MILOŠ BIKOVIĆ O FILMU „JUŽNI VETAR-UBRZANJE“: Nije istina da promovišemo nasilje

Miloš Biković je prvu zapaženu ulogu odigrao 2004. godine u seriji “Stižu dolari”, gdje je glumio Nebojšu. Već tada je postao miljenik publike. Imao je samo 16. godina, a kasnije se proslavio ulogom u filmu „Montevideo“.

Film „Južni vetar“ obara sve rekorde gledanosti, a on je jedan od glumaca koji je osvojio žesnku publiku. Premijera filma „Južni vetar-Ubrzanje“ je bila prilika za kratak razgovor sa glumcem koji uspješno gradi karijeru u Rusiji. Njegov je život vezan za putovanje, zbog obaveza zna u Beograd iz Moskve svratiti na nekoliko sati samo da odigra predstavu.

Premijera „Južni vetar-Ubrzanje“ je krenula u cijeloj regiji. Kakve su reakcije bile u Sarajevu?

-Imali smo odličan prijem u Zagrebu i u Banja Luci, tako da sam već mogao da naslutim da će i Sarajevu isto tako biti sjajan prijem publike. Desilo se nešto sjajno i hvala publici na sjajnom i srdačnom dočeku.

Kritičari kažu da je uloga Maraša u „Južnom vetru“ najbolja. Slažate li se?

-Svako ima pravo na svoje mišljenje i hvala im na tome ako misle da je tako. Ja sam svoju profesionalnu karijeru počeo ulogom u „Montevideu“. To je jedna, da je nazovemo, romantično dramska uloga, a u Rusiji me doživljajvaju kao glumca za komedije. Ovo je akciona uloga. To je za mene blagoslov da mogu da se kao glumac izražavam na različte načine.

Mnogi kažu da film „Južni vetar“ promoviše naslije i dosta se o tome polemiše. Da li se vi slažete sa tim stavom?

-Svijet kriminala je već cijeli vijek inspiracija za filmove i za publiku. Ovaj film priča priču o svijetu kriminala, ali sa bezbjedne distance. Da se zaviri u taj svijet. Ja bih rekao da film promoviše kulturu i umjetnost, a ne nasilje. Ne možete da snimite akcioni film bez nasilja, ako gledate Duška Dugouška ili bilo koji film naići ćete na neke akcione scene. Ne slažem se sa tim stavom.

Da li je teško raditi istovoremeno kao glumac i producent filma i biti sa obje strane filma?

-Dok sam bio samo glumac nisam ni znao koliko sam rasterećen. To je jedan poduhvat, kolektivni čin svih ljudi koji rade na filmu. Ovaj film je srpsko-hrvatska koprodukcija, radili su sa nama ljudi iz Bugarske, Italije. Treba razmišljati o svemu, zatim, treba uklopiti sve segmente da radite kvalitetno. Glumiti i istovremeno se baviti svim drugim stvarima i jeste naporno.

Kako ste uspjevali da se ne primjeti kada u akcionim scenama koristite kaskadera?

-Ubjedljivo mora biti jer smo morali samo neke trikove da izvedemo, da se pripremimo. Važno je da publika to ne primjeti i da ne zna u kojem je momentu kasakader u sceni.

Jeste li očekivali da će film postići ovakav uspjeh i da će obarati sve rekorde gledanosti?

-Kada smo pravili prvi dio onda nismo očekivali, ali drugi dio smo već razmišljali šta nam diktira prvi dio. Drugi dio nam diktira takve ambicije, tako da sad već očekujemo uspjeh.

Muzika u filmu zauzima važan segment. Imate li najdražu pjesmu?

-Ima nekoliko pjesama koje su mi prirasle srcu. To nije moj pravac i ukus, ali kada je nešto dobro i kvalitetno moram priznati. Voyage, Senidah, Coby, Jovana i mnogi drugi su doista napravili odličan posao. YouTube je najbolji dokaz za to, a za takav uspjeh je najviše zaslužan Miloš Avramović koji je tu muziku uveo i pokrenuo neku posebnu priču.

Vašu porodicu vezuju uspomene za Sarajevo. S kakvim emocijama dolazite?

-Moji roditelji su u Sarajevu živjeli do 1986. godine. Onda je moj brat dobio službu u Beogradu i preselili su. Ja nemam ta sjećanja na Sarajevo, ali moj je brat je tu završio osnovnu školu, pošto sam se rodio kasnije.

Oni su živjeli na Pofalićima, ali sam iz njihovih priča uvijek slušao o Sarajevu.