Mladen Ivanić: Ni Dodik ne zna kuda ide

Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik PDP-a, kazao je sinoć “da smatra kako ni Miloradu Dodiku nije jasno kuda ide i da u ovom trenutku ni on to ne zna”.

Gostujući u Dnevniku D na Federalnoj televiziji Mladen Ivanić, je rekao da su zbunjeni i bez vizije, kako se iz svega ovoga može izaći i partije u Sarajevu, koje su kao partije koje treba sa Dodikom da nešto dogovaraju, ali i međunarodna zajednica. 

– Svi oni su ušli u nešto, a ja mislim da niko živ od njih ne zna gdje će to izaći. Dodik, po meni, pred sobom ima dvije alternative od kojih je jedna da nastavi dalje ovo što je počeo, to znači da donese zakone da ta priča o svih 140 nadležnosti bude vraćena nazad, da tu priču dovede do kraja. Hoće li to uraditi, mislim da ovog trenutka nije jasno. Ako osjeti da postoji mekan prostor, mislim da hoće, ali sve što zadnjih dana govori pokazuje da se okreće drugoj mogućoj alternativi, traganju za nečim što će on kao dobiti i onda proglasiti kao svojom velikom pobjedom. Sve više mi se čini da on ustvari ide ka tom pristupu, traga za nečim što će on proglasiti velikom pobjedom. Da li će to biti 50 vojnika manje ili će biti svođenje vojske na 5.000 ne znam, ali imam osjećaj da se prepao ovog negativnog ambijenta koji je sam oko sebe kreirao i pomalo kao da traži izlaznu varijantu. To mu je ranijih godina uspijevalo i biće zanimljivo vidjeti da li će naći sagovornike, jer glavni sagovornici su međunarodne institucije i SDA. 

Ističe da Dodikov opstanak na političkoj sceni zavisi od toga kako će povratak uspjeti da promoviše u javnosti Republike Srpske.

– Naravno da će on govoriti da je pobjednik u ovome svemu, iako ja mislim da će to biti jako teško. Prvo ne vidim šta ozbiljno može dobiti od partnera kao izlaznu varijantu. Mislim da je napravio takav ambijent da bilo šta sad da SDA popusti ona će biti viđena kao gubitnik. Međunarodnim institucijama je bitno samo da se to smiri, a šta je cijena smirivanja nije ni važno. 

Mislim da će mu jako biti teško postići dogovor sa nekim iz Federacije jer bi bilo kakav ustupak njemu značio politički gubitak onome ko daje ustupak, a tu prije svega mislim na SDA, nema ko drugi. Nisam siguran da je SDA na to spremna. Tako da mislim da je ušao u jednu vrlo zapetljanu situaciju iz koje mu neće baš biti jednostavno izaći. S jedne strane pod velikim je pritiskom opozicije u RS-u, a s druge strane nema prostor da to dovede kako je obećao javnosti do kraja. Dakle on traži neki izlaz, neki prostor ali iskren da budem ne vidim ko će mu taj prostor dati. A onda u takvim uslovima kad nema izlaza, nema prostora, on tek tada postaje nervozan i onda je moguće da napravi ko zna kakve još radikalne poteze i pristupe. Tako da mislim da nikome nije jasno u kom će ovo pravcu dalje da ide.”

Dodik je odustao od nezavisne Republike Srpske

Ivanić kaže da je teško kvalifikovati ovo što Dodik radi.

– Svojevremeno je govorio o referendumu o nezavisnosti, pa tog referenduma nije bilo. Onda je govorio o nezavisnoj Republici Srpskoj, pa toga nikad nije bilo. Onda je govorio o mirnom razdruživanju, pa do toga nije došlo. Sada govori o tome kako je on jako zainteresovan da BiH opstane u okvirima originalnog Dejtona, tako da ja više ni ne znam šta je njegova koncepcija. Ono kako je formalno ovo zadnje promovisano, nije disolucija jer je on odustao od nezavisne Republike Srpske, nego je to vraćanje kao nadležnosti onoga što je RS svojevremeno prenio na zajedničke institucije. I u to se ušlo grlom u jagode, bez ozbiljnije analize. Ja smatram da su neke institucije bile korisne za RS. 

Uprava za indirektno oporezivanje jer u njoj onoliko koliko pojedini entiteti uplate, toliko i dobiju nazad kad se prihodiusvoje. To uopšte nije bilo štetno za RS. Naravno ima i institucija koje objektivno ne treba da postoje. Mi imamo Komisiju za koncesije koja ima sedam članova i koja ima jedno 37 zaposlenih, koja postoji 17 godina i koja nije dala nijednu koncesiju. Besmisleno je da to postoji. Umjesto takve institucije može da se napravi komisija pri Ministarstvu za ekonomske odnose i spoljnu trgovinu. Smatram i da je Agencija za promociju stranih investicija takođe jedno birokratsko tijelo koje uopšte nema sadržaja i ne čini nikakve posebne napore jer mi nemamo stranih investicija. Dakle postoje stvari koje se mogu u normalnom razgovoru riješiti i dobar dio tih stvari, kad bi bilo razuma i s jedne i s druge strane, bi mogle naći svoje rješenje koje bi bilo od koristi za BiH da budu manji troškovi. Ali razuma nema.

