Za bolest bubrega krivci su visok pritisak i dijabetes

O problemima i bolestima bubrega govori se vrlo malo, iako broj oboljelih kod nas i u svijetu neprekidno raste, čemu pridonose debljina, dijabetes i hipertenzija – pandemijske bolesti trećeg milenija i glavni uzroci disfunkcije bubrega. No, to ne mora biti tako jer, kad je o bubrezima riječ, postoje mjere prevencije kojima bi se broj novooboljelih mogao znatno smanjiti.

Ključni su za održavanje arterijskog pritiska

Bubreg je parni organ koji čini mokraćni sistem zajedno s nakapnicom, mokraćnom cijevi, mokraćnim mjehurom i mokraćovodom. Ima nekoliko važnih i vitalnih funkcija, a prva i najpoznatija je pročišćavanje organizma od štetnih tvari koje nastaju procesima metabolizma. Osim toga, bubrezi učestvuju u regulaciji metabolizma vode i elektrolita, a manje je poznato da sintetiziraju i neke hormone.

Naprimjer, u bubregu se sintetizira peptid renin koji je početni element u procesu stvaranja angiotenzina II – hormona koji snažno utječe na vazokonstrikciju (sužavanje krvnih žila), što dovodi do porasta ili pada arterijskoga pritiska. U bubregu se sintetizira i eritropoetin, hormon koji potiče koštanu srž na stvaranje crvenih krvnih ćelija, te je zbog toga u bolesnika s hroničnim bubrežnim oštećenjem prisutna anemija. Bubrezi su važni i u metabolizmu vitamina D te niza drugih aktivnih supstanci koje djeluju ili lokalno ili na nivou cijelog organizma.

 Ukratko, bubrezi nisu organi koji učestvuju isključivo u izlučivanju vode i otrovnih proizvoda metabolizma već i u regulaciji elektrolita, ključni su za održavanje arterijskog pritiska i u njima se sintetizira niz hormona nužnih za život.

Nepravilan rad

Kad je bubrežna funkcija oštećena, dolazi do poremećaja izlučivanja vode te, u najvećem broju slučajeva, i do smanjenja količine izlučene mokraće. No, postoje i bubrežna oštećenja kod kojih dolazi do prekomjernog mokrenja, naprimjer kada je oštećena koncentracijska funkcija bubrega. Kada bubrezi ne rade pravilno, dolazi i do zadržavanja štetnih produkata metabolizma te poremećaja odnosa elektrolita – najčešće do porasta kalija, no ovisno o oštećenju može doći i do hipokalijemije.

Mijenja se i odnos kalcija i fosfora, a oštećena bubrežna funkcija može dovesti i do porasta arterijskog pritiska, bilo zbog smanjene funkcije izlučivanja vode, bilo zbog pojačane sinteze hormona koji dovode do sužavanja krvnih žila. Inače, opadanjem bubrežne funkcije javlja se i anemija, a u krajnjoj fazi simptomi uremije: umor, pospanost, mučnine, povraćanja i svrbež kože te, ako se na vrijeme ne počne s liječenjem (primarno dijalizom), brzo može doći do smrtnog ishoda.

Dijabetes i hipertenzija

Danas je najčešći uzrok oštećenja bubrega u razvijenom svijetu šećerna bolest, i to uglavnom tipa 2. Drugi najčešći uzrok je nereguliran povišen arterijski pritisak, a potom slijede specifične upalne bolesti bubrega ili glomerulonefritisi, policistična bolest bubrega te hronične infekcije.

Iako do oštećenja bubrega može dovesti čitav niz različitih poremećaja, u krajnjoj fazi bubrežna bolest uvijek je jednaka. No, danas postoje lijekovi i mogućnost prevencije pa treba težiti što ranijem postavljanju dijagnoze i početku liječenja. Naprimjer, striktna kontrola glikemije odlaže bubrežno zatajenje zbog šećerne bolesti, a odgovarajuća kontrola arterijskog pritiska prevenira progresiju bubrežne bolesti.

