Najmlađi i praznici: Kako zaštititi djecu od manije kupovanja?

Današnja dijeca bombardovana su raznim reklamama, šarenim izlozima šoping centara, a u konzumerističkom društvu nije ni čudno da neretko imaju veoma izraženu želju za novim igračkama, stvarima, ili odjećom. “Imati sve” i “imati sada” kao da je postalo imperativ.

U pretpraznično vrijeme, kada smo sa svih strana okruženi reklamama koje pozivaju na trošenje, sve više brinemo da li će naš kućni budžet izdržati, ali se i podsjećamo potrebe za razvijanjem svesti o pravim vrednostima kod djece.

Roditelji su danas pred velikim izazovom – potrebno je pomoći detetu da shvati da količina stvari koju posjeduje, izgled, popularnost nisu presudni za istinsko osjećanje sreće, a pogotovo je neophodno ukazati na to da to nisu valjani kriterijumi na osnovu kojih treba ocjenjivati druge ljude.

Ali, iako dijeca među glavnim interesovanjima ističu zabavu i igru, alarmantna je činjenica da su im bavljenje sopstvenim izgledom, popularnost i status važni već u osnovnoj školi.

“Već sa 10-12 godina dijeca počinju da ističu finansijsku situaciju kao glavnu prepreku u postizanju svojih ciljeva, što znači da su od najranijeg životnog doba izložena novcu i važnosti novca u životu”, navodi Ana Karlović, prof. psihologije, koja je 2013. godine sprovela istraživanje pod nazivom “Da sam ja neko”, u kom su kroz fokus grupe ispitivani problemi i potrebe djece i mladih od 10 do 18 godina.

Opsjednutost izgledom već od desete godine

Zabrinjavajuće je da zbog dječije “opsjednutosti” izgledom i novcem često dolazi do maltretiranja od strane vršnjaka, a koje se događa i zbog različitosti – neuklapanja izgledom i odjećom.

Ne čude, stoga, podaci dobijeni u nekim stranim istraživanjima koji otkrivaju da je vršnjačkom nasilju u školi izloženo čak 50 odsto djece. A razlozi su različiti – od fizičkog izgleda, gojaznosti, odjeće i drugih.

Ali ohrabruje podatak da su dijeca ipak svjesna ranjivih i ugroženih u društvu.

“Jedan od najpozitivnijih zaključaka istraživanja je činjenica da su dijeca ipak svjesna ugroženih skupina u društvu i da žele i sami da pomognu – siromašnijima, napuštenima, starijima, drugoj djeci, koja imaju poteškoće, životinjama i slično”, otkriva Karlović dodajući kako je upravo ovaj pozitivni potencijal djece odgovor na pitanje rastućeg materijalizma i sve veću površnost.

Ali njihovu empatiju ne treba “iskorišćavati” odnosno izlagati ih “šokovima”, poput toga da ih vodite u bolnicu ili neki dečiji dom (što neki roditelji čak iznose kao ideju). To je onda izraz roditeljske nemoći u vaspitavanju i potrebe da neko drugi spolja utiče na vaše dijete. U mnogim školama danas postoje organizovani programi volontiranja, kroz koje dijeca uz podršku i nadzor stručne osobe upoznaju korisnike ovih ustanova.

Šta konkretno roditelji mogu da učine

Izazov roditeljstva danas je veći nego ikad jer su i uticaji na dijete raznovrsniji, ali roditelji te loše uticaje ipak mogu da “saseku” na mnogo načina.

Prije svega, dijete posmatra roditelje i zato ne bi trebalo da:

– podižete kredite ili se zadužujete radi stvari koje vam nisu neophodne

– oduševljavate se novim predmetima, poklonima itd.

– komentarišete i ocjenjujete druge na osnovu izgleda, statusa, odjeće, automobila, posla

– budete nesrećni ako sebi ili detetu nešto ne možete da priuštite

– neprestano razgovarate mobilnim i budete odsutni u konverzaciji

– provodite slobodno vrijeme u šoping centrima

– zbog nedostatka vremena i griže savesti kupujete nepotrebne poklone

– ispunjavate sve dječije želje, već prepoznate šta su zaista njegove potrebe i samo povremeno ga iznenadite poklonom

Ali na kraju ipak treba znati da se iza želje za materijalnim krije neka druga neispunjena potreba. Djeci je najvažnije da im pružite ljubav i pažnju i uvažite ih kao osobe. Treba da se osjećaju prihvaćeno i sigurno. Osim toga, kvalitetno provedeno vrijeme s detetom u igri ne može da zamjeni nijedna igračka.

Dobro je znati:

– dijete koje je sigurno u sebe, zadovoljno i srećno (zadovoljene potrebe za bliskošću, povezanosti, uspehom, nezavisnosti), imaće manju potrebu za traženjem “nadoknade” jer su te materijalne stvari u većini slučajeva zamjena za nešto “pravo”

– Ako ste i sami osoba koje nije “opterećena” materijalnim, bićete mu najjači uzor

I, kako na kraju objašnjava psiholog Karlović, nema ničeg lošeg u uživanju i veselju zbog poklona. Novac je samo sredstvo, koje služi razmeni među ljudima i ne predstavlja ništa loše dok god imate mjeru.