Pojašnjava da je, kada je UIO u pitanju, u BiH rješenje takvo da poreski obveznici imaju entitetski broj.

– I koliko jedan entitet uplati PDV-a, toliko mu se po odbitku zajedničkih institucija vrati nazad. I tu niko nikog ne može prevariti. Tu su prihodi čisti, nisu pod političkim uticajem. Da budem iskren, isti efekti bi bili kada bi bile usaglašene dvije uprave od koji jedna pokriva teritoriju FBiH, druga RS. Ništa se tu ne bi promijenilo, samo što bi bilo komplikovanije. Vjerovatno bi kao posljedica bilo da jedan entitet ima svoju stopu, drugi bi imao svoju, počelo bi takmičenje, to bi razjedinilo tržište i krajnji efekat nikakav. Zato bi bilo dobro da su ovi koji su tako pametni napravili neku vrstu ekonomske analize i izašli sa argumentima šta RS gubi ovim rješenjem. Onako kako je ono napravljeno ja sam uvjeren da ne gubi, u suštini, ništa. Najveće pozitivne efekte od Uprave je imala Rpeublika Srpska jer je rast budžeta Republike Srpske bio najveći.

Nisam baš siguran da su sankcije neko rješenje

O sankcijama Miloradu Dodiku Ivanić kaže da je on sankcionisan i da svi predstavnici zemlje koja ga je sankcionisala sa njim svakodnevno sjede.

– To je malo farsa i svojevrsna forma. Formalno je pod sankcijama, a svi s njim pričaju, razgovaraju i dogovaraju i svi mole Boga da postignu dogovor koji je i jednima i drugima prihvatljiv. Kako to radi Dodik, tako to rade i stranci. Tako da nisam baš siguran da su sankcije neko rješenje. Zanimljivo je da su svi zaboravili šta je bio povod svega ovoga i da o tome više niko ne govori, a to je Inzkovo nametanje zakona. Čak ni Dodik to više ne spominje kao temu., a pogotovo ne spominju kao temu stranci. A to jeste bio povod i ja mislim da se opšte stanje neće srediti dok se taj povod ne razriješi. Ako se tu nađe rješenje, a moguće ga je naći ako se želi, onda imamo značajan prigovor koji se sklanja i onda se stvari polako mogu vraćati nazad. Međutim, ako ostane ovako kako jeste, ako jedna strana u BiH, a tu mislim prije svega na FBiH, preciznije SDA, smatraju da je što se tiče Inzkovog zakona sve završeno, a imate drugu stranu, to su sve partije u RS-u koje smatraju da nema onda uslova za funkcionisanje zajedničkih institucija, imat ćemo neviđenu krizu koju će ovi dodatni Dodikovi zahtjevi samo produbiti. I zato mi se čini da bi dobar dio aktivnosti i političkih partija iz Sarajeva, ali i međunarodnih institucija trebalo vratiti na temu Inzkovog zakona.

Smatra da, bez suspenzije Inzkovog zakona, SDA neće nikada sjesti za sto jer će usaglašeni zakon imati veći kompromisni karakter.

– U ovom Inzkovom zakonu su dvije stvari problematične. Jedna što je donio jedan čovjek 12 godina nakon perioda kada visoki predstavnik nije nametao odluke kojima je mijenjao zakone. Taj način je neprihvatljiv i ja to nikad neću prihvatiti jer visoki predstavnik može donositi odluke iz domena Predsjedništva i Savjeta ministara, ali ne iz domena Parlamenta. I drugo, ako pogledate sadržaj zakona, tamo je zabranjeno negirati presudu povodom Srebrenice, ali nije zabranjeno negirati presudu povodom bilo kog drugog ratnog zločina. Dakle ovaj zakon je omogućio da neki ratni zločinci, da im se njihove presude mogu negirati, a neki drugi da ne mogu. To nije rješenje i to je samo pokazalo da se izdvaja jedan događaj, a ne svi ratni zločini. I to sigurno nije nešto što je trajno u BiH.

Ivanić naglašava da, što se njega tiče, može se sutra sjesti i dogovoriti novi zakon i da on tu ne pravi problem ali da misli da ga drugi prave.

