Kako izgleda život na Aljasci tokom radnog dana od 16 sati?

Većina ljudi u našoj zemlji jedva čeka godišnji odmor, ali posljednjih godina mnogi to slobodno vrijeme tokom ljeta koriste da bi dodatno zaradili – započinje tekst, Neda Stojićević s portala boom93.rs iz Srbije, pričajući priču o Ivanu Naumanoviću iz Srbije. 

Takav je slučaj, uglavnom, i sa svima onima koji odlaze na privremeni rad na Aljasku.

Prednost prilikom zapošljavanja imaju ljudi koji u Srbiji već imaju stalni posao i porodicu, jer je to poslodavcu garancija da će se po završetku sezone vratiti u zemlju.

Posao počinje u 6 sati ujutru, a završavao se oko 22,30h.

Dok se presvučete, izađete iz fabrike, okupate, ostaje tek malo više od pet sati za odmor i san.

Svi koji požele da se bave ovim poslom moraju biti spremni da rade od 12 do 18 sati dnevno, bez slobodnog dana.

Ovako rad u fabrici za obradu ribe u Vudriveru na Aljasci opisuje Ivan Naumović, profesor fizičkog vaspitanja, koji se nedavno vratio kući u Požarevac, nakon što je treću godinu zaredom išao na privremeni rad na drugi kraj svijeta.

Kaže da je motiv za odlazak prvenstveno bila dobra zarada.

“Ovdje ukoliko bih želio bolje da živim morao bih da radim još jedan dodatni posao. Takođe, troškovi su minimalni, skoro sve je pokriveno i dobra je prilika za zaradu. Posao jeste težak, monoton, stoji se puno u mjestu. Nije to baš uvijek svuda isto, negdje ostajete duže sve zavisi od fabrike. Ona u kojoj sam ja radio je fabrika za preradu lososa i tamo mjesec dana traje ribolov i toliko dugo traje sezona odnosno prerada”, rekao je Naumović za Boom93.

On napominje da se organizam navikne da je budan 16 sati, koliko se ponekad radi, a često se radno vrijeme završava i u 22,30h.

Kaže da se čitav dan svodi na to da jedeš i radiš, a kao bonus dođe taj period predviđen za san.

“Ustaje se oko 5 sati, sređuješ se, doručkuješ i kreće posao. Na svaka 4 sata je pauza od 15 minuta, s tim da to nikada nije cijelih 15 minuta, jer postoji oprema u kojoj radimo i dok se to skine i ode na pauzu, to i nije punih 15 minuta, a onda se ponovo sve oblači. Pauza za ručak traje pola sata. Nakon posla možete da se opustite, ali onda uskraćujete sebi vrijeme za odmor. U principu najviše 6 sati je za spavanje i ponovo se radi, nema slobodnog dana.”, kaže on.

Ivan dodaje da iako svako ode jer mu je cilj upravo zarada i zna koliko sve to traje, nije uvijek onako kako očekujete.

“Iako sam ranije već išao, skoro svakog dana pomislim šta mi je sve ovo trebalo i veoma je teško psihički. Fizički se oporaviš, a psihički je teže jer nema te socijalizacije, svi smo navikli na komunikaciju, druženje, ovdje toga nema. Može biti, ali onda sebi uskraćuješ odmor, jer nakon toga dolazi sljedeći dan i posao, jer nema odmora”, navodi.

Riječ je o potpuno legalnom poslu za koji se u američkoj ambasadi dobija sezonska radna viza, a od agencije preko koje se odlazi na posao dobija se plaćena povratna karta, smještaj i hrana na Aljasci.

U Srbiji postoje dvije agencije preko kojih naši ljudi mogu da otputuju. 

U fabrikama u kojima je radio, veliki dio ljudi je iz Srbije, a kako dodaje ima i Meksikanaca, Ukrajinaca i Filipinaca.

Navodi da prilikom odlaska i povratka postoji mogućnost da se obiđe neki od gradova ili varošica, a da prilikom boravka u fabrikama možete vidjeti samo okolinu fabrike koje su najčešće u nenaseljenim dijelovima i na obali rijeka.

“Aljaska je u zavisnosti od toga gdje ste smješteni, slična kao kada ste pored naših rijeka, jer vam je tu sve smješteno, fabrika, smještaj, kantina. Tako da tu nema šta da se vidi od same Aljaske. U drugom mjestu je već drugačija situacija, prelijepo je, priroda, na okeanu ste, okruženi ste planinama, koje su pod snijegom, životinjski svijet, dobijate priliku da vidite nešto što inače ne biste vidjeli.”.

Na Aljasci je ljeti, kada ljudi iz naših krajeva obično odlaze da rade, kako kaže, prijatno.

Temperature su od 15 do 25, pa i 30 stepeni.

“Ove godine je bilo malo hladnije, bilo je kiše i vjetra, ja sam radio napolju, pa je bilo hladno. U fabrici je standardna temperatura, a nekada zna da bude hladnije nego napolju”.

Koliko može da se zaradi?

Naumović kaže da se prvih osam sati rada plaća 13 dolara po satu, a svaki od osam prekovremenih po 16 dolara.

“Na dnevnom nivou može da se zaradi najviše 200 do 220 eura. U sezoni može da se zaradi oko 5.000 eura, a to čovjek u Srbiji poštenim radom ne može da uštedi za godinu dana. Nema ni dana odmora, radi se svakog dana.”, napominje.

Najkraći odlazak je na 30 dana, koliko je on ove godine proveo na Aljsci, a najduži traje i do šest mjeseci.

Sezona počinje 15. juna, a završava se između 10. i 20. oktobra.

Iako divlja, hladna i daleka, Aljaska je posljednjih godina omiljeno mjesto za sezonski rad onima koji žele da za kratko vrijeme dodatno zarade “pristojnu paru”.

Najčešće se na taj put odlučuju porodični ljudi koji u našoj zemlji već imaju stalni posao.

To je jedan od uslova za dobijanje radne vize i garancija da će se vratiti u svoju zemlju.

Kada se spoje stari i novi odmor, tome doda još koji slobodni dan, bude dovoljno da se ode do Aljaske, odradi ljetna sezona u fabrikama ribe i zaradi i do 6.000 dolara.

Ta mogućnost da se zaradi sve je primamljivija ljudima iz Srbije, a u prilog tome je podatak da je ove godine, preko dve agencije koja takav program realizuje, otišlo više od 1000 ljudi iz Srbije.