38-godišnji vozač kamiona upisao faks: “Učim dok čekam utovar i istovar…”

Neki su podijelili slične životne priče kako bi ga ohrabrili i pokazali mu da u svojim stremljenjima nije usamljen.

Iako se može pristojno zaraditi, život vozača šlepera i kamiona onaj je “sa sedam kora”: nebrojeni sati na cestama, u svim vremenskim uslovima, a često i stotinama kilometara od porodice

Od malih nogu maštamo što ćemo postati kad odrastemo, čime ćemo se baviti i kako ćemo zarađivati za hljeb. No, život nas često odvede u nekom drugom smjeru, ka situacijama trenucima u kojima se snalazimo najbolje što možemo, a da pritom ponekad snove zanemarimo i zaboravimo…

Izreka kako za ostvarenje snova nikada nije kasno možda i zvuči isprazno poput floskule, no upravo se ovom rečenicom vodio jedan 38-godišnji vozač autobusa i kamiona te otac troje djece.

I šoferi mogu biti akademski građani

 – Imam 38 godina, oženjen i otac sam troje već velike djece. Cijelog života sam vozač autobusa i kamiona i prošle sam godine upisao fakultet. Ne planiram mijenjati profesiju, samo hoću pokazati kako i šoferi mogu biti akademski građani i da nikad nije kasno za nova znanja i usavršavanje. Naravno, Prometni fakultet je u pitanju, napisao je na popularnoj stranici Ispovesti.

Ovaj student u zrelim godinama, u komentarima je izazvao mnoga pitanja, ali i dobio brojne pohvale zbog navedenog životnog poteza. Neki su podijelili slične životne priče kako bi ga ohrabrili i pokazali mu da u svojim stremljenjima nije usamljen.

 – Moj prijatelj se oženio poslije srednje škole i počeo je raditi… Cijeli život je volio matematiku i uz posao i dvoje djece upiše PMF i sad je apsolvent, sve je dao u roku. Tako da, samo naprijed. Dok čekaš da ti utovare kamion, imaš vremena učiti! Bravo care, jedan je od komentara.

 – Samo naprijed. Dodatno školovanje neće ti naškoditi, a uz malo sreće možda ti pomogne i da bolje živiš, smatra ovaj pratitelj stranice.

Tek s 30 znamo što želimo?

 – Vjerujem da većina ljudi tek oko 30. godine shvati što su im talenti i čime bi se voljeli baviti u životu, Završila sam jedan fakultet i sada u 43. godini se želim specijalizirati u drugoj branši. Namjeravam upisati neki magisterij, što prije, jer će i moja djeca za koju godinu na faks, napisala je jedna čitateljica.

 – Samo naprijed. Ljudi se prekvalificiraju i doškoluju i sa 55 godina, tako da nikad nije kasno. Nego, samo kod nas na Balkanu te poslije 30. godine odmah proglase za ‘starca’, kaže jedan od komentatora.

S obzirom na to da je autor teksta dobio i puno upita, pokušao je detaljnije pojasniti svoju situaciju.

 – Ovo je moja ispovijest pa da odgovorim na neka pitanja ovdje. Pitaju me kome se dokazujem i pitaju gdje mi je žena u cijeloj priči. Dokazujem sebi, djeci i svijetu da nikad nije kasno za nova znanja i da ne treba na osnovu zanimanja generalizirati ljude. A žena je moj najveći oslonac i vjetar u leđa, ona je ta koja je najveći teret nosila na leđima dok sam ja vozio po bijelom svijetu. Zadnjih 7, 8 godina vozim lokalno i nadoknađujem izgubljeno vrijeme s obitelji, a učim dok čekam utovar i istovar, pojasnio je detaljnije.

 – I moj je otac završio fakultet u 44. godini, radi u struci u firmi više od 15 godina i u istoj će dočekati mirovinu. Tako da, nikada nije kasno, napisala je ponosna kćer.