Godina iznevjerenih očekivanja: Pusti nam Šabana, pa da izginemo…

Prošla godina u našoj zemlji bila je krajnje burna. Pored većih događaja koji su se s nestrpljenjem očekivali poput 100. godišnjice Sarajevskog atentata, Svjetskog prvenstva u fudbalu ili opštih izbora, BiH su u februaru zadesili i veliki protesti u nekoliko gradova koji su kulminirali nasiljem i paljenjem državnih institucija, a desilo se i nekoliko velikih hapšenja. Očekivanja građana oko navedenih i mnogih drugih stvari bila su velika, no u konačnici nemamo ni najmanji razlog da budemo zadovoljni s 2014.

Protesti u BiH: Ostala su samo zgarišta

U februaru mjesecu prošle godine gusti dim vatre širio se iz zgrada državnih institucija. Prvobitni mali protesti nekolicine ogorčenih i obespravljenih radnika propalih firmi u Tuzli, ubrzo su privukli i šire građanstvo, i od, u početku mirnih, prerasli u nasilne, te se potom proširili i po ostalim gradovima širom BiH, u prvom redu Sarajevu, Zenici, Mostaru i Bihaću. Svaki od ovih protesta imao je isti nesretan epilog: uništavanje i paljenje zgrada državnih institucija, među kojima će posebno simbolično ostati paljenje zgrade Predsjedništva BiH.

Iako se od prvog dana protesta špekulisalo o njihovoj političkoj pozadini, povezanost demonstranata s određenom političkom opcijom ili interesnom grupom od moći do danas nije utvrđena. Protesti su rezultirali ostavkama četiri kantonalne vlade, a demonstranti su zahtijevali provođenje vrlo konkretnih političkih mjera usklađenih s ideološkim vrijednostima pojedinaca koji su vodili proteste. Ipak, i pored velikih očekivanja, protesti u konačnici nisu rezultirali nikakvom bitnijom promjenom.

Navodno „ekspertska“ Vlada Tuzlanskog kantona koja je formirana nakon protesta, nijedan ključni problem ovog kantona u proteklih nekoliko mjeseci nije uspjela riješiti, i građani su ostali prilično razočarani njenim rezultatima, dok su u ostale tri kantona vlade i pored podnošenja ostavki ostale na čelu u tehničkim mandatima. Također, izuzev ukidanja „bijelog hljeba“ u pojedinim kantonima, gotovo nijedan od zahtjeva demonstranata nije realiziran u praksi: tuzlanski radnici i dalje u očaju i beznađu pokušavaju riješiti svoj status, a izbori održani u oktobru ove godine potvrdili su da nacionalne stranke uživaju uvjerljivo najveću popularnost u svojim narodima.

100. godišnjica Sarajevskog atentata: Pusti nam Šabana, pa da izginemo

28. juna ove godine oči cijele Evrope bile su uprte u Sarajevo, mjesto gdje je stotinu godina prije toga odjeknuo pucanj koji će zauvijek promijeniti izgled Evrope i odnose u njoj. Bila je to jedinstvena historijska prilika da se Sarajevo pokaže u blistavom svjetlu i ponovo na velika vrata uđe u žižu evropskih i svjetskih dešavanja. No nažalost, od toga u konačnici nije bilo ništa. Godišnjicu Atentata Sarajevo je dočekalo uz zatvorene muzeje, proteste nekoliko desetina radnika koje je predvodila režiserka Jasmila Žbanić, a glavna ceremonija obilježavanja jednog od najznačajnijih historijskih događaja, koja je povjerana poznatom bh. režiseru Harisu Pašoviću, umjesto vrhunskog svjetskog kulturnog događaja, svedena je na nastupe Dine Merlina i Šabana Šaulića.

Ili, kako to reče jedan ugledni bh. konceptualni umjetnik, Pašovićev ‘spektakl’ je školski primjer “kako se od gotove svjetske stvari pravi traljava lokalna zabava”.

Tužilaštvo BiH i SIPA: Spektakularna brukanja

Prošlu 2014. godinu obilježile su spektakularne akcije SIPA-e. Hapšenje braće Jerka i Mladena Ivankovića-Lijanovića, zatim hapšenje grupe od šesnaest pripadnika selefijske zajednica, hapšenje bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemala Čauševića, akcija „Gibraltar“ u kojoj je zatvoreno devet osoba iz marketinške branše osumnjičenih za kriminalne radnje i utaju poreza, samo su neke od akcija koje je SIPA izvela u prethodnoj godini. Rezultat svih njih bio je identičan: svi uhapšeni na kraju su pušteni jer nije postojala osnovana sumnja za određivanje pritvora. Milioni potrošenih maraka poreskih obveznika na „spektakularne“ akcije i u konačnici puštanje na slobodu osumnjičenih, rezultat su udruženih akcija Tužilaštva BiH i SIPA-e. Sramotno!

