Zbog nevakcinisanja širenje epidemije u BiH

Pad procenta vakcinacije u BiH doveo je do pojave epidemije morbila ili malih boginja. Epidemiolozi upozoravaju da se takav trend mora zaustaviti a roditelji skeptični, strahuju za zdravlje djece.

Samo u Republici Srpskoj za posljednjih šest mjeseci prijavljeno je preko 2.000 slučajeva oboljelih od morbila ili malih boginja. Institut za javno zdravlje RS prati stanje na cijeloj teritoriji koju pokriva a posebno na području 17 opština gdje je proglašena epidemija. Oboljeli dolaze iz čak 41opštine a najgore je stanje na području Bijeljine gdje ima preko hiljadu oboljelih.

„Samo u januaru 2015. godine, broj oboljelih u nedjeljnom intervalu kretao se između 71 i 117, a u prvoj i drugoj nedelji februara registrovano 87 oboljelih”, kaže načelnica Službe za epidemiologiju u Institutu za javno zdravlje RS, Ljubica Jandrić.

Razlog za ovakav porast broja zaraženih je, jasni su u Institutu, nevakcinisanje ili nepotpuna vakcinacija. Čak 40 odsto oboljelih nema nikakve podatke o vakcinaciji kaže Jandrić. “Institut je svim zdravstvenim ustanovama dostavio dopis odnosno upozorenje da su dužni da pregledaju vakcinalne kartone i provjere status svih lica od navršene jedne godine do navršenih 19 godina života. Nakon toga, s obzirom da se i dalje očekuje obolijevanje osjetljive populacije, neophodno je uz redovni program vakcinacije, provoditi dodatnu vakcinaciju MRP vakcinom (protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka op.a), lica za koja se utvrdi da su nevakcinisana, nepotpuno vakcinisana ili koja nemaju dokaza da su vakcinisana MRP vakcinom”.

Slična je situacija i u Federaciji BiH gdje je u 2014. godini bilo preko 3.000 oboljelih od morbila. Takođe, radi se uglavnom o licima koja ili nisu vakcinisana ili su djelomično vakcinisana. Zakonom je predviđena kazna za nevakcinisanje od 100 do 2000 maraka koja do sada nikom nije izrečena.

Ovdje dolazimo do suštine problema gdje je vakcinacija posljednjih godina postala tema o kojoj se vode rasprave u javnosti “za” ili “protiv” i zbog čega kod roditelja postoji određeni strah od vakcinacije. Tako MRP vakcinu dovode u direktnu vezu sa uzročnikom autizma iako je veoma malo ili gotovo da i nema medicinskih dokaza za takve tvrdnje.

Iskustava je mnogo kada je riječ o vakcinaciji i njenim dobrim ili lošim stranama ali je generalna ocjena da je vakcina iskorijenila mnoge bolesti koje i danas “drži pod kontrolom”.

Sa ovim se ne bi složio jedan Banjalučanin koji, kako kaže zbog osjetljivosti teme i jakih farmaceutskih lobija, ne želi da otkrije identitet. Nije imao dobra iskustva kada je riječ o vakcinaciji djeteta te zbog toga nije nastavio sa programom obavezne vakcinacije.

“Pedijatri daju odobrenje za vakcinisanje djeteta samo na osnovu površnog pregleda djeteta i na osnovu toga da li ima temperaturu ili ne – dajuili pak ne daju odobrenje. Nema nijedne druge provjere poput analize krvi ili analiza imunog sistema djeteta. Moje dijete nije imalo dobar imuni sistem u tom trenutku i nije mogao da primi te umrtvljene bakterije i dogodile su se komplikacije. To ne mora da bude potencijalni problem ali to se ne zna dok se ne urade provjere – koje niko ne radi.”

Za pedijatre ovakva ocjena “ne drži vodu” s obzirom na sve dobre strane vakcinacije i zaštite u daljem razvoju djeteta. Pedijatar Branislav Lolić kaže da je epidemija morbila koja nas je zahvatila “možda i dobro došla kako bi otvorila nekima oči”, s obzirom na višegodišnji negativni trend kada je riječ o vakcinisanju djece.

