Kako izbjeći spajanje kraja s krajem u penzionerskim danima? Rješenje postoji, ali se čini dalekim

Postojeći penzioni sistem u Bosni i Hercegovini je na izdisaju. Zbog toga penzioneri preživljavaju, ali rješenje postoji. Zove se treći penzioni stub. No, on se čini dalekim.

U razvijenim državama postoje tri penziona stuba, ali u Bosni i Hercegovini postoji samo jedan. To je prvi stub koji datira još iz 19. stoljeća. Naziva se Bizmarkov model penzijskog osiguranja te je utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti. Podrazumijeva da se doprinosima radnika osiguravaju penzije trenutnih penzionera.

Ovaj model je funkcionalan dok postoji više radnika nego penzionera. U suprotnom model više nije funkcionalan. Bosna i Hercegovina je jedna od država u kojima je to slučaj, jer je penzionera više od radnika. Zbog toga se u oba entiteta penzije više ne isplaćuju iz penzionih fondova, već iz entitetskih budžeta.

Ovakav penzioni sistem je razlog za niske penzije koje su jedva dovoljne za preživljavanje. Moglo bi biti još gore, tj. da se desi da buduće generacije budu uskraćene za penziju. Razlog za to jesu nepovoljni demografski i ekonomski trendovi te ako se ne formiraju drugi i treći penzioni stub.

Šta su drugi i treći penzioni stub

Drugi stub podrazumijeva da se dio obaveznih doprinosa radnika preusmjerava na njihove individualne račune u obaveznim penzionim fondovima.

Trećim stubom bi se život budućih penzionera mogao znatno poboljšati. Ovaj stub znači da radnici dobrovoljno ulažu novac u penzione fondove, javne i privatne. Fondovi ovaj novac najčešće investiraju u dionice kompanija i državne obveznice. Rast vrijednosti vrijednosnih papira za posljedicu ima rast iznosa novca koji se isplaćuje onom ko je uplaćivao u penzioni fond. Naravno, koliko će biti isplaćeno, ovisi o tome koliko je uplaćeno u fond.

Moguće je istovremeno dobijati penziju stečenu i na osnovu prvog, kao i na osnovu trećeg penzionog stuba. Time je egzistencija u trećoj životnoj dobi znatno izvjesnija.

Ekonomista Damir Bećirović je u razgovoru za Klix.ba naglasio da se akumulacijom novca ostvaruju prihodi.

“Fondovi rastu kako im raste portfolio, padaju kako im pada portfolio”, dodaje.

Postoji mogućnost da društvo koje upravlja fondom propadne, ali ne i sam fond. Međutim, to se iznimno rijetko dešavalo, jer društvo koje upravlja fondom kupuje vrijednosne papire velikog broja subjekata. Time postoji veliki broj izvora finansiranja, tj. rizici se smanjuju.

Bećirović je ukazao na to da su pojedine firme u Sjedinjenim Američkim Državama osnivale svoje penzione fondove.

“Firme u SAD-u su često, da bi prikupile novac, stvarale vlastite penzione fondove. Onda je neko mogao kupiti obveznice firme u kojoj radi. Sve je dobro dok funkcioniše – ako raste plata, onda raste penzija”, rekao je.

Naveo je da se penzioni fondovi u SAD-u stalno reklamiraju te da se tom prilikom navodi koliki je godišnji povrat.

Bosna i Hercegovina daleko od trećeg stuba

Poručio je da je postojeći penzioni sistem mrtav te da je dodatni problem što ne postoje povoljni uslovi za formiranje trećeg penzionog stuba, tj. tržište kapitala nije razvijeno. Smatra da se to može promijeniti i privatizacijom javnih kompanija.

“Kod nas je problem što je tržište kapitala nelikvidno. Funkcionisanje na domaćem tržištu kapitala nema nikakvog smisla. Mi nismo privatizovali najznačajnije javne kompanije onda kada smo to trebali uraditi. Tu prije svega mislim na BH Telecom, ali i na Elektroprivredu Bosne i Hercegovine, što da ne”, mišljenja je.

Istakao je da je u Hrvatskoj tržište kapitala pravljeno time što su fondove napunili kvalitetnim dionicama, a to je značilo i privatizaciju javnih firmi.

“To ima smisla da bi se aktiviralo tržište kapitala. Ono se ne može aktivirati ako ne postoje kvalitetni vrijednosni papiri. Jednostavno moraš imati mogućnost da nešto kupiš”, kazao je Bećirović.

Ocijeno je da u Bosni i Hercegovini još neće doći vrijeme i privatnih penzionih fondova.

“Treba ga (tržište kapitala, op.a.) deregulistati i pustiti privatnim fondovima. Pustiti strane fondove. Bojim se da to još nije moguće, jer je kod nas tržište kapitala još entitetski podijeljeno. Pitanje je kako bi to sve funkcionisalo”, kazao je.

Životno osiguranje nije penzija

Podsjetio je da osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini nude usluge kojima se može osigurati nešto sigurnija egzistencija nakon penzionisanja.

“Kod nas postoji model sličan životnom osiguranju. To znači da se npr. 20 godina uplaćuje životno osiguranje i onda se ostvaruje prihod koji nije previsok, ali jeste neki prihod. Ispadne kao neka štednja”, obrazložio je.

Prema njegovim riječima, štednja se isplaćuje u slučaju smrti i slučaju onog što se zove rizik doživljenja – da se dožive određene godine. No, ponavlja da nije riječ o penziji, već životnom osiguranju.