Trenerski cirkus Safeta Sušića

Pod vodstvom Safeta Sušića fudbalska reprezentacije ostvarila je historijski uspjeh plasirajući se na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. S obzirom na vrlo povoljnu grupu, mnogi su sasvim opravdano vjerovali da Zmajevi mogu da se plasiraju u osminu finala. Međutim, mnogo prije početka prvenstva Sušić je izazvao veliku buru u javnosti spiskom igrača za Mundijal na kojem nije bilo nekih od vrlo važnih reprezentativaca u kvalifikacionom ciklusu, dok su se s druge strane na njemu našli pojedini igrači koji u kvalifikacijama nisu odigrali niti jednu utakmicu, te je bilo vrlo upitno da li oni svojim kvalitetom ispunjavaju uslove za najjači tim.

Nakon solidne partije protiv favorizirane Argentine u kojoj je BiH nesretno izgubila s 2:1, navijači su uz mnogo optimizma očekivali drugo kolo protiv Nigerije. No, zahvaljujući u prvom redu u historiji fudbala neviđenoj postavci igre bez lijevog beka, naša reprezentacija je tu utakmicu izgubila s minimalnih 1:0, nakon čega je prolazak u drugi krug postao nemoguć, tako da je pobjeda protiv Irana u zadnjem kolu bila tek pirova. No, i pored neuspjeha na Mundijalu, Savez je odlučio da Sušiću produži ugovor i omogući mu da vodi reprezentaciju i sljedećem ciklusu kvalifikacija.

Problemi za reprezentaciju BiH tada su tek uslijedili. I pored krajnje povoljne kvalifikacione grupe, BiH je u prve četiri utakmice osvojila samo dva boda, čime su šanse za plasman na Evropsko prvenstvo 2016. uveliko umanjene. Za sve to vrijeme Sušić je demonstrirao krajnju bahatost i neodgovornost u svom poslu, izbjegavao je i vrijeđao novinare, mjesto u reprezentaciji davao igračima upitne kvalitete, eksperimentisao s dosad neviđenim taktikama u fudbalu, a sve je to, nakon katastrofanog starta kvalifikacija, moralo kulminirati s njegovim otpuštanjem. Za nadati se da će s novim selektorom,Mehmedom Baždarević, reprezentacija naredne godine imati daleko više sreće.

Izborni debakl SDP-a

Nakon velike izborne pobjede 2010. godine, stotine hiljada građane nade je polagalo u SDP-u kao stranku koja bi konačno mogla pokrenuti BiH, trajno promijeniti sistem i unijeti nove vrijednosti u bh. društvo. Od toga u konačnici nije bilo ništa. Odmah po dolasku na vlast SDP je svojim postupcima doveo do dugog zastoja u procesu formiranju vlasti i na federalnom i državnom nivou, a pored toga je u startu demonstrirao nepotizam i gramzivost ka državnim institucijama i firmama u mjeri u kojoj su im na tome i prethodnici mogli pozavidjeti. No, stvari su po SDP-u bile još i puno gore kada je 2012. tadašnji hrvatski član Predsjedništva i najpopularniji političar ove stranke Željko Komšić, zbog nesuglasica s predsjednikom Zlatkom Lagumdžijom i ljudima bliskim njemu, odlučio napustiti SDP, nakon čega je osnovao novu političku stranku – Demokratsku frontu.

U međuvremenu, SDP je u obnašanju vlasti došao u sukob sa svim političkim opcijama s kojima je formirao vlast, te je naredni period bio obilježen političkim animozitetima i nefukcionalnom vlašću, a umjesto provođenja očekivanih reformi, SDP je baš poput svojih prethodnik održavao status quo, uklopivši se u davno kreiran sistem vlasti koji BiH onemogućuje bilo kakav napredak.

