Zašto se u Srbiji plaše filma “Quo vadis, Aida?”

Uprkos brojnim priznanjima, “Quo vadis, Aida?” još nije prikazan u bh. entitetu RS, kao ni u susjednoj Srbiji. Regionalna Akademija za razvoj demokratije u Srbiji zatražila je od generalnog direktora Radio-televizije Srbije da na nacionalnoj ferekfenciji emitira najbolji evropski film u 2021. godini. U pismu generalnom direktoru Radio Televizije Srbije, Balša Božović ispred Akademije piše kako je vrijeme da javni servis uzme u obzir umjetničku vrijednost ovog filmskog remek djela. Ono što je važnije, koliko bi takav gest doprinjeo izgradnji mira, pomirenju i suočavanju sa prošlošću.

Za N1 Božović komentira: “Šta u tom filmu oni ne daju građanima Srbije da vide, šta se dogodilo tokom tih krvavih bratoubilačkih ratova devedesetih godina i čiju oni zapravo politiku brane. S jedne strane danas imate tu pojačanu glorifikaciju ratnih zločina, zločinaca, ratnohuškačke politike, s druge strane filmovi koji idu ka pomirenju, razumevanju gdje se ne optužuju narodi, već politike i pojedinci koji su osuđeni za genocid u Srebrenici. Mislim da je ovoj vlasti i režimu veoma nezgodno jer znaju da ovaj film govori o njihovim politikama devedestih godina i tu je problem”.

Film je nezgodan za aktelnu vlast jer postavlja pitanja čiji se odgovori kriju, dodaje Božović.

“I mi smo ih pozvali da ne drže građane zarobljenim, već da sami ocene kakav je film. Mi kao Regionalna akademija za demokratski razvoj ovo shvatamo kao jedinstven kulturni prostor i ne možete braniti da pogledaju ono što vi govorite, a da se nije dogodilo. Da ne govorim o umetničkoj vrednosti filma koja potvrđena. I ja sam presrećan zbog toga.”, kaže Božović.

Predsjednica Helsinškog komiteta Srbije Sonja Biserko podvlači, “istina je mnogo gora od priče Jasmile Žbanić” i danas 26 godina nakon rata i genocida aktuelna, posebno u vrijeme prijetnji miru, i poziva na rat”.

“Film je dobio visoku nagradu i priznanje i time je skrenuta pažnja i na ono što se trenutno dešava u BiH. Jedna strana, a to je RS ponovno želi da stvori svoju vojsku, vojsku RS koja je počinila takve strašne zločine i koja se izdvaja u haškim presudama za genocid u Srebernici. I zato je ova inicijativa izuzetno važna”, dodaje Biserko.

Film je poruka i za međunarodnu zajednicu koja je propustila svoju priliku u Srebrenici. Emir Hadzihafizbegović jedan od glumaca u filmu podvlači da je i upozorenje za sve one predstavnike, koji samo posmataraju što se danas dešava u Bosni i Hercegovini.

“Nek nas više stvarno ne smatraju nekim budalama i nek ne podcjenjuju našu inteligenciju ovi iz međunarodne zajednice. Kada dođu i kažu na političkim liderima je da se dogovore i taj termin pomirenja naroda, narodi se nikada nisu svađali. Sasvim je izvjesno da je fašizam u političkom smislu i dalje proaktivan i da ga treba jasno označiti. I zbog toga ga vlsat ne želi pustiti ni u Beogradu, ni u Banja Luci”, rekao je.

Za redateljicu filma Dnevnik Diane Budisavljevićo, ženi koja je spasila 10.000 dece od logora u NDH, Jasmila Žbanić napravila je remek djelo. Dana Budisavljević kaže kako i zbog toga treba da bude obaveza ne samo javih emitera već i obrazovnog sistema u regionu.

“Mislim da je baš ta mogućnost da film postane dostupan na javnim servisima da bi to bilo jako ljekovito za ovu regiju, a mislim da svi Jasmili i ekipi dugujemo jer to je najjnagrađivaniji film. Najznačajniji film posljednjih trideset godina na tlu bivše Jugoslavije. Kako biste vi opravdali da takav film ne bude prikazan . Onda to zaista otkriva zlu namjeru.”, kazala je.

Zanimljiva je i poruka Christiana Schmidta, Viskog predstavnika u BiH, onog koji nije rekao nijednu riječ dva dana nakon što je Milorad Dodik zaprijetio BiH.

Na tviter nalogu OHR-a poručio je: “Tri Evropske filmske nagrade za “Quo Vaids, Aida?”! Čestitke Jasmili Žbanić, čiji film nije samo prikazao događaje, već je dao i lice žrtvama srebreničkog genocida. Ovaj film postavlja i ključno pitanje: Quo vadis građani Bosne i Hercegovine? Kakva budućnost očekuje mlade u svim dijelovima ove zemlje? Ovo bi trebalo da bude najvažnija briga političarima, a ne nepromišljene priče”.

Nepromišljene političke priče na koje međunarodna zajednica ponovo nema odgovora.