plaća porez. Nije to neka cifra, ali ima obavezu plaćanja, ako prođe duži rok da nije platio porez na zemlju, ona se izuzima i doviđenja – govori nam Bićo i dodaje:

– Imamo mi vrijednih ljudi, ali niko neće da im pomogne. Imamo dovoljno obradivih površina, država treba da se malo pozabavi da im se dodijeli ta zemlja. Kantoni, općine, ko već gazduje sa tom državnom zemljom, neka oslobode ljude koji žele da se bave poljoprivredom od nameta, plaćanja, zakupnina i ostalog. Općine trebaju da stave državnu zemlju na raspolaganje ljudima. Slušam neke načelnike općina kako kažu da su oni dali ljudima plastenike, sadni materijal… Nisu oni, to su građani platili, to je novac izdvojen iz budžeta općine, a ne njihovog džepa. Nikome oni ništa nisu dali.