Narod gladuje dok se političari igraju države: Izbora će biti, pitanje je ko će ih dočekati?

Više od pet i po miliona konvertibilnih maraka potrošile su političke elite u Bosni i Hercegovini na 150 službenih limuzina. Istovremeno su potrošili i mandate a da ničim nisu pokazali da su istinski zastupnici onih koji ih biraju na izborima. 

U međuvremenu su nam umjesto ekonomskog razvoja i boljeg života servirali krizu za krizom. Blokirali institucije, pa zakoni koji se tiču svakog čovjeka odavno nemaju mjesta u javnom diskursu i dnevnom redu. Umjesto toga živimo kolektivnu psihozu u kojoj nam izbore predstavljaju važnijim od doručka, a etničke podjele, mržnju i rat umjesto ručka. 

I dok su građane primorali da se plaše rata, da se bave pitanjima koje u civiliziranom svijetu rješavaju oni koji su izabrani i plaćeni za taj posao, život je postao sve skuplji. Zapravo političke elite Bosne i Hercegovine učinile su da život običnog čovjeka postane svojevrsni Survivor. 

Borba za preživljavanje odavno je najvažnija misija najvećeg broja stanovnika Bosne i Hercegovine koji još nisu spakovali kofere i pobjegli ne okrećući se. Jer, ovdje živjeti je sve skuplje, a čovjekov život sve jeftiniji. 

Političke dušebrižnike odavno ne zanima činjenica da je prosječna penzija dovoljna za lijekove i račune, a da većina penzionera preživljava na relaciji javna kuhinja – kontejner. Redovi pred javnim kuhinjama su sve duži, u njih počinju dolaziti ne samo oni koji nemaju posla, već i oni kojima taj posao ne može osigurati ni osnovnu egzistenciju. 

Dok se dogovaraju da se ne dogovore naši političari drže državu i niže nivoe na finansijskim infuzijama, zbog čega više ni državna služba nije toliko idilično radno mjesto, a sve češće vidimo i državne službenike u sindikalnoj borbi za svoja prava. 

Pokvarili su i ono što smo imali, a opet se čude kada ih pred institucijama dočekaju zvižduci obespravljenih i osiromašenih. Jučer smo dio takvih vidjeli ispred Narodne skupštine Republike Srpske, promrzle bivše pripadnike VRS, koji su zviždali Miloradu Dodiku. A onda smo slušali Dodika kako poručuje da je RS ekonomski skoro pa na nivou Njemačke. I tako se vrtimo ukrug. Narodu krči stomak od gladi, a s tv ekrana mu mažu oči pričom kako je to manje bitno, kako je dobro….

Primjera radi isti taj Milorad Dodik na jedan let helikopterom do Sarajeva potroši dvije prosječne penzije. U Sarajevu ga skontali, pa i oni hoće helikopter da polete. Istovremeno, lider HDZ-a Dragan Čović ne prestaje trčati na matrici konstitutivne kuknjave dok konstitutivni Hrvati bježe od pustoši koju Čović ostavlja za sobom. 

Maraton političkih ubleha trči i SDA, pa u pauzama političkih kriza pokušava stvoriti tenzije među kantonima, zaboravljajući da je nekoć po vertikali sva vlast bila u njihovim rukama. I tada im ponderi nisu bili prioritet, a šta jeste najbolje otkrivaju podignute i optužnice koje će valjda nekada biti podignute. 

Pitanje je samo računaju li ti naši vlastodršci da će građani po ko zna koji put pod pritiskom političkih tema zaboraviti na krčanje u stomaku. 

Čini se da bi se ovaj put mogli i preračunati. Jer, obespravljeni bh. čovjek je počeo shvatati da ga već decenijama prave budalom i da bi čekajući njihov dogovor da se (ne)dogovore mogao presahnuti dok gleda prazan tanjir. 

Zato bi i etnonacionalistički klan vlasti i svi drugi morali malo više pažnje obraćati na ono što se zove svakodnevni život običnih smrtnika. Izbora će biti, samo je pitanje ko će ih dočekati. 

Jer, svaki strah kojim nas plaše svih ovih godina nestaje pred pred krčanjem praznog stomaka. A krčanje je sve glasnije, skoro pa da zvoni kao alarm!