Potresne priče: Morali otići, ali srcem ostali u Ukrajini

Nepregledne kolone izbjeglica svakodnevno odlaze u Evropsku uniju. Dosad je Ukrajinu napustilo više od dva miliona ljudi. Ovo su priče nekih od njih koji su morali otići, ali su srcem i dalje ostali u Ukrajini.

Vijera je upravo kročila na poljsko tlo. Šestero, samo iz njene porodice, pobjeglo je iz ukrajinskog Černigiva. Na granici čekaju autobus da dođe po njih. Napolju vjetar, temperatura ispod nule, no ništa naspram granatiranja od kojeg su pobjegli.

“Kuća je izgorjela, zato smo morali da se odatle izvučemo. Ovdje isto ne znamo šta nas čeka, ali se bar ne puca. Unuci, djed su ovdje, muževi, sinovi su ostali tamo pomagati, braniti, volontirati, čuvati grad. Mislim da nismo ovdje na dugo, naravno da ćemo se truditi da se vratimo nazad. Čim prestane pucati idemo svojoj kući”, kazala je Vijera, izbjeglica iz Ukrajine.

Vijerina porodica odlučuje krenuti pješke ka registracijskom centru, udaljenom desetak kilometara od graničnog prijelaza Przemysl. Autobusi ovdje odlaze, dolaze. Odvode Ukrajince daleko od domova.

U jednom zatičemo Ljubu, učiteljicu iz Kijeva. Najgore je kaže bilo noću. “Bombardovanje, rakete, nikad nismo znali šta je sljedeće”. Odlazi u Francusku, ali srcem, ostala u Ukrajini.

“Nadam se da ću se vratiti za dvije sedmice. Ja se nadam da će tad završiti. To je moja domovina, a sada su takva vremena da smo morali pobjeći kako bismo preživjeli, samo da preživimo. A onda ćemo se vratiti. Ja ću se vratiti, za ostale ne znam. Sada idemo prijateljima u Francusku koji su nam ponudili pomoć. Vidite ovu djevojčicu i ovog dječaka, oni idu sa mnom, nadam se da ću ih spojiti s njihovom rodbinom. Ovdje smo sada, sigurni smo, molimo za našu domovinu, naše prijatelje i sve koji su ostali tamo”, kazala je Ljuba iz Kijeva.

Thomas, vozač autobusa, kaže ne spava gotovo nikako. S trojicom kolega stara se da izbjeglice sigurno stignu i do Danske. Imaju prevodioca kako bi mogli komunicirati s Ukrajincima. Za djecu imaju spremne i igračke.

“Sve ove igračke smo dovezli u autobusu iz Danske. Sve su ovo pokloni koje smo pripremili u slučaju da u autobusu bude djece. Naravno sve ovo nosimo u autobus, dajemo im, jako je dug put do Danske. Biće više od 20 sati do granice, kao i dodatnih tri ili četiri sata dok ne stignemo na krajnje odredište gdje će ovi ljudi boraviti”, kaže Thomas.

Thomas priča kako su danske vlasti već pojednostavila procedure prijema izbjeglica iz Ukrajine. Već postoje zvanični prihvatni centri. Radi se na tome da što skorije počnu dobivati i dozvole za rad, kao i mogućnost da se djeca školuju. Sličan je slučaj u većini evropskih zemalja. A Ukrajinci samo žele da se vrate svojim kućama, makar i porušenim.