Milanović i Plenković, najbolji neprijatelji, „topničkom“ vatrom po BiH ohrabrili naredne poteze Čovića i HNS-a

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković jučer su održali još jednu rundu svojih tradicionalnih verbalnih okršaja u kojima su jedan drugoga optužili za sve nevolje, probleme i zastranjenja koja su Hrvatska snašla posljednjih mjeseci i godina.

Milanović je za svoju verbalnu tiradu iskoristio osobni jubilej, dvije godine izbora za predsjednika Hrvatske, dok se Plenković medijima obratio iz središta Europske unije u Briselu. Milanović je u tematskom dijelu svog monologa pred novinarima Plenkovića optužio da je pokrovitelj i podstrekač „sistemske grabeži i pohlepe“, pa je istakao slučajeve premijerovih najbližih suradnika koji su muljali sa (državnim) stanovima i imovinom, ministraobrane Marija Banožića i predstojnika premijerovog ureda Zvonimira Frku Petešića. Plenković mu je iz Brisela odgovorio da je predsjednik „političke kulture na razni pijanaca, komunikacija na razini divljaštva“.

Ne, Milanović i Plenković i ovoga su se puta složili oko pitanja oko kojega se već odavno ne spore: političke krize u Bosni i Hercegovini, nužnosti izmjena Izbornog zakona BiH kao način da se zadovolje nacionalni i politički interesi Hrvata u njoj. Milanović je, pri tom, svoj „ciklus BiH“ obogatio novom temom, ulaskom BiH u NATO: „BiH nikada neće ući u NATO jer je nefunkcionalna država“ , kazao je Milanović. On je naveo BiH u kontekstu aktuelne krize između Ukrajine i Rusije. Ni Ukrajina ne treba biti primljena u NATO, smatra Milanović, jer se time ugrožava sigurnost Rusije.

Nije predsjednik Hrvatske bio do kraja iskren, nije otvoren pa rekao da se, pored njega, i Rusija protivulasku BiH u NATO Savezu i da je to važan razlog njenog čekanja na prijem, a ne njena „nefunkcionalnost“. Ta, da za razliku od Milanovića koristimo hrvatski jezički standard, neučinkovitost je generirana od strane ruskih adoranata i eksponenata u njoj (Dodik, Čović) i izvan nje (Milanović, Aleksandar Vučić ).

Milanovićeva kritika čistog Neuma

Hrvatski Milanović osvrnuo se na Izvještaj Službe za vanjske poslove Europske unije koji će se u ponedjeljak naći pred ministarstvima vanjskih poslova članica Europske unije. U tom se izvještaju, pored ostalog, navodi neopohodnost održavanja izbora u Bosni i Hercegovini u planiranom roku, u oktobru ove godine. Milanoviću je to bio povod da se okomi na Vladu Hrvatske i ministra vanjskih poslova te zemlje Gordane Grlića Radmana, te, kako je rekao, „briselske ćate i administraciju“

„To je nepoštivanje stava bosanskohercegovačkih Hrvata koji ne žele da ih se laže i obmanjuje, a briselska administracija je kontra. Sad ja pitam gdje smo mi to, ko to nama pomaže, kakva je tu solidarnost na djelu? Neka odu u Livno, neka vide kako to izgleda. Kada Hrvatska nešto kaže, to je petljanje u unutarnje stvari u BiH, a kad to kaže neki anonimni ćato u Briselu, onda je to zajednička politika. To je politika kojoj se barem jedna država članica EU , a to je Hrvatska, kategorički protivi. A ko predstavlja Hrvatsku? (Goran Grlić) Radman, koji je u Briselu zagrmio odlučno „Možda!“ Hrvatska nije nasilna, što ima naš glas i taj glas jedino treba snažnije koristiti.

Nije baš najjasnije šta je Milanović mislio kada je „briselske ćate“ uputio u Livno u kojem je on nedavno boravio. Uostalom, evropski se službenici o prilikama u Livnu mogu informirati bez dolaska u tu općinu. Hiljade Livnjaka, dominantno Hrvata, proteklih godina odselilo se u Europsku uniju, a malo je od njih Izborni zakon naveo kao ključni razlog za odlazak. Milanović je nastavio kritizirati „briselske ćate“ koje je optužio da svjesno podržavaju samo jednu stranu u BiH- bošnjačku.

