Od Neuma država nema koristi, ugostitelji ne prijavljuju goste

Turistički sektor u Hercegovačko-neretvanskom kantonu suočava se sa brojnim problemima, što je posebno došlo do izražaja u prošloj godini, kada je nastupila pandemija.

Zbog katastrofalne zarade koju su ostvarili turistički radnici, nekoliko mjeseci ugostitelji su bili oslobođeni plaćanja obaveza prema državi, što se, prema svemu sudeći, još provodi. Koronazakon koji je Vlada HNK-a donijela prošle godine oslobodio je plaćanja boravišne takse sve one koji se bave iznajmljivanjem soba i kreveta na period od tri mjeseca.

Krevet više

– Ta tri mjeseca su istekla, ali je do dana današnjeg ostala praksa neprijavljivanja gostiju i neplaćanja boravišne takse. Bilo je toga i ranije, ali ne u tolikoj mjeri. Svi znamo da se ove sezone u Neumu tražio krevet više, što je za svaku pohvalu, jer je rezultat dobre pripreme posebno zahtjevne sezone i velikog truda turističkih radnika Neuma. Međutim, u naš elektronski sistem iz Neuma u deset mjeseci ove godine prijavljena su samo 1.143 gosta. U istom periodu, pet puta više gostiju prijavio je Konjic (5.998) koji ima dobru turističku ponudu, ali je potražnja za njom još daleko iza Neuma, govori nam Semir Temin, pomoćnik direktora TZ-a HNK-a.

Ministar trgovine, turizma i zaštite okoliša HNK-a Ajdin Teletović naglašava kako je plaćanje boravišne takse zakonska obaveza turističkih djelatnika, kao i nadzor nad njenim provođenjem.

– Za mene je neshvatljiva i zabrinjavajuća izjava jednog općinskog načelnika koji javno kaže da bi kontrole njegovih općinskih službi bile veće vraćanjem turističkih zajednica na lokalni nivo. Šta to treba da znači? Kontrola i inspekcijski nadzor nisu pitanje izbora, nego zakonska obaveza i posao za koji su općinske i ostale inspekcijske službe dobro plaćene javnim novcem, naglašava ministar.

Dodaje kako su se u političkim krugovima HNK-a pojavili zahtjevi za reorganizacijom kantonalne Turističke zajednice kroz njezino vraćanje u lokalne okvire oko čega je, navodi, izgleda postignut visok stepen saglasnosti između vlasti i opozicije. Rezultat je upućivanje u skupštinsku proceduru Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o turističkim zajednicama i unapređenju turizma u HNK-u, kojim se nadležnosti turističke zajednice prenose na općinske i gradske organizacije.

– HNK već 21 godinu ima zakon koji je pravni osnov za osnivanje turističkih zajednica, bez obzira na to da li je riječ o turističkim zajednicama općine/grada, područja ili kantona. Posebno bitnim se pokazalo pravovremeno donošenje ovog zakona, budući da je oblast turizma na nivou Federacije BiH još od 2015. godine, zbog presude Ustavnog suda FBiH i nedonošenja novog federalnog zakona, ostala bez neuređena. Iako je to zakonom predviđeno, do danas nije osnovana nijedna općinska ni gradska turistička zajednica, a zakonska mogućnost iskorištena je samo za osnivanje TZ-a HNK-a. Pravo pitanje je zašto su općine i gradovi od 2000. godine do danas bili potpuno nezainteresovani za konzumaciju važećih zakonskih odredbi i vraćanje, kako kažu, TZ-a HNK-a u lokalne okvire, poručuje Teletović, koji po dužnosti obavlja i funkciju predsjednika TZ-a HNK-a.

O ovom zakonu se jučer trebalo raspravljati na sjednici Vlade HNK-a, ali je zasjedanje prekinuto prije nego je ova tačka došla na dnevni red.

Račun pisan rukom

– Moje mišljenje je da bi Turističku zajednicu trebalo jačati, a ne slabiti, što se predlaže izmjenama zakona. Smatram da je TZ do sada radio izuzetno dobar posao na promociji turizma, ističe ministar finansija HNK-a Adnan Faladžić.

Problemi u turizmu i neprijavljivanje boravišnih taksi traju godinama. Prema istraživanjima novinara iz Hrvatske, Međugorje već godinama gostima izdaje račune na papiru, ispisane ručno. Aranžmani za noćenja u pojedinim hotelima iznose od 350 do 650 eura, a gostima se kada dođu oduzmu dokumenti koji budu vraćeni posljednjeg dana boravka. Svake godine Međugorje je znalo ostvariti 90 miliona eura ukupnog prihoda i 1,9 miliona noćenja u pretpandemijskom periodu. Prema toj kalkulaciji, ukupni prihod Međugorju za proteklih nešto više od tri desetljeća iznosio je 2,85 milijardi eura, a smještajni su kapaciteti zabilježili 65 miliona ostvarenih noćenja. Čak 68 posto tog prometa, prema pisanjima hrvatskih medija, završi u džepovima neregistrovanih pružatelja ugostiteljskih usluga.