“Nakon 30 godina rada u ovom poslu siguran sam da je uz penicilin, vakcinacija najveće dostignuće na području medicine, posebno kod nekih teških bolesti. Međutim, sada smo došli u neko drugo doba kada svako odlučuje kako hoće, iako je vakcinacija obavezna. Kada se već priča o detaljnom pregledu djeteta prije vakcinacije, to bi nevjerovatno puno koštalo a i ne postoji način da time predvidite to od čega roditelji strahuju.”

Kao odgovor na ovo, naš sagovornik sa lošim iskustvima u vakcinaciji djeteta, kaže da je od nekoliko doktora, domaćih i inostranih, čuo nekoliko zanimljivih konstatacija koje potvrđuju njegove stavove. “Ovo protiv čega se ljudi sada vakcinišu su bile bolesti koje su mahom uzimale živote u ranijim periodima, i onda kada je vakcinacija protiv toga počela to je imalo nekog smisla. Treba međutim imati u vidu, kažu, da su to bolesti koje su mahom nastajale zbog nepostojanja primarne zaštite, nepostojanja antibiotika, slabe osnovne higijene itd… Danas ti uslovi nisu upitni i onda se postavlja pitanje opravdanosti ubacivanja mrtvih bakterija sa kojima se dijete u 99 odsto slučajeva neće suočiti.”

Vladimir Šušak iz Banjaluke redovno je vakcinisao dijete do prije nekoliko sedmica kada se nakon vakcine protiv difterije, zdravstrveno stanje njegovog djeteta iskomplikovalo. Sada je u nedoumici kako dalje da postupa kada je riječ o vakcinaciji.

“Moje dijete je primilo DiTePer (difterija, tetanus, pertusi op.a) vakcinu i imalo je jaku reakciju na nju. Bekoliko sati nakon primanja vaccine završilo je na tri dana u bolnici. Prema dijagnozi imao je febrilne konvulzije. Redovno smo vakcinisali dijete ali sada strahujemo kako dalje da cijepimo dijete. Nismo protivnici vakcinisanja ali zaista imamo razloga za strah zato što smo svjesni da se to ne bi desilo da su to bile petovalentne vakcine a ne trovalentne koje Fond odnedavno nabavlja. Po meni je takođe problem što niko od doktora, od pedijatra preko specijalista u kliničkim centrima ili domovima zdravlja ne želi uopšte da prizna da su se komplikacije desile nakon vakcinisanja i ne žele to da evidentiraju. Ja zaista ne znam kakvi su to lobiji i o čemu je tu riječ”.

Vakcinacioni centar u Banjaluci još je u prvoj polovini prošle godine ostao bez petovalentnih vakcina koja se daju djeci do drugog mjeseca života a služe za zaštitu organizma od difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i HIB-a.

Vakcionacioni centri su na vrijeme obavijestili fondove koji u saradnji sa Institutom za javno zdravstvo vrše nabavku vakcina. Do danas nisu nabavljene, iako je ministar zdravlja RS Dragan Bogdanić još krajem prošle godine obećao nabavku šestovalentnih vakcina. “Mi smo malo tržište i mogu da nas uslovljavaju. Nije do nas, mi imamo dobru namjeru da nabavimo i šestovalentne vakcine ali nismo u interesu malih farmaceutskih kompanija. Nemate neki medicinski benefit da li ste vakcinisali sa trovalentnim ili petovalentnim ali je sigurno da ste poremetili komfor djeteta jer imate poteškoće uz aplikaciji.”
Javna je tajna da pedijatri u Republici Srpskoj preporučuju odlazak na vakcinaciju u Beograd ili Zagreb ali i u neke gradove u Federaciji BiH u kojima je donedavno bilo petovalentnih vakcina. Da li će se situacija promjeniti odnosno poboljšati u smislu ponude vakcina teško je reći s obzirom da je kompletan zdravstveni sistem u oba entiteta na izdisaju, što pokazuju primjeri u pojedinim domovima zdravlja gdje nema čak ni dovoljno običnog fiziološkog rastvora.

bh-index.com