Profesor Bajtal: Svi koji nas uvjeravaju da smo sretni, svjesno nas lažu

Bosna i Hercegovina je na 63. mjestu od 146 zemalja svijeta obuhvaćenih svjetskim izvještajem o sreći. Sretniji od Bosanaca i Hercegovaca su stanovnici Slovenije, koji su na 29., Srbije (47.) i Hrvatske (59. mjesto).

Peti put uzastopno najsretnije stanovništvo imaju Finska, Danska i Švicarska, a najnesretniji su stanovnici Ruande, Zimbabvea i Afganistana.

Stalno prisutni

Izvještaj američkih naučnika, sačinjen na osnovu istraživanja “Gallup” instituta, iako je objavljen prije nekoliko dana, prof. dr. Esad Bajtal, sociolog i filozof, smatra zastarjelim, jer je istraživanje rađeno prije nego što je agresija Rusije na Ukrajinu dodatno zakomplicirala političku i ekonomsku situaciju u BiH.

– Čovjek je biće koje sanja sreću. Sreća i nada su stalno prisutni u ljudskoj duši i podsvijesti i svako istraživanje društvene atmosfere uvijek je zanimljivo. Ozbiljna društva trebala bi se time baviti, da vide kako se njihovi građani osjećaju u odnosu na politike koje se provode. U tom smislu, ako smo mi 63., ja, logički i cinički, na kraju krajeva, pretpostavljam da postoje samo 62 nacije – kaže Bajtal.

Voda i šume

Umjesto da brinu o zadovoljstvu građana, vlasti su posvećene sebi i svojim interesima, a najsvježiji primjer je odgovor na inicijativu o ukidanju akciza na gorivo, kojom bi se, barem djelimično, ublažio ogroman udar na životni standard ljudi.

Iako u BiH postoje svi preduvjeti za normalan život, iako ima vodu, šume i polja, pa njeni građani ne bi trebali biti ni žedni ni gladni, ona spada među najsiromašnije i najkorumpiranije države u svijetu. Bajtal kaže da je siromaštvo proizvedeno politički, pljačkom i prevarom.

– Sad ostaje pitanje gdje je tu mjesto sreći, je li se mogla igdje zavući, ima li mjesta za nju. Svako ko nas želi uvjeravati da smo sretni, očito nas svjesno laže i ima razloge zbog kojih to čini – ističe Bajtal.

Bijeg kao odgovor

Organizirano suprotstavljanje nesreći u BiH izostaje, a jedini odgovor za sada je bijeg.

– Neki ljudi su u bijegu zaboravljali i pasoš, pa bi tek na aerodromu vidjeli da im se to dogodilo. Taj zaborav pasoša govori o snazi grča koji ljude spopada u potrebi da se što prije izbave iz svega ovoga. Svako voli svoju zemlju, ali bježi što ne voli ovakvu državu. Ovo je lijepa zemlja, a ružna država koju su ružnom učinili oni koji njome vladaju, jer vladaju sebično, otimački, pljačkaški, lažući, varajući i ponižavajući vlastite građane – zaključuje Bajtal.