„Vidiš sistemsku opstrukciju iz tih istih ervropskih dioplomatskih krugova koji posjeduju u Neumu dva dana predstavnika Hrvata, to je Čović, i predstavnike SDA i bošnjačkih stranaka. I onda vrše pritisak na Čovića da popusti. Ali, svako popuštanje hrvatske strane, ne Čovića, znači propast. Doveden si do toga da si na rubu klisure i da tražiš milostinju. I naravno kada se traži krivac, kriv je hrvatski element, zašto što stoji na putu tih ćatologa iz Brisela. Oni se vrate iz Neume u Briselu i fućka im se za probleme Hrvata, ili sutra Srba“ .

U vrijeme Milanovićevog obraćanja novinarima, jučer malo iza podne, u medijima su procuirili zaključci Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora koji bi trebali biti usvojeni na sjednici HNS-a. Glavni zaključak sadrži zahtjev upućen prema Centralnoj izbornoj komisiji BiH za odlaganje listapadskih Općih izbora u BiH sve dok se ne promijeni Izborni zakon . Predložene su i stanovite mjere osptrukcije koje će na područjima sa većinskim hrvatskim stanovništvom onemogućiti održavanje izbora.

Milanović je očito dobro upoznat sa radom i planovima Dragana Čovića i njegovog „nadstranačkog“ HNS-a, pa je stoga imao spreman odgovor na pitanje glede (ne)održavanja oktobarskih izbora.

„Hrvatski predstavnici imat će moju svaku podršku u svojim mirnim nastojanjima. Svaka vrsta opstrukcije, svaka vrsta garde u zaštiti svojih prava, imat će moju podršku. To kažem javno jer pratim sve minuciozno, iz dana u dan, i znam dobro šta se dešava. Hrvati u BiH ne mogu biti u situaciji da traže milostinju, običnu plesnjivu milostinju. I da im se cijelo vrijeme govori da su remetilački faktor i da žele rasturiti državu koja bez njih ne postoji“.

Milanović je na kraju uputio još jednu ljutitu kletvu Europskoj uniji i njezinim članicama.

„Neće se podjednako relevantno o BiH odlučivati ​​u Kaunasu i Stockholmu, kao u Zagrebu. To su naša leđa, to je naša veranda. To nije naše, ali to je praktični dio jednog sigurnosnog prostora. Tamo živi 500 tisuća Hrvata i živi još 300 tisuća ljudi u hrvatskim putovnicama-to su europske putovnice“, poručio je predsjednik Hrvatske.

Briselski ćato konta briselskih činovnika

Andrej Plenković je nekoliko sati nakon Milanovića, u Briselu također govorio u Izbornom zakonu BiH, očito, također imajući na umu sutrašnju sjendicu Hrvatskog narodnog sabora.

„Prvi korak u dogovoru Bošnjaka i Hrvata bili su izbori u Mostaru gdje 12 godina nije bilo izbora. Oni su održani, izabran je gradonačelnik, Gradsko vijeće i grad funkcionira. Drugi korak je bila izmjena Izbornog zakona. Predstavnici hrvatskog naroda, Hrvatsko narodno vijeće i HDZ bili su ti koji su stali donosili neke modele. Oni se žele ponašati lojalno Bosni i Hercegovini, žele da zemlja profunkcionira, i onda dolazimo u situaciju da neko drugi bira njihovog, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To sam je više puta govorio našim kolegama i Europskoj Uniji: zamislite da ste na našem mjestu vi, Francuzi, Belgijanci, Nijemci, Nizozemci, bilo tko, da imate najbližu zemlju koja vam je geografski, povijesno, tisuća kilometara granice.. da ne govorim od Daytonskog i Washingtonskog sporazuma, pomoći u ratu.

Plenković je nastojao minimizirati značaj i sadržaj Izvješća Službe za vanjske poslove EU proslijeđena ministarstvima vanjskih poslova članica Unije za sastanak koji će se održati u ponedjeljak. Po njemu Izvještaj su radili „neki Borellovi(Josep) činovnici“.

