Skoro trideset godina porodica Jašarević čuvala ikone iz Saborne crkve

Uoči pravoslavnog Božića, iz grada na Neretvi stiže pozitivna priča o suživotu i komšijskim odnosima, odnosno bošnjačkoj porodici koja je prilikom stradanja Saborne i Stare crkve u ratu sačuvala ikone i predala ih mostarskim svećenicima. Ikone datiraju iz 14 i 16 vijeka, izuzetno su vrijedne i kako kažu iz Srpske pravoslavne eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske predstavljaju krunu obnove Saborne crkve.

Komšijski gest

Skoro trideset godina porodica Jašarević čuvala je ikone iz Saborne crkve koje su u ratnom periodu spasili od potpunog uništenja. Za njihovo vraćanje čekao se pravi trenutak, a to je potpuna obnova i svečano osvećenje Saborne crkve. Sve ove godine taj trenutak čekao je Jasnin muž. No nakon njegove smrti, zajedno sa sinom odlučila je ikone predati uoči božićnih i novogodišnjih praznika.

“Malo sam imala tremu kad sam ih nosila, jer čuvali smo ih kao nešto sveto, nešto jako bitno, donijeli smo ih tu i ja sam se duhovno jako dobro osjećala. Onda mi je paroh Krulj dao zlatni dukat, rekla sam da je to previše, a on je rekao ne nije previše koliko je ovo vrijedno”, rekla je Jasna Jašarević.

Riječ je o ikoni Presvete Bogorodice koja zbog malog oštećenja zahtjeva restauraciju i ikoni Svetog velikomučenika Georgija koja je jako dobro očuvana. Govoreći o njihovom vraćanju, mostarski paroh kaže kako se radi se o normalnom, ljudskom i komšijskom gestu.

“Svi su se iznenadili za ovaj gest, ali mi koji ovdje živimo, poznajemo ovaj komšiluk, to je za nas nešto potpuno normalno. Ove ikone jesu najvrijednije, jesu kruna obnove, ali ovi ljudi bili su tu kad nam je bilo šta zatrebalo, na primjer kad smo radili Vladičanski dvor od njih smo koristili električnu energiju”, kazao je Branimir Borovčanin, paroh druge mostarske parhije.

Priča o suživotu

Da su se komšijski odnosi uvijek njegovali potvrđuje i Jasnin sin Nedžad. Čuvanje ikona za njih je predstavljalo dužnost i privilegiju.

“Pored svega što je bilo, pored srušenog grada i čitave države iz druge konfesije da nešto što je nađeno da se sačuva da se preda kada također njihovo dođe na obnovu da se realizuje ta radost, tako da je to jedna velika civilizacijska norma, to je poruka suživota i života“, istaknuo je Nedžad Jašarević.

A tu ne završava priča o suživotu. Sličnih primjera još je mnogo, poput donacije tri sata za Sabornu crkvu, s rimskim, arapskim i staroslavenskim brojevima koje su anonimno donirali po jedan pravoslavac, musliman i katolik. Poruka je to, kažu da Saborna crkva bude simbol pomirenja, s obzirom na činjenicu da je i sama obnova započela uz moto „Obnovimo hram – Obnovimo Mostar.