BBC: Bosna drhti dok se duh nacionalizma vraća

U posljednje vrijeme zahvaljujući nacionalističkoj retorici i blokadi institucija, BiH je ponovo u središtu pažnje svjetskih medija. Brojni ugledni listovi i portali objavljuju tekstove i analize upozorenja na moguću eskalaciju nasilja i raspad države. Jedan od takvih tekstova je i tekstJeremy Bowenaobjavljen na portalu BBC-ja. Tekst prenosimo u cjelosti.

U zimsko popodne obasjano suncem, lako je zamisliti kako se u Bosni može dobro živjeti. Kosi krovovi kuća na strmim padinama sarajevske doline izgledaju kao hrpe snijegom prekrivenih satova s kukavicom. Djeca kližu na otvorenom klizalištu na jednom od mjesta izgrađenih za Zimske olimpijske igre 1984.

U strašnim ratnim godinama od 1992. do 1995. godine, kada je Sarajevo bilo pod opsadom vojske bosanskih Srba, vidio sam koliko je ovdje loš, brutalan i kratak život može biti. Bosna i Hercegovina je doživjela krvoproliće, okrutnost i patnju kakve u Evropi niko nije vidio od Drugog svjetskog rata.

Najgori pojedinačni zločin dogodio se u Srebrenici na istoku, gdje su vojnici bosanskih Srba ubili više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka Muslimana tokom nekoliko dana u julu 1995. Ratni čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić izdržavaju doživotne kazne zatvora za genocid i zločine protiv čovječanstva.

Možda je to trebao biti kraj. Rat je završio 1995. sporazumom sklopljenim u bazi američkog ratnog zrakoplovstva u Daytonu, Ohio. To je prije zamrznulo sukob nego ga riješilo.

Velika snaga mirovnih snaga i visoki predstavnik s ovlastima za donošenje zakona pobrinuli su se da dogovor opstane, a svijet je krenuo dalje.

Problem je taj što za Bosnu nije.

Dana 9. januara parada u Banjoj Luci, de facto srpskoj prijestolnici, stavila je u fokus bosanske probleme.

Paravojna policija marširala je ulicama u znak sjećanja na 30. godišnjicu proglašenja nezavisnosti bosanskih Srba 1992. godine, dok se Jugoslavija raspadala, a Bosna krenula prema sveopćem ratu.

Mimohodom je predsjedavao Milorad Dodik, kojeg su Amerikanci nakon rata dočekali kao “dašak svježeg zraka”, ali ga sada doživljavaju kao srpskog moćnika koji se ne ustručava uzburkati duhove prošlosti.

Jedan od njegovih bliskih saveznika je mađarski premijer Viktor Orban. Dodik oponaša aspekte Orbanovog desnog nacionalizma. Srpska parada pokazala je nestabilnost svojstvenu podijeljenoj osobnosti Bosne i Hercegovine.

Daytonski sporazum podijelio je zemlju na dva entiteta, sa slojem nacionalnih institucija, uključujući zajedničko predsjedništvo.

Uz neke prilagodbe, granica između njih prati linije fronta u trenutku kada su borbe prestale. Srpski entitet se zove Republika Srpska. Drugu, Federaciju Bosne i Hercegovine, vode Bošnjaci Muslimani i Hrvati.

Odnosi između dva entiteta nikada nisu bili laki, ali su postali kritični prošlog jula kada je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko, Austrijanac s korijenima iz bivše Jugoslavije, zabranio poricanje genocida.

Činjenica da stranac može donositi zakone iritira mnoge Bosance, ali ova je mjera posebno razbjesnila čelnika bosanskih Srba. Pojačao je separatističku retoriku i prestao surađivati s nacionalnim institucijama, čiji je dio kao srpski član predsjedničke trojke.

Sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt, bivši njemački ministar, rekao je da je Bosnu zahvatila “najveća egzistencijalna kriza u poslijeratnom razdoblju”. Kazao je kako Dodikova prijetnja da će svoju naoružanu policiju pretvoriti u oživljenu vojsku bosanskih Srba riskira mogućnost povratka u rat.

Britanski ambasador u BiH, Matt Field, ponovio je osudu Dodikovih manevara, za koje je rekao da koriste govor mržnje i ignoriraju bosanske zakone kako bi uništili sigurnost i prosperitet.

U prvoj sedmici 2022. Sjedinjene Države sankcionirale su Dodika zbog “destabilizarinih koruptivnih aktivnosti i pokušaja demontaže Daytonskog mirovnog sporazuma”.

Četiri dana kasnije odgovorio je svojim kritičarima marširajući sa svojim ljudima ulicama Banja Luke. Odbio je zahtjev BBC-ja za razgovor.