U slučajevima kada je uzrok bolesti neki imunološki poremećaj, nakon postavljene dijagnoze slijedi visokodiferencirana dugoročna terapija. Konačan uspjeh ovisi o naravi bolesti te vremenu kada je dijagnoza postavljena i kada je počelo liječenje. Uspjehu znatno pridonosi i pridržavanje ljekarskih uputa, kao i ozbiljno shvatanje preporuka o redukciji suvišne tjelesne mase i smanjenju unosa kuhinjske soli, što pacijenti često zanemaruju.

Najčešće bolesti bubrega

 • Glomerulonefritis

Glomerulonefritis je upala filtracijskog dijela bubrega koji se zove glomerul. Ta upala može biti specifična i primarno bubrežna bolest, a može biti i u sklopu nekih drugih imunoloških bolesti ili bolesti veziva. Uzrok se u većini slučajeva ne zna, no ako bolest ima hroničan tok, simptomi su umor i povišen arterijski pritisak, može se javiti otok potkoljenica, lica pa i cijelog tijela, a mokraća postaje mutnija i pjenušava. Ako bolest nastupa naglo, akutno, simptomi su naglo pogoršanje općeg stanja, visok arterijski pritisak, smanjeno mokrenje, promjene izgleda mokraće, otoci i astma.

Konačna dijagnoza postavlja se biopsijom bubrega, a terapija se u nekim slučajevima sastoji samo od dijetnih preporuka, kontrole arterijskog pritiska i šećera u krvi, dok se u drugima bolesnicima prepisuju lijekovi koji suprimiraju imunološki odgovor. Liječenje je dugotrajno, a ponekad i doživotno ili traje do početka dijalize ili transplantacije bubrega. Ishod liječenja ovisi o podvrsti glomerulonefritisa, ali i ranijem eventualnom oštećenju te prisutnoj hipertenziji, šećernoj bolesti ili pretilosti. Moguće je potpuno izlječenje ili djelimičan oporavak, no ponekad bolest može naglo napredovati do terminalnog bubrežnog zatajenja.

• Hronične infekcije

Najčešći uzrok infekcija su bakterije, upala može zahvatiti samo mjehur ili bubreg, a u većini slučajeva širi se uzlazno. Upale su češće kod osoba koje su na određen način predisponirane, odnosno imaju bubrežne kamence ili neke anomalije kanalnog sistema bubrega. Akutna upala manifestira se promjenama mokrenja, od pečenja i učestalog mokrenja do visoke temperature, dok je hronična upala tiha bolest koja može gotovo neprimjetno dovesti do hroničnog oštećenja.

• Bubrežni kamenci

Postoji nekoliko vrsta kamenaca od kojih su najčešći takozvani kalcijski, pa zatim uratni, struvitni, cistinski i ostali. Koja će se vrsta kamenca stvoriti, ovisi o poremećaju kod određene osobe, ali i o navikama ili čestim infekcijama. Kada se kamenac pomakne i krene od bubrega prema mjehuru, osoba može iskusiti najjače bolove uopće opisane u medicini. Da bi se spriječilo ponovno stvaranje kamenaca, važno je izmokren kamenac analizirati te napraviti metaboličku obradu. Na temelju toga bolesnicima se mogu preporučiti određene mjere prevencije, poput izbjegavanja određene hrane, liječenja infekcija i sl. Zajednička je preporuka povećati unos tekućine te smanjiti unos kuhinjske soli. Danas kamence ne treba uvijek operirati: manji mogu biti izmokreni, a oni koji su povoljno smješteni mogu se razbiti specijalnim uređajima te ih bolesnik izmokri kao pijesak.

• Ciste

Pojedinačna cista bubrega najčešće je slučajan, dobroćudan nalaz i ovisno o izgledu (veličini, izgledu zida i sadržaju kojim je ispunjena), ljekar će naručiti bolesnika na kontrolni pregled i pratiti rast ciste. Cista obično raste sporo i u najvećem broju slučajeva nije potrebna intervencija, osim ako ne stvara smetnje ili naraste više od 7-8 cm, a pristup je isti i kad osoba ima nekoliko jednostavnih cista. Pojedinačne ciste ne treba zamijeniti s policističnom bubrežnom bolešću koja je nasljedna i progresivna bolest te zahtijeva praćenje i strogu kontrolu arterijskog pritiska. Preporuka je i da najbliži krvni srodnici, osobe s dijagnozom policistične bolesti bubrega (djeca, braća, roditelji) naprave ultrazvučni pregled da bi se što ranije postavila eventualna dijagnoza te počelo s mjerama koje mogu usporiti progresiju bolesti.

