Nikola Samardžić: Vučić neće žrtvovati sebe zbog Dodika

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Nikola Samardžić, profesor historije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, govorio je o Dodikovom udaru na državu BiH, američkim sankcijama, politici EU i SAD u regionu, ruskom utjecaju te budućnosti regionalnih odnosa.

Ruska imperija

Dodik je krenuo u projekt otimanja nadležnosti BiH, u međuvremenu su mu uvedene sankcije Sjedinjenih Država. Kakav epilog očekujete?

– Dodikova budućnost mora postati sredstvo uticaja i sprovođenja odluka umjesto nejasnog cilja. Više od sudbine jednoga Dodika, zapravo cijelog establišmenta Republike Srpske, i vlasti i opozicije, važnije je pitanje kako postići dogovor koji bi podrazumijevao povratak u dobrovoljnu funkcionalnu zajednicu. Pretpostavljam da većina u RS sebe smatra pripadnicima jedne uvećane Srbije. Međutim, i Republika Srbija i Republika Srpska sebe sve više posmatraju u sastavu ruske imperije.

Kako preokrenuti taj proces?

– Važno je da i SAD, EU i NATO imaju dovoljno vizije, ideje, interesa i snage za dogovor jednoga više opšteg karaktera, kojim bi se BiH, kako bi ponovo bila dobrovoljna funkcionalna zajednica, uključila u jednu regionalnu zajednicu, sa svim susjedima, podrazumijevajući ubrzanu proceduru prijema svih u EU i NATO, i posebne podsticajne aranžmane za Hrvatsku. Hrvatska i hrvatska zajednica u BiH takođe su u zoni malignog ruskog uticaja, a cijena napuštanja zone toga uticaja bit će visoka za sve zainteresovane strane.

 Koliko mislite da su potezi koje vuče Milorad Dodik dirigirani iz Rusije?

– Ruska diplomatija postala je dio domaće diplomatije i u RS i u Republici Srbiji. Iste sklonosti otkriva ukupna prošlost srpskog establišmenta u posljednjih vijek i po, u kontinuitetu i bez obzira na državno i političko uređenje.

Vraćanje dugova

 Kako u svemu tome vidite ulogu Aleksandra Vučića? Mnogi zaključuju da mu Dodik postaje ono što je nekoć Radovan Karadžić u jednom trenutku postao Slobodanu Miloševiću – balast i problem koji je sad spreman koristiti kao ulog u trgovini sa Zapadom?

– Vučić uživa podršku Rusije, Kine i Turske. Apsurdno, ali najviše sporna je podrška pojedinih članica EU koje zloupotrebljavaju zvaničnu Srbiju kako bi vraćale dugove Rusiji i Kini i rasturale, za njihov račun, evropsko jedinstvo. Sporna je i slabost Brisela. Ali je očigledno i to da Vučić neurotično i uplašeno reaguje pred svakim konkretnim pritiskom i očigledno nije spreman da žrtvuje sebe i svoju porodicu na onaj način na koji su tako tužno i tragično okončali svoje karijere Karadžić i Milošević. I jedan i drugi uživali su privilegovan status u bivšoj Jugoslaviji, koju su odbacili jer taj status nisu bili u stanju da vrednuju u skladu sa svojim sposobnostima, osobinama i socijalnim okruženjem. BiH će biti ili evropska, slobodna i funkcionalna država, ili će nestati.

Je li pod tom podrškom članica EU mislite i na Njemačku pod bivšim vodstvom Angele Merkel?

– Istočna politika Angele Merkel bila je, ukratko, krv za gas, tako da su, popuštanjem Putinu, koji je kupovao njemačke zvaničnike, žrtvovane sudbine Čečenije i Ukrajine, a Njemačka pristala na stanje zamrznutog sukoba na Kosovu. Njemačka ostaje dio problema. Nova ministarka spoljnih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock) ne dopušta izvoz oružja u Ukrajinu i slagala je da takve prakse nema u novijoj istoriji, bez obzira na izvoz oružja u Egipat, Alžir, Emirate, Saudijsku Arabiju i Katar. Uvjeren sam i u to da spoljnu politiku EU moraju privremeno preuzeti SAD, ili će EU nestati.

Ograničeni efekti

 Posljednjih dana svjedočimo povećanom američkom angažmanu u regionu, a američki zvaničnici ističu da im je primarni zadatak obračun s korupcijom, pa i objavljena lista sankcija primarno se povezuje s tim. Šta će biti rezultat ove inicijative?

– Odlučnost SAD da se vrate na zapadni Balkan imat će ograničene efekte zbog običaja njihove diplomatije da probleme presijeca, dijeleći polove na dobro i zlo, na dobre i na loše momke, naročito u odsustvu spoljne i bezbjednosne politike EU.