Dodik ima svoje kritičare u zemlji i inostranstvu. Jedan od najglasnijih u opoziciji bosanskih Srba je Vojin Mijatović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, koji ga optužuje za raspirivanje kriminala i korupcije.

“Ovo je jedini način na koji planira pokriti milione miliona koje je uzeo od kriminalnih korupcijskih aktivnosti u Bosni… Mislim da je to jedini način (za njega) da preživi. Zato mislim da je spreman nešto učiniti.”

Poricanje genocida snažno je pitanje u Bosni. Ubistva u Srebrenici su iscrpno dokumentirana, ali mnogi Srbi smatraju da je optužba nepravedna.

U Banjoj Luci sam sreo bivše vojne invalide bosanskih Srba koji iskazuju lojalnost svom bivšem zapovjedniku, osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, i tvrde da su i Srbi žrtve.

Politički saveznik Dodika, Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, predgrađa grada koji se nalazi unutar Republike Srpske, prihvata da su Srbi ubijali Bošnjake u Srebrenici, ali je inzistirao da to nije genocid.

“Kao suverena nacija, znamo što je genocid i imali smo ga u Drugom svjetskom ratu. Nijemci su počinili genocid nad našim narodom, i to je potpuno drugačije od zločina u Srebrenici.”

Bosanci su svi taoci prošlosti, ali nigdje u zemlji to strašno krvoproliće iz 1990-ih nije tako ispoljeno kao u malom gradu Srebrenica. U bivšoj bazi UN-a, gdje nizozemske trupe nisu uspjele zaštititi bošnjačke civile 1995. godine, bivši gradonačelnik Ćamil Duraković ispričao mi je o strahovima koje je izazvala sadašnja retorika.

“To je kao da još uvijek imate Treći Reich i Gestapo koji postoje nakon Holokausta. Svi govore ‘hajmo pregovarati s njima’. Nemojmo pregovarati s onima koji su počinili najteže zločine protiv čovječnosti u ovoj zemlji. Problem je što Srbi pokušavaju legalizirati ono što je stečeno ratnim zločinima”.

Duraković je imao 16 godina dok se srpska vojska približavala Srebrenici. Sa svojim amidžom i dvojicom rođaka pridružio se hiljadama drugih Bošnjaka i dječaka koji su pokušali preko planina pobjeći na sigurno. U haotičnom odlasku bio je odvojen od svojih suputnika.

Negdje putem, dok su kolone ljudi u bijegu upali u zasjedu, svi su ubijeni. Duraković je zahvaljujući samo sreći i hrabrosti preživio.

U Sarajevu je vodeći bošnjački političar Bakir Izetbegović rekao da je njegov srpski kolega Milorad Dodik oportunist koji se maskira u nacionalistu, ali da je opasan.

“On je bogat tip koji koristi tu crnu energiju nacionalizma. Nikad ne znaš ukoliko pustiš tog duha iz boce. Ne možeš ga vratiti.”

Bez sumnje, oružje etničke mržnje je krajnje neodgovorno u Bosni. No, Bakir Izetbegović, čiji je pokojni otac bio bosanski ratni predsjednik, također je optužen za manipuliranje nacionalizmom kako bi odvratio birače na izborima kasnije ove godine od vlastitih političkih neuspjeha.

Bosanska politička klasa nije uspjela skratiti nefunkcionalnu upravu. Ambasador Ujedinjenog Kraljevstva Matt Field na svom blogu nedavno je objavio razorne kritike duboko ukorijenjene korupcije i politike “bez posljedica”. Osudio je način na koji moćni pojedinci mogu ukrasti javni novac, blokirati reforme, hvaliti ratne zločince, manipulirati izborima i uskratiti pravdu.

Sve je to onemogućilo da se Bosna i Hercegovina izvuče iz prošlosti. Onim mladim ljudima je dosta grobova, sjećanja i korupcije. Godišnje između 50 i 60.000 njih emigrira, uglavnom u Njemačku, Austriju i Sloveniju.

UN procjenjuju da bi se, ako se tako nastavi, stanovništvo Bosne od nešto više od tri miliona do 2050. godine moglo prepoloviti.

Rizik sada nije da Bosna eksplodira u sveopšti rat kao 1992. godine. Vojna infrastruktura za borbu u takvim razmjerima ne postoji. Ali u atmosferi zaraženoj strahom i mržnjom, mali incidenti mogli bi brzo eskalirati.

Nestabilnost i autoritarnost zasadili su neizvjesnost u dijelovima Evrope. Neki diplomati u Sarajevu vide priliku na zapadnom Balkanu da Rusija napravi nestašluke. Jedan od njih mi je rekao da ovaj opasan trenutak shvatim ozbiljno. Bosna je, rekao je, država s posttraumatskim stresom – i oružjem.