Britanski The Spectator: Kreće li se Bosna ka ratu?

Je li Bosna i Hercegovina na rubu rata? Kristijan Šmit (Christian Schmidt), visoki predstavnik UN-a, upozorio je da je zemlja u neposrednoj opasnosti od raspada. Povratak oružanog sukoba je “veoma realna” perspektiva, rekao je on. Šmit ima dobar razlog da bude uznemiren, navodi britanski The Spectator u svojoj analizi.

Uspostava zasebne države

Njegova upozorenja uslijedila su nakon prošlomjesečne najave Milorada Dodika, lidera bosanskih Srba i člana tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da planira poduzeti korake koji bi doveli do secesije, čak i ako to za sada nije riječ koju koristi. A sa svakim planom za secesiju, vrlo stvarna prijetnja sukoba i etničkog čišćenja trebala bi biti u prvom planu brige.

Čini se da je Dodikova ambicija postepeno potkopavanje institucija na državnom nivou u BiH. U svom trenutnom uređenju, tri glavne etničke grupe imaju jednaku moć da stave veto na sve odluke.

Dodikova grupa koristila je ovaj aranžman kako bi vladu učinila neaktivnom već mjesecima. Njegov plan je, u međuvremenu, da uspostavi zasebnu državu u Republici Srpskoj — plan koji bi prepustio vlast srpskoj većini (koja čini preko 80 posto stanovništva) i mogao bi staviti bošnjačku i hrvatsku manjinu pod prijetnju. To bi moglo uključivati poduzimanje radnji za zaustavljanje rada obavještajnih službi i policije (trenutno pod kontrolom vlade) unutar novog entiteta. 

Ono što najviše zabrinjava jeste da bi mogao stvoriti posebna vojska koja ne bi uključivala Bosance.

Zakon o negiranju genocida

Mogu li ovi događaji odovesti zemlju u rat? Svakako se čini uvjerljivim da se Bosna i Hercegovina kreće ka situaciji koja je prethodila sukobu koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. Taj rat je doveo do više od 100.000 mrtvih, a milioni ljudi bili su raseljeni. To je također rezultiralo posljednjim činom genocida na evropskom tlu, kada je u masakru u Srebrenici ubijeno 9.000 Bosanaca.

Taj zločin leži u srcu najnovijih Dodikovih provokacija. U julu je nametnut zakon koji kriminalizira poricanje genocida u Srebrenici 1995. godine koji su počinile snage bosanskih Srba ili druge ratne zločine. Od tada su Dodik i njegovi saveznici na ratnom putu. Oznaka genocida je dosljedno odbijana. A zvaničnici bosanskih Srba odbili su da učestvuju u državnim institucijama u zemlji, čime su u potpunosti blokirali njihovu funkciju.

Balkan je područje zahvaćeno sukobima, a ova situacija je ostavila region ranjivim na novo izbijanje nasilja. Ne postoji lako rješenje. Ipak, odgovor EU – ili njegov nedostatak – sigurno pogoršava tenzije.

Slučaj Sjeverne Makedonije

Nakon rata, razorenim balkanskim državama je zapravo dato obećanje: obnovite se i put ka pristupanju EU vam je otvoren. Ali ovo obećanje je prekršeno, iznova i iznova, na dramatičan način.

EU se ne samo odvojila od događaja u Bosni, već je i Sjevernu Makedoniju ostavila na cjedilu. Ovo je, naravno, zemlja koja je žrtvovala više od većine da bi postigla dogovor s Grčkom oko svog imena, i koja sada gleda kako francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) blokira proširenje EU. 

Oba ova slučaja su poslala signal širom regiona da EU nema namjeru da poštuje svoju riječ, čak i ako je država tako daleko na putu pristupanja kao što je Sjeverna Makedonija.

Rusija i Turska

To također šalje poruku silama poput Turske i Rusije da su im vrata otvorena za osvajanje strateške prednosti u regionu. Umjesto nade, sada cvjeta nacionalizam. 

U ovakvoj klimi, Rusija i Turska se bore da povećaju svoj uticaj, stvarajući veliki geopolitički rizik za Evropu i mračne izglede za stanovništvo regiona koji dugo pati. Obe zemlje nastoje da prodube veze sa određenim etničkim grupama, poigravajući kulturne veze i zalažući se za dublje ekonomske i trgovinske odnose u ključnim sektorima od energetike, do bankarstva i nekretnina u pokušaju da stvore političku i ekonomsku zavisnost. 

Krajnji cilj je zaustaviti dalju integraciju sa zapadnim političkim i sigurnosnim institucijama. Ovi napori se pokazuju kao destabilizujući faktori koji iznova i iznova doprinose etničkim tenzijama.

Višestruke krize

Za sada, EU je ometena Bjelorusijom i strašnom situacijom na njenim granicama sa Poljskom. 

Čini se da Brisel nije u stanju – ili u najmanju ruku ne želi – da uvidi da višestruke krize koje se odvijaju na istočnim granicama imaju zajednički izvor: nedjelovanje protiv zloćudnih aktera poput Rusije i Turske, nemar u svom tretmanu unutrašnje kohezije među državama članicama, i nedostatak vizije za budućnost unije i kontinenta – zaključuje The Spectator u svojoj analizi.