„Stav hrvatske Vlade je da se ne prihvati taj papir, da se ako treba odgoditi izbori, jer ako i de ovako neće se ništa dobro napraviti, ostat će što jeste i što loše funkcionira. Mi ćemo se za to boriti u ponedjeljak, tamo će biti naš ministar (Grlić Radman), pa ćemo vidjeti šta će biti.

To su (pisali) neki službenici, činovnici, diplomate, šta li već, koji nešto pišu i iznose svoj stav. Mi ćemo nastupiti tako što ćemo reći: slušajte, to što vi pišete to vam nije korisno. Poenta je u tome da ako do 2006. nije bilo anomalije, a od 2006. postoji anomalija, da Hrvatima neko drugi bira član Predsjedništva BiH, to bi značilo da od 2006. do 2026. od dvadeset godina, Komšić bi 16 bio član Predsjedništva!“.

Na stranu sad općepoznata činjenica da je te „fatalne“, „nulte“ 2006.godine upravo Zoran Milanović kao šef SDP-a Hrvatske podržao i prisustvom na Konvenciji u Sarajevu kandidata „sestrinskog“ SDP BiH Željke Komšića u kandidaturi za člana Predsjendištva BiH. Mnogo je spornije da Andrej Plenković ne zna da su, kako on kaže, „anomalije“, konstantna, zapravo kontinuitet političkog djelovanja HDZ-a BiH i njegovog „maskirnog“ nad-tijela HNS-a od potpisivanja Daytona i uspostave mira, sve do danas.

Da te nije anomalija

Još se Plenković nije bio vinuo u diplomatsku orbitu i briselsku elitu kada je u martu 2001. godine HDZ BiH, tada predvođen Antom Jelavićem proglasio tzv. „Hrvatsku samoupravu“ kao odgovor na formiranje federalnih i državnih vlasti bez, kako je obrazloženo, legitimnih predstavnika Hrvata, odnosno HDZ-a. Tadašnji čelni ljudi Hrvatske, predsjednik Stipe Mesić i premijer Ivica Račan osudili su taj secesionistički čin. Glavne vinovnike „Hrvatske samouprave“ osudile su i cjelokupna međunarodna zajednica, Washington i Brisel, a glavni vođa smijenio tadašnji Visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch.

Dvije godine kasnije 2002, na izborima pobjeđuju ponovo nacionalne stranke, HDZ BiH i SDA formiraju Federalnu Vladu, član Predsjedništva je Dragan Čović , predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić . Ali, i dalje se ređaju, što bi kazao Plenković, „anomalije“. Tako, na primjer, u ožujku 2004. nakon što ministarstvo iz HDZ-a mjesecima ne dolaze na sjednice Vlade Federacije BIh blokira usvajanje budžeta, tadašnji premijer Ahmed Hadžipašić rezignirano govori medijima.„Ponašanje HDZ-a pokazuje da su svi pokušaji da se smijeni Vlada bili, ustvari, obmana sa ciljem da se obezglavi izvršna vlast. Očigledno da se na svaki način, blokiranjem rada Vlade, želi stvarna vlast prepustiti kantonima, a potom ponovo aktivirati projekt ostvarenja trećeg entiteta. Da ne želi Federaciju BiH na stranačkim sastancima prvo nam je naručio Dragan Čović, potom i Niko Lozančić“, kazao je premijer Vlade Federacije BiH Ahmed Hadžipašić u martu 2004.

Andrej Plenković je jučer govorio io nedavnoj posjeti Sarajevu, nakon nekoliko godina koliko je tijekom čestih boravaka u BiH redovno zaobio glavni grad i predstavnike vlasti u njemu,

„Ja sam bio nedavno u Sarajevu, sa najboljim namjerama, razgovarao sam sa političkim i vjerskim dužnosnicima. Ako imamo situaciju da je njihovo Vijeće ministara, to jest Vlada, od lipnja prošle godine održalo se, ja mislim, šest sjednica, ako se domovi u parlamentu ne sastaju, ako se ne usvajaju proračun, ne donose zakone, onda to znači da tu imaju neki elementi disfunkcionalnosti. Nećemo sada mi kao noj zabiti glavu u pijesak i držati status quo, jer zemlja ne ide naprijed. Ne ide ni prema Europi, niti unutar BiH stvari dobro funkcioniraju“ .