Na izborima 2014. godine razočarani birači kaznili su SDP koji je doživio izborni debakl, završivši po broju glasova debelo iza i novoformirane Demokratske fronte. Nakon izbornog poraza SDP je napustila još nekolicina zvučnih imena, a stranka je ušla u vrlo neizvjestan period izbora novog rukovodstva, nakon što je Lagumdžija poslije sedamnaestogodišnje vladavine strankom bio primoran da se povuče. Na mjestu predsjednika naslijedio je ga je Nermin Nikšić, koji će na čelu SDP-a ostati još nekoliko mjeseci, kada će se na redovnom Kongresu biti izabrano novo rukovodstvo. Od odluka na ovom kongreu uveliko će zavisiti budućnost SDP-a, kao i općenito socijaldemokratije u našoj zemlji.

Izbori u RS-u: Nema vladara do Mileta

Nakon neočekivnaog poraza SNSD-a na opštinskim izborima 2012. godina, uz ujedinjenu i nikad organizovaniju u opoziciju u RS-u mnogi se vjerovali da će ovogodišnji izbori označiti kraj gotovo desetogodišnje vladavineMilorada Dodika i njegove stranke. Ipak, od toga u konačnici nije bilo ništa. Iako tijesno, SNSD je na kraju imao više glasova od opozicije ujedinjene u Savez za promjene, dok je Milorad Dodik u utrci za predsjednik RS-a sa svega 1% glasova više završio ispred Ognjena Tadića. Iako je postojala matematička mogućnost da Savez za promjene u konačnici s nekim manjim strankama u Narodnoj skupštini RS-a formira vlast, SNSD se s glasovima poslanika iz do tada suparničkog tabora, za koje postoje ozbiljne indicije da su bili kupljeni, uspio osigurati, tako da će i naredne četiri godine obnašati vlast u ovom entitetu.

Ipak, opozicija u RS-u neće u potpunosti ostati bez vlasti nakon izbora. Predsjednik PDP-a i kandidat Saveza za promjenu Mladen Ivanić pobijedio je utrci za člana Predsjedništva ispred kandidatkinje SNSD-a Željke Cvijanović, a također je izvjesno da će na državnom nivou Savez za promjene biti dio vlasti.

Jad i bijeda Javnog servisa

Javni servis Bosne i Hercegovine sastavljen od tri emitera i prethodne je godine dosljedno nastavio pružati blamaže građanima naše zemlje. Za RTV taksu koju su zakonom dužni plaćati, javni emiteri su častili građane jeftinim turskim i indijskim sapunicama, reprizama repriza domaćih igranih serija, petparačkim zabavnim emisijama kupljenim od privatnih televizija iz regije, manekenkama koje jezik svoje zemlje ne znaju baš najbolje kao voditeljicama vijesti, te krajnjim novinarskim neprofesionalizmom i neozbiljnošću koji su ponajbolje došli do izražaja tokom poplava širom naše zemlje u maju mjesec (čast izuzetku u ovom slučaju – RTRS-u).

Blamaža je pak mogla biti potpuna pred Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Dobijanje prava za prenos Mundijala FIFA je uslovila obezbjeđivanjem HD signala za prenos utakmica, za šta BHT kao ekskluzivni nosilac prava za prenos prvenstva tada nije imao tehnologiju. Strijepnje građana da li će biti u prilici uopšte pratiti prvenstvene utakmice okončane su svega nekoliko dana prije početka Mundijala kada je obezbjeđen HD format.

S obzirom na ukupno stanje na Javnom RTV servisu i kadrove kojima raspolaže, čisto sumnjamo da će u 2015. situacija biti bolja.

Jasmila Žbanić: Umjetnica, no malo više revolucionarka

S obzirom da je BiH zemlja u kojoj je kinematografija na koljenima i gdje veliki uspjeh predstavlja uopšte snimanje bilo kakvog igranog filma, mnogi građani su s nestprljenjem očekivali novi film naše nagrađivane rediteljiceJasmile Žbanić. Ipak, film ‘Otok ljubavi’ mnoge je pojedince razočarao. Umjesto kvalitetnog filmskog ostvarenja dobili smo možda  i najgori Žbanićkin film do sada – zbrčkanu laganu komediju u kojoj glavni likovi (prilično nemušto) propituju vlastiti seksualni identitet, zbog čega je i kritika ovaj film ocijenila uglavnom negativno. Također, samu reditejicu ćemo iz 2014. mnogo više pamtiti po njenim nesuvislim izjavama i javnim nastupima, nego po umjetničkom radu.

S druge strane, nakon izenadnog buma u bh. kinematografiji početkom dvijehiljaditih, koji je ubrzo utišan, BiH i dalje očajnički čeka da se domaća filmska industrija pomjeri s mrtve tačke.

Depo.ba