– Smatram da drugi neće pristati ni na kakvog kompromisno rješenje jer imaju ovo. I samo će lijepo pričati hajmo sjesti, a neće biti rješenja, kao što sad svi lijepo pričaju o promjenama Izbornog zakona, a nema rješenja. Zato što je postojeći nekome super, a onaj koji bi trebao doći je malo manje super jer bolje sad prolazimo sa ovim. Tako i povodom te priče o Inzkovom zakonu. Što se mene tiče nije problem, sutra bi se moglo sjesti, ali sam vrlo pesimističan da će, dok god je ova odluka tobože na snazi, bilo ko, posebno iz SDA, biti spreman uopšte da razgovara iskreno na ovu temu.

Kome će Palmmer i Eichhorst doći i na šta bi došli?

Na pitanje kome je super postojeći izborni zakon kaže: “Rješenje koje sam dobio smatram da je iznenađujuće korektno. Ono otprilike kaže jedan član se bira iz RS-a, onaj koji dobije većinu, jasno je da je to Srbin. U Federaciji se biraju dva, neimenuje se da li su Bošnjaci ili Hrvati, svi mogu biti kandidati čime se ispunjava presuda Sejdić-Finci, ali se kaže onaj ko je dobio najviše glasova je prvi član Predsjedništva i to je, realno očekivati, Bošnjak. A onda svi kantoni gdje je on dobio većinu se isključuju. Drugi član je onaj ko je dobio najviše glasova u ostalih pet. Realno, to je vjerovatno, s obzirom na kombinaciju koja je prisutna pretpostavlja se da će biti Hrvat. Zašto niko neće javno da kaže da je to korektno rješenje? A meni djeluje tako. Ja vidim da su svi protiv. Opozicija u Sarajevu je protiv, gospodin Čović je protiv zato što nema garancije da je to Hrvat, SDA jedva dočekala da ovi iz opozicije u Sarajevu viču da su protiv pa da ona jadna izađe pred strance i kaže eto mi ne možemo, mi bi stvarno sve uradili ali ne možemo. Ko je tu odgovoran, zaključite sami. Ja imam osjećaj da su svi.”

O odgođenoj posjeti Palmmera i Eichhorst kaže: “Pa kome će doći i na šta bi došli? Šta mogu očekivati kad su vidjeli sve te reakcije? I od opozicije koja kaže mi više nećemo pričati, od SDA koja kaže mi bez opozicije ne možemo to provesti, HDZ-a koji kaže hoćemo nacionalni prefiks, šta mogu ljudi uraditi? Naravno da će dignuti ruke i reći dobro, nećemo doći, neka ide kako ide. A ići će onako kako kod nas ide. Tumarati od dana do dana, od slučaja do slučaja i stalno će svi nešto biti nezadovoljni, a mi biti sve izolovaniji i sve više okruženi nekom žicom.”

Mislim da će izbora biti i da će sve partije u njima učestvovati

Ističe da ne bi isključivao sve moguće scenarije za BiH.

– Mislim da oni ljudi koji kao vode ovu krizu, da niko od njih nema potpuno jasnu viziju u kom pravcu ide. To znači da su sve moguće opcije na stolu. Gdje će se to završiti ja zaista ne znam. Teško je naći racionalan odgovor u iracionalnoj situaciji. Sve je moguće. U ovoj zemlji je moguće naći na svakoj od strana po 15 budala koje će napraviti incidente i da onda stvari mogu da odu u vrlo negativnom pravcu, pogotovo u ovakvom ambijentu. Mislim da je narendih par mjeseci vrlo presudno i važno, ali ono što me posebno brine jeste nedostatak inicijative da se stanje pokuša razriješiti. Dio tema koje je Dodik otvorio imaju svoju osnovu. 

Način na koji on to radi je potpuno neprihvatljiv, avanturistički, previše egoistički, previše on sebi daje značaja, ali dio tema kao teme postoje i trebalo bi obaviti jedan normalan i iskren razgovor. To niko živ ne želi, a samo razgovor može razriješiti ovakve stvari. Tako je sve ovo vrlo nepredvidivo i potpuno je nejasno u kom pravcu to sve skupa može da ode.

Mi po Ustavu izbore moramo imati i to ne može biti rezultat političke volje. Da li će svi akteri učestvovati na izborima, to je drugo pitanje. Ja mislim da hoće. Čak i ako su nezadovoljni Izbornim zakonom nemaju šta drugo. Oni koji se odluče na bojkot, to je njihovo pravo. Da li neko smije da pravi ambijent da ne dozvoli da se izbori održe, e to je stvar koja je baš ozbiljan problem i na ivici je onoga što bi se moglo nazvati poludržavnim udarom. Ne vjerujem da je iko spreman na to i mislim da to niko neće uraditi. Ja mislim da će izbora biti i da će sve partije u njima učestvovati – zaključio je Ivanić.