Firma iz BiH zaposlila inžinjere u penziji kako bi pomogli mlađim kolegama

Rijetko gdje se može, u nekom poduzeću, vidjeti fantastičan spoj mladosti i iskustva. Pronašli smo ga u Mostaru u jednoj softverskoj firmi koja je, za početak, na nekoliko sedmica uposlila inženjere u penziji.

Njih pet, od tridesetak prijavljenih, pomoglo je mladim kolegama da u jednoj maloj sestrinskoj firmi većeg poduzeća svojim iskustvom usavrše proizvod, javlja Federalna televizija.

Jedna dama i četiri gospodina, penzionisani inženjeri, među kojima su i oni koji su nekada radili u vojnom i civilnom zrakoplovstvu, bez sumnje su bili odličan izbor. Profesor Ibrahim Badžak 50 godina je bio univerzitetski profesor i ponajbolje poznaje rad s mladima. Zato mu je, kaže, ovaj angažman bio još jedan izazov.

– Kad mladim ljudima damo zadatak, oni ga obave bez ikakvih problema. Samo ne dajemo im zadatke – u tome je problem, kaže on.

Stark je mlada firma koja se bavi proizvodnjom terminala i polako razvija svoje kapacitete. Tu rade mahom mladi, prosjek godina je 33. Stoga su im inženjeri od 70 plus koji su učili nekada po posve drugim principima itekako dobrodošli.

– Imamo jako mlade, inteligentne ljude. Međutim, ova stara škola ima malo više utakmica u nogama. To je ono što nam nedostaje u ovom momentu, ističe Ivana Perković, voditeljica Odjela ljudskih resursa firme Stark Mostar.

Inženjeri su obišli pogone, vidjeli što nedostaje i dali svoje sugestije.

– Potrebno je urediti tehnološku dokumentaciju, potrebno je urediti segment kontrole i potrebno je urediti planiranje, kaže umirovljeni inženjer Jozo Kajinić.

Današnje poslovanje i sticanje znanja mnogo se razlikuje od nekadašnjega. I odnosi su drukčiji, pa često i odbacujemo mudrost starijih. Ali, čini se da su u ovom slučaju i nove i stare generacije imale puno toga naučiti jedni od drugih.

– Mladi ljudi smjelo idu u akcije i smjelo idu u neke poslovne rizike. Mi stariji uvijek kažemo – e, može li, da vidimo može li, hoće li biti u redu, neće li, govori penzionisani inženjer Nedjeljko Vučković.

Jedno je sigurno – hrabrosti i znanja su imali i jedni i drugi, kao i volju da se spoje. A sve zbog zajedničkog cilja: stvoriti uvjete da mladi ostanu u svojoj zemlji, da je oni stariji nisu uzalud stvarali.