Cijena nafte pada, a cijena goriva sve veća. Stručnjak otkriva zašto je to tako!

Dok se svi takmiče u jadikovkama zbog sve veće cijene goriva, još od prošlog četvrtka na burzi cijena nafte malčice krivuda, ali jasno pokazuje kamo ide: prema dole.

Barel najkvalitetnije nafte Brent je sa 137 dolara 7. marta – što je bila rekordna cijena u posljednjih 14 godina – pala “ispod stotice”, na 97,50 dolara, piše DW.

Slično je sa američkom sortom WTI, a makar još malo skakuću, tu se ne vidi neki trend bitnog rasta. Zvuči upravo nevjerojatno da je cijena nafte trenutno već pala na razinu na kojoj je bila prije napada Rusije na Ukrajinu, makar nema baš mnogo optimizma da bi ovaj rat konačno mogao prestati, a još manje da bi bile ukinute sankcije protiv Rusije – što je i kupnju nafte iz te zemlje pretvorilo u rizičan pothvat. Šta se onda zapravo događa?

Razloga ima zapravo više, a kako za postaju ARD objašnjava Carsten Fritsch, stručnjak za sirovine kod Commerzbank, jedan od najvažnijih se može sažeti u jednoj riječi: Iran.

U vijestima iz Ukrajine je mnogima možda promaklo da se i iz Washingtona i iz Moskve čulo kako njihov spor ne smije imati učinka na saradnju Rusije i Irana na njegovom atomskom programu, a time i na novi međunarodni sporazum o atomskim težnjama Teherana. Prevedeno na jezik berzovnih špekulanata, time se otvara put za ukidanje američkih sankcija protiv Irana i povratak te zemlje na svjetsko tržište nafte, objašnjava bankovni stručnjak.

Jer treba razumjeti i kako se stvara cijena: ne realnom kupnjom, nego su dobar dio potražnje i špekulacije gdje se računa da će cijena nafte rasti. A na pomisao na Iran i na njegovu upravo paničnu želju prodavati svoju naftu kako bi oživjela svoju devastiranu privredu, tu i špekulanti brzo shvate da bi tu lako mogli opeći prste. Drugi je razlog priroda cijene sirovina kao što je nafta: nje zapravo ima, ali je pitanje po kojem trošku ona može biti eksploatirana.

To doduše može nešto potrajati, ali kod cijene od preko 100 dolara se itekako opet isplati metoda frackinga. To se osobito odnosi na nalazišta u SAD: mnoga su prekinula eksploataciju u doba korone, ali što je cijena veća, to ih opet više počinje s radom. Nije dobro, ali je ovdje dobro I onda je tu još jedan razlog: korona u Kini. Ta zemlja dosljedno provodi politiku “nula tolerancije” tako da se sad opet zatvaraju pogoni, uvodi se lock down i sve se zaustavlja.

To nije dobra vijest za svjetsko gospodarstvo i čitav lanac opskrbe, ali jest definitivno uzrok manje potražnje nafte na svjetskom tržištu. Je li onda tih 137 dolara za barel bio rekord koji ove godine više neće biti nadmašen? Tu su svi oprezni: kad bi ekonomisti to doista sigurno znali, baš svi bi onda bili i milijunaši. Ali Robert Rethfeld iz Wellenreiter Investa za ARD misli: Kina je čak i u svom planu gospodarskog rasta za ovu godinu predvidjela “samo” 5,5% i kad se sve zbroji i oduzme, on nipošto ne bi uložio svoj zadnji cent u špekulaciju da će cijena nafte opet rasti.

“Ovaj vrhunac od 137 bi s velikom vjerojatnošću mogao biti rekord ove godine.” U povijesti su sve krize povezane s naftom – od rata Izraela i Egipta i zatvaranja Sueskog kanala pa do Kuvajta i rata protiv Iraka pokazale: cijena nafte u pravilu eksplodira već onda kad špekulanti očekuju najgore. Kad se to dogodi, onda se zna na čemu smo, a vremenom se pojavljuju i alternative. Ali kad ćemo to vidjeti i na našoj benzinskoj pumpi – to je mnogo teže pitanje, piše DW.