Iz svega rečenog neupućeni bi zaključio kako je glavni uzročnik političke krize u Bosni i Hercegovini, „nefunkcionalnosti“, nerada institucija, nedonošenja zakona, zastoja na europskom putu… neriješeno hrvatsko pitanje, odnosno Izborni zakon i njihovo (ne)legitmno predstavljanje. Za razliku od Plenkovića (i Milanovića) već pominjani Izvještaj Službe za vanjske poslove zemalja članica Evrospke Unije precizira i personalizira glavne uzročne blokade zbog kojih, da citiramo hrvatskog premijera, „BiH ne ide prema Europi, niti unutar BiH stvari funkcioniraju“. Riječ je o vlastima RS i njihovom lideru Miloradu Dodiku. Zbog toga u ovom dokumentu njegovi autori („briselske ćate“, kako ih pogrdno tretira Milanović) predlažu članici EU da planiraju intenziviranje napora za olakšavanje kako bi se opredjeljene rukovodstva Republike Srpske da se u potpunosti vrati u državne institucije pretoči u konkretne korake naprijed.

Mcallister Željanin i Picula materina

Zbog opstrukcije i stvaranja ambijenta „nefunkcionalnosti“ prije tri dana je Evripski Parlament ogromnom većinom glasova pozvao na uvođenje sankcije Miloradu Dodiku. „Evropska Unija osuđuje štetnu ulogu regionalnih aktera i ruski utjecaj te poziva Vijeće da nametne sankcije Miloradu Dodiku o njegovim suradnicima zboig njegovih koruptivnih radnji, kontinuirane destabilizacije zemlje i podrivanja suvereniteta i terotorijalnog integriteta BiH“, stoji u usvojenom amadmanu kojeg su predložili trojica eurozastupnika, pored ostalih i Tonino Picula, nekadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske. HDZ-ovi zastupnici u Europskom Parlamentu glsali su protiv sankcije Dodiku, a njihov stranački šef Andrej Plenković se u sojoj jučerašnjoj izjavi umjesto na secesionisitčku poltiku koja destabilizira BiH, surovo okomio na zastupnika Tonina Piculu.

„Stvar je vrlo jasna“, kazao je Plenković

„Imate izviješće koje se odnosi na vanjsku i sigurnosnu poltiku kojeg je radio (David) McAllister, naš prijatelj i predsjednik odbora za vanjske poslove. I on nije glasao za taj amandman o sankcijama Miloradu Dodiku. I onda dođe Picula sa amandmanom koje nema veze sa Izviješćem i formulira ga na očajan način, gdje se pominje „loša, štetna i prijeteća uloga regionalnih aktera“. Ko su regionalni akteri koji utječu na BiH? Ako imate zastupnika iz Hrvatske koji je u stanju tako loše formulirati amandman da ga svako ko to čita… ne piše tamo ekplicitno Hrvatska nego piše „regionalni akteri“. Ko su zemlje oko BiH? Pa, nije oko BiH Čile, nije oko BiH Japan! Ako on tako loše formulira amandman, pa naravno da ćemo biti protiv njega. Prvo jer je kontraproduktivan, a drugo jer ništa neće pridonijeti pronalaženju rješenja, o čemu ja govorim”, rekao je Plenković

Jučerašnji odvojeni nastupi, čelnih ljudi Hrvatske, predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreje Plenkovića, sasvim sigurno nisu bili vremenski sinhronizirani i usklađeni, ali su poslali slične, komplementarne poruke. Prije svega čelnicima i članovima Hrvatskog narodnog sabora uoči današnje, kako se najavljuje „povijesne“ sjednice na kojima bi trebali biti usvojeni manje-više poznati zaključci glede održavanja oktobarskih izbora u BiH i njegovoj povezanosti sa promjenama Izbornog zakona BiH. „Podržat ćemo sve što HNS usvoji“, decidan je „na neviđeno“ bio Milanović. Plenković će, pak, učiniti sve da naredne korake Dragana Čovića Briselu i široj međunarodnoj zajendici predstavi kao iznuđene, bezmalo, sasilačke po sudbinu i budućnost Bosne i Hercegovine i njenog najmalobrojnijeg naroda.

(Slobodna Bosna)