Što manje soli

U početnim stadijima bubrežne bolesti nužno je smanjiti unos kuhinjske soli, piti dosta tekućine, kontrolirati šećer i masnoće u krvi, a neki bolesnici trebaju paziti i na hranu koja povisuje nivo mokraćne kiseline. Usto, u kasnijim fazama treba paziti i na nivo kalija u organizmu te izbjegavati voće i određeno povrće, što zbunjuje pacijente jer se kosi s uvriježenim mišljenjem kako je voće i povrće temelj zdrave prehrane. No, u uznapredovaloj fazi bolesti opasnost od visokih vrijednosti kalija u organizmu (može doći do smrtonosnih poremećaja rada srca ili pareze crijeva) puno je veća nego korist od unosa vitamina i vlaknastih tvari, a vitamine bolesnici mogu dobiti i na druge načine.

Danas je moguće prevenirati napredovanje bubrežnog oštećenja. Kao prvo, treba redovno kontrolirati arterijski pritisak, šećer u krvi ako je bolesnik dijabetičar, reducirati suvišnu tjelesnu težinu te prevenirati i na odgovarajući način liječiti infekcije mokraćnog sistema. Nužno je provoditi mjere zdravog života, dakle smanjiti unos kuhinjske soli, prestati pušiti, ne piti prekomjerne količine alkohola i provoditi umjerenu svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Učestalost obavljanja pretraga trebaju dogovoriti bolesnik i njegov porodični ljekar.

Učestalost bubrežnih bolesti

Danas je broj oboljelih od šećerne bolesti, arterijske hipertezije, koronarne bolesti i inzulta u porastu, a sva ta stanja pogoduju razvoju bubrežnih bolesti. U većini slučajeva razlog povećane učestalosti bubrežnih bolesti su upravo te najčešće hronične bolesti, ali i pretilost. No, povećan rizik postoji i ako neko od članova porodice ima bubrežnu bolest, naprimjer policističnu bolest bubrega.

Kod mladih ljudi do hroničnog bubrežnog zatajenja može doći nakon preboljele, a ponekad i neprepoznate i neliječene specifične upalne bolesti bubrega. Moguć uzrok su i neke prirođene anomalije koje, nažalost, mogu godinama biti neprepoznate. Do bubrežnog zatajenja mogu dovesti i određeni oblici arterijske hipertenzije jer mladi ljudi često ne žele priznati bolest, umanjuju tegobe, a uglavnom ih i bolje toleriraju.

Analiza mokraće

Analiza mokraće pokazuje funkcioniraju li bubrezi ispravno. Naime, postoje tvari koje, uoči li se njihova prisutnost u mokraći, ukazuju na postojanje nekih bolesti: crvena krvna zrnca (krv), bilirubin ili proteini, kao što je albumin. Glukoza ne smije prijeći određene vrijednosti jer, u suprotnom, ukazuje na dijabetes, a ta bolest oštećuje bubrege. Isto vrijedi i za prisutnost klorura koji ukazuju na prekomjeran unos soli.

Hronična bubrežna bolest može imati vrlo podmukao tok pa bolesnici dugo mogu biti bez ikakvih simptoma. Ako postoje, prvi simptomi mogu biti umor, povišen arterijski pritisak, tupa bol u leđima i poremećaji mokrenja, a mogu se javiti i otoci potkoljenica pa i lica.

 U akutnom bubrežnom poremećaju simptomi i znaci su puno burniji – dolazi do izrazitih smetnji mokrenja (otežano mokrenje, smanjena količina, promjena izgleda, boje i mirisa mokraće), umaranja, osjećaja nedostatka zraka, otoka i naglog porasta arterijskog pritiska, kao i do nekih specifičnih smetnji vezanih uz određene bolesti.

Budući da u većini slučajeva bubrežna bolest ima podmuklu narav, u sklopu sistematskih pregleda trebalo bi svakako odrediti serumski kreatinin, obaviti ultrazvučni pregled bubrega i ono što je najjednostavnije i najjeftinije – pregled mokraće.